Immanuel Kant
Immanuel Kant | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 22. april 1724. |
| Smrt | 12. februar 1804 (79 godina) |
| Nacionalnost | Nijemac |
| Zanimanje | filozof |
| Dio serije članaka o |
| Epistemologiji |
|---|
Immanuel Kant (22. april 1724 – 12. februar 1804) bio je njemački filozof[1] i jedan od najutjecajnijih prosvjetiteljskih mislilaca. Rođen u Königsbergu, Kantova opsežna i sistematska djela iz epistemologije, metafizike, etike i estetike učinila su ga jednom od najutjecajnijih figura u modernoj zapadnoj filozofiji.
U svojoj doktrini transcendentalnog idealizma, Kant je tvrdio da su prostor i vrijeme puki "oblici intuicije" koji strukturiraju sve iskustvo i da su objekti iskustva puke "pojave". Priroda stvari kakve jesu same po sebi nama je nespoznatljiva. U pokušaju da se suprotstavi filozofskoj doktrini skepticizma, napisao je Kritiku čistog uma (1781/1787), svoje najpoznatije djelo. Kant je povukao paralelu sa kopernikanskim obratom u svom prijedlogu da se o predmetima iskustva razmišlja kao o usklađenosti s našim prostornim i vremenskim oblicima intuicije i kategorijama našeg razumijevanja, tako da imamo apriornu spoznaju tih objekata.
Kant je vjerovao da je razum izvor morala, a da estetika proizlazi iz sposobnosti nezainteresiranog prosuđivanja. Kantova religijska stajališta bila su duboko povezana s njegovom moralnom teorijom. Međutim, njihova tačna priroda ostaje sporna. Nadao se da se vječni mir može osigurati univerzalnom demokratijom i međunarodnom saradnjom. Međutim, njegova kosmopolitska reputacija dovedena je u pitanje njegovim propagiranjem naučnog rasizma većim dijelom karijere iako je ta stajališta promijenio u posljednjem desetljeću života.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Od ranog djetinjstva pokazivao je intelektualnu nadarenost te se sa 16 godina upisao na Univerzitet u Königsbergu, gdje je proveo cijelu karijeru. Proučavao je filozofiju Gottfrieda Leibniza i Christiana Wolffa pod vodstvom Martina Knutzena, racionalista koji je Kanta upoznao s novom matematičkom fizikom Isaaca Newtona.
Kant je dao značajan doprinos raznim disciplinama, uključujući etiku, metafiziku, matematiku, fiziku, logiku i geografiju. Prvo filozofsko djelo, Misli o pravoj procjeni živih sila, objavio je 1749.[2][3]
Kant je također znatno doprinio proučavanju zemljotresa, geografiji i astronomiji. Bio je jedan od prvih koji je zemljotrese objasnio prirodnim pojmovima, a ne natprirodnim.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Immanuel Kant | German philosopher". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 3. 2016.
- ^ Richards, Paul (1974). "Kant's Geography and Mental Maps". Transactions of the Institute of British Geographers (61): 1–16. doi:10.2307/621596. JSTOR 621596.
- ^ Elden, Stuart (2009). "Reassessing Kant's geography" (PDF). Journal of Historical Geography (jezik: engleski). 35 (1): 3–25. doi:10.1016/j.jhg.2008.06.001. Arhivirano (PDF) s originala, 1. 8. 2020. Pristupljeno 27. 9. 2019.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
