Luka Sorkočević

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Luka Sorkočević
Sorkočevićeva bista u umjetničkoj školi u Dubrovniku koja nosi njegovo ime
Osnovne informacije
Ime po rođenjuLukša Sorkočević
Rođenje13. januar 1734.
Dubrovnik
Smrt11. septembar 1789.
Dubrovnik
ZanimanjeKompozitor

Luka Sorkočević (italijanski: Luca Sorgo; 13. januar 1734 – 11. septembar 1789) bio je hrvatski kompozitor iz nekadašnje Dubrovačke Republike. Njegova muzika je očuvana, kao i ostali predmeti porodice Sorkočević, u arhivi Dubrovačkog franjevačkog samostana.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Luka (Lukša) Sorkočević je rođen u Dubrovniku i u tu je dobio široko obrazovanje. Njegov muzički nastavnik bio je italijanski kompozitor Giuseppe Valenti, koji je bio kapelnik Dubrovačke katedrale 1750-ih. Nastavio je svoje obrazovanje u Rimu gdje je studirao muzičku kompoziciju kod Rinalda di Capue. Luka Sorkočević je kasnije oženio djevojku iz porodice Luccari (Lukarević) i radio je na nekoliko mjesta u raznim granama dubrovačke politike i društva. Tokom svog relativno kratkog boravka u Beču kao ambasadora na carskom dvoru, sreo se sa nekoliko vodećih kompozitora svog vremena, kao što su Christoph Willibald Gluck, Joseph Haydn i poznati pjesnik Pietro Metastasio. Ovo vrijedno iskustvo imaće značajan utjecaj na njegov kasniji život i rad. Zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, izvršio je samoubistvo bacanjem sa trećeg sprata svoje palate u Dubrovniku 1789. godine, u 55. godini života.

Iako je napisao i nekoliko vokalnih djela, njegovi najinteresantniji radovi su osam simfonija, violinska sonata i trio za uvertiru na flauti. Ova instrumentalna muzička djela pripadaju prelaznom periodu između baroka i klasicizma. Međutim, oni ne pripadaju Empfindsamer Stilu (zbog činjenice da su isključivo bili napisani u durskom tonalitetu) niti modernizmu Mannheimske škole. Ipak, muzika Luke Sorkočevića sadrži tragove oba stila. Stavak Largo iz Simfonije broj 7 pokazuje vrstu izraza koji je povezan sa Empfindsamkeit i prvi stavak iz Simfonije br. 1 sadrži postepeno pojačavanje glasnoće tona (krešendo) po kojem je bila poznata Mannheimska škola. Sonata u A-Duru za klavir napisana je 1754. godine.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]