Etika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Etika (grč.ethos) običaj, navika, značaj, ćud, filozofija morala, filozofska disciplina koja istražuje porijeklo, motive, normu i svrhu moralnog djelovanja i prosuđivanja. Razlikujemo autonomno gledište (po kojemu je izvor morala u čovjeku samom; formalna etika i sadržajna etika) i heteronomno gledište (izvor morala je izvan čovjeka; etikoteologija), zatim različite etike dobra (po kojima je svrha moralnog djelovanja sreća ili ugoda ili korist) usavršavanje i slično. Etika u sistematičnoj formi javlja se sa Aristotelom, koji se smatra utemeljivačem etike kao teorije moralnom djelovanju koje podrazumjeva empiriju. Moral u svojoj suštini predstavlja specifičnu formu ljudske prakse odnosno oblik djelatnog praktičnog odnosa čovjeka prema sebi i drugima.

Jedan od predstavnika autonomne etike je Kant.

Podjela etike[uredi | uredi izvor]

Po kriteriju cilja čovjekovog praktičnog djelovanja, etika se dijeli na:

Po kriteriju sadržaja svijesti i namjeri svijesti, etika se dijeli na:

  • deontološku etiku ili etiku dužnosti, etiku moralne nastrojenosti (utemeljivač Kant)
  • etiku odgovornosti (koja se dalje konkretizira primjerice u medicinskoj etici, znanstvenoj etici itd.)


Po kriteriju porijekla moralne obveze, etika se dijeli na:

  • autonomnu etiku
  • heteronomnu etiku

Po kriteriju odnosa pojedinca i društva, etika se dijeli na:

  • individualnu etiku
  • socijalnu etiku

Po kriteriju važenja etičkih zapovijesti, etika se dijeli na:

  • etiku biti
  • situacijsku etiku


Po kriteriju sadržaja pravila djelovanja, etika se dijeli na:

Po kriteriju utemeljenja moralnog zahtjeva, etika se dijeli na:

  • normativnu etiku, utemeljenu na apriornom zahtjevu, o tome što načelno treba vrijediti moralnim, kako djelovanje treba biti
  • deskriptivnu (empirijsku) etiku, o tome koji i kakav moral stvarno vlada, kako djelovanje jest

Meta-etika (etika analitičke filozofije) jezično-analitički istražuje korištenje moralnih izraza, iskaza, načina argumentiranja.

U savremenom mišljenju se javlja emicionalan etika Maxa Schelera.

Teorijska ili apsolutna etika ima za cilj da razumije i objasni moral onakav kakav se javlja u čovjekovom ličnom i praktičnom životu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]