Théodore Géricault

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Théodore Géricault
Théodore Géricault crtež Alexandrea Colina, 1816
Rođenje26. septembar 1791
Rouen, Francuska
Smrt26. januar 1824
Pariz, Francuska
PeriodRomantizam
Vrsta umjetnostiSlikarstvo, Litografija
DjelaSplav Meduze 1819

Théodore Géricault punog imena Jean-Louis André Théodore Géricault (Rouen, 26. septembar 1791 – Pariz, 26. januar 1824) bio je jedan od najznačajnijih francuskih slikara i litografa iz perioda romantizma.

Život i djelo[uredi | uredi izvor]

Njegova porodica se preselila iz rodnog Rouena u Pariz. U Parizu mladi Géricault uči slikarstvo u ateljeu Carla Verneta i klasične kompozicije kod Pierre-Narcisse Guérin, strogog zagovornika klasicizma. Géricault je više učio analizirajući djela starih majstora u Louvre (1810-1815), iz perioda renesanse i baroka, kopirao je djela Rubensa, Tiziana, Velázqueza, Rembrandta.

Njegova djela rađena su kao i djela Eugèna Delacroixa, slobodnim, širokim potezom kista u kojem se osjeća prisustvo Rubensove energije.

Od djetinjstva zanimao se za konje i oni su čest motiv na njegovim slikama: Trka Barberija (1816.), Konj u oluji, Konjanik u napadu itd.

Splav Meduze je najznačajnije Géricaultovo djelo. Slika je inspirisana stvarnim događajem brodoloma francuske fregate "La Mėduse" u kojoj je kapetan napustio posadu i putnike. Incident je postao nacionalni skandal, a Géricault je dramatičnom0 interpretacijom predstavio suvremenu tragediju na monumentalnim razmjerima (veličina platna iznosi 491 × 716 cm). Na ovoj slici, umjetnik predstavlja jedan od najdramatičnijih trenutaka tragedije: kada preživjeli vide u daljini brod koji otplovljava prema horizontu. Za ovu sliku Géricault uradio je mnogobrojne studije utopljenika i bolesnika. Slika je izložena 1818. godine na pariskom Salonu i prouzrokovala je brojne polemike.

Géricaultova velika sklonost prema životinjama došla je naročito do izražaja u Engleskoj gdje je, kao pasionirani jahač, boravio nekoliko godina te je litografirao i slikao konje. Strast prema konjima uzrokovala je njegovu ranu smrt. Po povratku iz Engleske pao je sa konja i povrijedio kičmu.

Duh i shvatanje Géricaulta nastavlja Eugène Delacroix, njegov prijatelj i poštovalac.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966. god.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]