Nacionalna galerija
Nacionalna galerija (engl. National Gallery) je državni muzej umjetnosti Ujedinjenog Kraljevstva u središtu Londona, na slavnom Trafalgarskom trgu. U galeriji se nalazi kolekcija od preko 2300 umjetničkih djela od sredine 13. stoljeća sve do 1900. Ulaz u galeriju je besplatan, a posjetioci mogu dati dobrovoljne priloge[1]. Godišnje je posjeti od 4–5 miliona posjetilaca i treći je muzej po posjećenosti u svijetu, poslije Louvrea u Parizu i Metropolitan muzeja u New Yorku[2]. Trenutni upravitelj Nacionalne galerije je Nicholas Penny.
Historija
[uredi | uredi izvor]Nacionalna galerija je osnovana 1824, kada je britanska vlada otkupila zbirku ruskog bankara Johna J. Angersteina (36 slika). Kasnije je zbirka dopunjena poklonima donatora koji danas čine njene dvije trećine. Galerija se 1838. godine uselila u sadašnju zgradu koju je u stilu neoklasicizma projektirao William Wilkins. Od 1906. galerija kupuje djela sredstvima iz nacionalnog fonda za kupovinu umjetničkih djela. Od godine 1917. zbirka sadrži i djela impresionista. Zgrada je više puta proširivana, posljednji put istočnim Sainsbury krilom 2004. god. koje su u duhu postmoderne dizajnirali arhitekti Robert Venturi i Denise Scott Brown. No, danas se Nacionalna galerija smatra pretijesnom i neodgovarajućom za svoju vrijednu kolekciju.
Kolekcija
[uredi | uredi izvor]U Nacionalnoj galeriji se nalazi jedna od najznačajnijih svjetskih kolekcija zapadnoevropskog slikarstva od 1250.-1900. god. Slikarstvo kasnijih razdoblja se čuva u modernoj Tate galeriji koja je osnovana 1897. god. Kolekcija od oko 2300 djela je relativno mala, u usporedbi s drugim evropskim nacionalnim galerijama, ali je izuzetno kvalitetna jer je jedna od rijetkih koja nudi presjek historije umjetnosti od "Giotta, Giambattista Pittoni, do Cézannea".[3]
Galerija odabranih eksponata
[uredi | uredi izvor]Neka od slavnih djela u kolekciji muzeja jesu:
-
Jan van Eyck, Portret Arnolfinijevih, 1434. -
Piero della Francesca, Krštenje Kristovo, 1448–1450. -
Leonardo da Vinci, Bogorodica na stijenama, 1483–1486. -
Tizian, Bakho i Arijadna, 1520–1533. -
Hans Holbein mlađi, Ambasadori, 1533. -
Bronzino, Ludost i vrijeme, 1540–1545. -
Diego Velazquez, Venera ispred ogledala, 1644–1648. -
Thomas Gainsborough, Gospodin i gospođa Andrews, 1748–1749. -
Vincent van Gogh, Suncokreti, 1888.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Informacija za posjetitelje Nacionalne galerije
- ^ Exhibition and museum attendance figures 2011 (page 2) Arhivirano 12. 9. 2017. na Wayback Machine (PDF), The Art Newspaper, London, april 2012. Preuzeto 24. oktobra 2012.
- ^ Michael Levey, From Giotto to Cézanne: A Concise History of Painting, 1972., Thames and Hudson, London