Idi na sadržaj

Decretum Gratiani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Decretum Gratiani (oko 1140. godine) je glavno djelo Gracijana.

Gracijanovo se djelo postavlja kao razvođe. Ono je cilj jednog razdoblja, sinteza tisućljeća zakona i proučavanja crkvene stege, ali i polazna tačka za obnovu nauka i pravne prakse.

Autor Dekreta je Magister Gracijan. Ivan Gracijan, kamaldulenski monah, o njemu se jedino zna da je predavao na bolonjskom sveučilištu u prvoj polovini XII. vijeka. Svoje je djelo napisao između 1120-1140., služeći se zbirkama koje su mu bile pri ruci, a i najnovijim kanonima iz 1139. godine., a nazvao ga je Concordia discordantium canonum što u prijevodu znači „Sloga nesloženih kanona“, radi namjeravanog cilja i upotrebljene metode.

Međutim, prevladao je naziv komentatora koji su ga zvali Decretum canonum i druge predhodne kanone, ili Liber canonum zbog gotovo 4000 navedenih kanona. Njegov je trud bio odmah veoma cijenjen, a nastavili su ga njegovi učenici koji su Dekret kompletirali s nekoliko „Paleae“ (lat. u izvornom prijevodu ova riječ znači pljeva, ali ona ne dolazi od latinske riječi, nego od Gracijanovog učenika - Paukapelea), i to označava sve tekstove, koji ne potiču od Gracijana, nego od njegovih učenika. Ta je zbirka služila kao tekst za tumačenje i proučavanje na sveučilištima.

Decretum Gratiani je podjeljen na tri dijela.

  • U prvom dijelu radi se o pravnim načelima, o raznim kanonskim izvorima te općenito o normama za klerike.
  • Drugi dio sadrži 36 Kauza Causa podjeljenih na Pitanja (Questiones) na koja autor odgovara sa obrazloženjem na temelju kanona.
  • U trećem dijelu raspravlja se o glavnim zapovijedima za kršćanski život, a napose o misi, krštenju i potvrdi, s raznim mjestima za bogoštovlje i o postu.


Gracijanov Dekret nije autentična zbirka nego je djelo privatne osobe bez službenog odobrenja od strane crkvene vlasti. Među njima ima mnogo podmetnutih i falsificiranih. Pri sastavljanju Dekreta Gracijan se služio pristupačnim zbirkama svoga vremena, a nije se mnogo trudio da ispita njihovu autentičnost nego da sastavi zbirku kanona koji su njegovo vrijeme prestavljali stegu Crkve.