Richard Wagner

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Richard Wagner
RichardWagner.jpg
Lične informacije
Puno ime Wilhelm Richard Wagner
Datum rođenja 22. maj 1813
Mjesto rođenja Leipzig
Datum smrti 13. februar 1883
Mjesto smrti Venecija
Period Romantizam
Djela
Poznatija djela Prsten Nibelunga, Tristan i Izolda, Majstori pjevači iz Nürnberga

Wilhelm Richard Wagner (22. maj 1813. u Leipzigu - 13. februar 1883. u Veneciji u Palazzo Vendramin-Calergi) je bio utjecajni njemački kompozitor, dirigent, muzički teoretičar i esejist. Bio je prvenstveno poznat po svojim operama (ili "muzičkim dramama", kako ih je kasnije nazivao). Njegove kompozicije, posebno one iz njegovog kasnijeg razdoblja, ističu se svojim kontrapunktnim teksturama, bogatim hromatizmom, harmonijama i orkestracijama. Tu je i razrađeno korištenje lajtmotiva: teme povezane sa specifičnim likovima, lokacijama, ili sa dijelovima radnje. Wagner je hromatskim muzičkim jezikom nagovijestio kasnija zbivanja u evropskoj klasičnoj muzici, uključujući ekstremni hromatizam i atonalnost. Promijenio je muzičku misao kroz svoju ideju "sveobuhvatnog umjetničkog djela" (njem., Gesamtkunstwerk), utjelovljenu kroz njegov monumentalni ciklus koji se sastojao od četiri opere "Prsten Nibelunga" iz 1876. godine. Njegov lajtmotiv koncept i poseban muzički izraz je također imao snažan utjecaj i na mnoge primjere filmske muzike iz 20. vijeka. Wagner je bio i ostaje kontroverzna ličnost, kako zbog njegovih muzičkih i dramatskih inovacija, tako i zbog njegovih antisemitskih i političkih mišljenja. [1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Njemački kompozitor, reformator opere i središnja ličnost u njenom razvoju u drugoj polovini 19. vijeka. Richard Wagner je rođen u Leipzigu. Tu je studirao muziku kod Christiana Theodora Weinliga koji je bio učitelj muzike i horski dirigent u Leipzigu. Na njegov umjetnički razvoj utjecali su ponajprije najuža sredina (njegov očuh, a po nekima i pravi otac Ludwig Geyer - glumac, dramski pjesnik i slikar), muzika Ludwiga van Beethovena te literatura i muzika iz perioda romantizma. Kao otac Richarda Wagnera vodi se Carl Friedrich Wilhelm Wagner (1770. - 1813.), iako se (kako je ranije spomenuto) smatra da je njegov pravi otac Ludwing Geyer, s kojim je Wagnerova majka Johanne Pätz (1774. - 1848.) bila u braku.

I sam Wagner je dva puta stupao u brak. Prvi puta s Minnom Planer (1809. - 1865.) s kojom nije imao djece. A nakon toga supruga mu je bila kćerka Franza Liszta - Cosima von Bülow (1837. - 1930.) s kojom je imao troje djece (s tim da je Cosima već imala dvoje djece iz braka s Hansom von Bülowom) - Isoldu (1865. - 1919.), Evu (1867. - 1942.) i Siegfrieda (1869. - 1930.). Wagner vrlo rano pokazuje interes za antički teatar, Shakespearea, starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kršćanske legende, što mu je dalo odlučne stvaralačke impulse. Poslije kratkotrajnih dirigentskih aranžmana po njemačkim pozorištima i neuspjelog pokušaja afirmacije u Parizu, Wagner je od 1843. godine dirigent drezdenske Dvorske opere. Godine 1848. aktivno učestvuje u revoluciji, a 1849. u drezdenskom ustanku. Nakon pada Drezdena bježi preko Weimara i Pariza u Zürich. Ondje, uz prekide, ostaje do 1858. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

U Zürichu nastaju njegova glavna djela: esej pod nazivom "Umjetnost i revolucija" (njem. Die Kunst und die Revolution) (1849.), "Umjetničko djelo buduċnosti" (njem. Das Kunstwerk der Zukunft) (1850.), "Opera i drama" (njem. Oper und Drama) (1851.) i opširno autobiografsko djelo "Komunikacija sa mojim prijateljima" (njem.Eine Mitteilung an meine Freunde) (1851.). U tim je djelima teoretski i filozofski objasnio svoje umjetničke ideje i zamisao muzičkog pozorišta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na teatrologiji Prsten Nibelunga (njem. Der Ring des Nibelungen), koja obuhvata četiri muzičke drame: Das Rheingold (1852. - 1854.), Die Walküre (1852. - 1856.), Siegfried (1856. - 1871.) i Götterdämmerung (1869. - 1874.). Nakon nekoliko godina provedenih na putovanjima i gostovanjima (Pariz, Beč, Prag, Petrograd, Moskva, Budimpešta), dolazi 1864. godine u München na poziv bavarskog kralja Ludviga II Bavarskog, koji mu stavlja na raspolaganje neograničena novčana sredstva kako bi realizirao svoje zamisli. Međutim već 1865. godine napušta München zbog različitih spletki i odlazi u Tribschen kraj Luzerna gde je, među ostalim, napisao djela "O dirigovanju" (njem. Über das Dirigieren) i "O sudbini opere" (njem. Über die Bestimung der Oper). Posljednju deceniju života proveo je u gradu Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno Festivalsko pozorište (njem. Festspielhaus) s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem. Prilikom otvaranja ovog pozorišta izvodi se čitava njegova teatrologija Prsten Nibelunga. U muzičkim dramama koje komponuje poslije 1850. godine Wagner ostvaruje, u najvećoj mogućoj mjeri, svoju zamisao o sveobuhvatnom umjetničkom djelu (njem. Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, muzika, gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i muziku.

Festivalsko pozorište u gradu Bayreuthu, Njemačka, izgrađeno po zamisli kompozitora Richarda Wagnera.

Genijalno nadaren muzičar i uz to darovit pjesnik, Wagner je sve tekstove svojih muzičkih drama spjevao imajući pred očima njihovu muzičko-scensku realizaciju. Evolucija Wagnerovih umjetničkih ideja i stvaralačkih principa, izražena u njegovoj muzičkoj dramaturgiji i formulirana u mnogobrojnim spisima, pismima i autobiografiji, na svojevrstan način odražava raznorodna strujanja njegovog vremena. Isprva pristalica ideja J. J. Rousseaua, pa Herdera, Proudhona, mladohegelovaca i revolucije 1848., Wagner se oko 1850. godine priklanja Feuerbachovoj idealističkoj filozofiji, a zatim potpada pod uticaj Schopenhaurovog pesimizma, da bi na kraju završio u parsifalskoj religioznoj mistici. Jedno vrijeme prijateljevao je i s Nietzscheom. Preminuo je u Veneciji 1883. godine. Adolf Hitler je bio ljubitelj Wagnerove muzike (zbog njemačkih mitova koje obrađuje u svojim djelima, npr. Prsten Niebelunga) pa je ona bila neka vrsta službene muzike u Trećem Reichu i muzička preteča nacionalsocijalizma. Iz tog razloga i dan danas u Izraelu su zabranjena izvođenja njegovih djela [2][3], iako se s vremena na vrijeme javljaju glasovi koji žele ukloniti tu zabranu.


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]