Opservacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Osmatranje vazdušnog saobraćaja u Finskoj

Opservacija ili posmatranje je prikupljanje podataka o pojavama putem njihovog neposrednog čulnog opažanja. Opravdano je pretpostaviti da će iskustveni podaci dobijeni naučnim posmatranjem biti tačniji od podataka čije je stvaranje dugotrajnije i u kome učestvuje više lica bez stručnih i ostalih osobina potrebnih za naučno posmatranje. Ono znatno proširuje istraživačevo primarno iskustvo i olakšava mu da stekne realističan utisak i osjećanje cjeline proučavanog predmeta.

Protivrječnosti posmatranja društvenih pojava[uredi | uredi izvor]

  1. Posmatrati se mogu samo aktuelni iskustveni sadržaji, samo ono što postoji ili se zbiva u vrijeme posmatranja. Radi toga se znatno smanjuje njegova vrijednost u proučavanju društvnih pojava, koje se obično mogu potpunije razumijeti samo kao razultati dužeg ili kraćeg razvojnog procesa.
  2. Posmatranje je prikladno za prikupljanje podataka o spoljašnjim manifestacijama društvenog života, ali posmatranjem spoljnih oblika ponašanja vrlo je teško, ali nije nemoguće, izgraditi potpuniju naučnu sliku psihičke strane društvenog života, a naročito njenih cjelovitijih oblika.
  3. Prikupljanje podataka o dužim razvojnim procesima pomoću posmatranja je vrlo sporo, jer je ono obavještenje o pojavama u njihovom spontanom toku.
  4. Podjela obavještenja o društvenim pojavama na javna, povjerljiva, tajna i privatna, u punoj mjeri vrijedi i za posmatranje, pošto se društvena ponašanja o kojima se obavještenja smatraju povjerljivim, tajnim ili privatnim gotovo redovno ne mogu posmatrati ukoliko se ne dobije pristanak.

Vrste posmatranja u društvnim naukama[uredi | uredi izvor]

  1. Jedan od prvih izvora nalazi se u istraživačkoj tradiciji etnologije i socijalne antropologije. Do ovakvog razvoja posmatranja došlo je sticanjem više okolnosti:
    1. Proučavana društva su obično bila nepismena, nije bilo pisanih izvora
    2. U takvim društvima nisu postojali ni razvijeni oblici stalnog stvaranja obavještenja o aktuelnom društvnom životu
  2. Uloga posmatranja u ovim istraživanjima je preovladavala i zbog štoga što istraživač nije dobro poznavao, a često na početku nije uopće znao jezik sredine.
  3. Izvor drugog oblika savremenog naučnog posmatranja treba tražiti u raznim filantropskim djelatnostima iz kojih se kasnije tazvio sadašnji socijalni rad.
  4. Treći podsticaj za razvijanje savremenih eksperimentalnih i kvazieksperimentalnih oblika posmatranja u društvenim naukama došao je iz socijalne psihologije i posebno iz socijalno-psihološkog proučavanja malih grupa.

Ova klasifikacija posmatranja iz više razloga ne zadovoljava, jer mješa dva sasvim različita kriterija:

  1. tip društvenog odnosa u kojem se posmatra
  2. epistemološki kriterij sistematičnosti prikupljenih podataka

Posmatrač u posmatranju sa učestvovanjem može da se prema posmatranoj sredini nalazi u najmanje četiri različita društvena odnosa:

  1. potpuni učesnik – ispitivana sredina uoće ne zna da on u njoj živi sa zadatkom da je posmatra
  2. učesnik-posmatrač – on preuzima neku ulogu, koja u toj sredini normalno postoji, ali sredina zna da on pored toga ima i posmatračku namjeru
  3. posmatrač-učesnik – u prethodnom slučaju je postojala praktična uloga koju je posmatrač preuzeo, a u ovom slučaju uloga posmatrača koja je također poznata.
  4. čisti posmatrač – veza posmatrača sa sredinom je najpovršnija, podesan je samo za posmatranje potpunog javnog ponašanja.

Teškoće postizanja sistematičnosti posmatranja[uredi | uredi izvor]

Važno je da istraživač stalnim neposrednim dodirom sa stvarnošću proširuje svoje primatno iskustvo na onom području koje ga posebno zanima i koje neposrednije istražuje. Ali, ako bi se posmatranje svelo na heurističku ulogu, ono bi ostalo vrlo nerazvijen oblik naučnog prikupljanja podataka. Jedan od razloga je što nekoliko gotovo imanentnih osobina posmatranja znatno otežavaju postizanje njegove sistematičnosti:

  1. vremensko-prostorna ograničenost opažajnog polja
  2. spontani ritam događaja , kojemu je proces opađanja potpuno podređen
  3. različita pravilnost u javljanju raznih društvenih pojava
  4. teorijsko-metodološki nedostaci – teškoće naučne prirode

Nastojanja da se sistematiziraju kompleksniji oblici posmatranja u društvenim naukama[uredi | uredi izvor]

  1. Pomoću njega se obično proučava neki složeniji društveni oblik (npr. preduzeće)
  2. Posmatranja obično traje duže vrijeme, pošto se nastoji izgraditi kompleksna iskustvena evidencija o predmetu proučavanja, a ne samo steći opći utisak
  3. U istraživanju se, pored posmatranja, koriste i drugi načini prikupljanja podataka, a posmatranje je obično bar djelimično povezano sa učestvovanjem

H. Beker i B. Džir ističu da u dugotrajnim i kompleksnijim istraživanjima na osnovu posmatranja treba razlikovati četiri faze ili četiri zadatka, koji ne slijede vremenski jedan za drugim nego se stalno međusobno prepliću:

  1. odabir problema, definiranje osnovnih pojmova i stvaranje indeksa za prikupljanje i sređivanje podataka
  2. ispitivanje učestalosti i raspodjele raznih pojava u proučavanoj sredini
  3. ukiljučivanje pojedinih podataka u teorijski model proučavanog složenog društvenog oblika
  4. sinteza podataka

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]