Suncokret

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Suncokret
Suncokret u cvatu
Suncokret u cvatu
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Asterales
Porodica Asteraceae
Rod Helianthus
Vrsta H. annuus
Dvojno ime
Helianthus annuus
L.

Suncokret (Helianthus annuus) ili podunac, đirasol, tornizol, čije botaničko ime Helianthus potječe od grčkih riječi helios (sunce) i anthos (cvijet) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Suncokret je najveća i jedna od omiljenijih biljaka iz porodice glavočika i roda (Helianthus). Korijen mu je čupav i vlaknast, koji u tvori mnoštvo prostranih korjenčića, a može prodrijeti u dubinu do 3 m. Zbog dubokog korijenja i sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, suncokret se često koristi za isušivanje močvarnog tla i čišćenje zagađenog tla (otpadnih voda, olova, radioaktivnih tvari).

Stabljika izrasta iz korijena kao razgranata ili jednostavna, svijetlozelena, ispunjena prozirnom srčikom. Suncokret cvate od lipnja do rujna, a veliki glavičasti cvatovi razvijaju se pojedinačno na vrhovima stabljike i ogranaka. Središte glavice čine sitni žutosmeđi ili crvenosmeđi cjevasti cvjetovi, a okružuju ih žute jezičaste latice, duge i do 10 cm.

Iz središnjih cvjetova suncokreta razvijaju se ovalni i plosnati, crni ili prošarani plodovi. Unutar svakog ploda nalazi se po jedna svjetlosiva sjemenka, bogata biljnim mastima, vitaminima, bjelančevinama, mineralima, balastnim tvarima.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Suncokret potječe s jugozapada Sjeverne Amerike, iz Perua i Meksika. Još 1.000 godina p. n. e. suncokret su uzgajali sjevenoamerički Indijanci, mljeli sjemenke u brašno, dodavali u hljeb, radili ulje.

Maje su poštovale suncokret kao simbol svjetlosti i plodnosti, pile čaj od latica, jele sjemenke, peteljke, listove i latice.

Suncokret već hiljadu godina uzgajaju i Kinezi, stari Grci su suncokret posvetili bogu Heliosu (grčki bog Sunca), a rimski pjesnik Ovidije u Preobražajima spominje mit po kojem je djevojka zaljubljena u boga Apolona bila pretvorena u suncokret.

Astečke svećenice boga Sunca su u 15. vijekz bile krunjene suncokretima, a početkom 16. vijeka španski kršćanski misionari su ga donijeli u Evropu. Već u 17. vijeku suncokret se proširio Evropom, a masovni uzgoj suncokreta počeo je u 18. vijeku, najprije u Njemačkoj i Rusiji, a zatim i na zapadu i prema Sredozemlju.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Sjemenke suncokreta

U Njemačkoj se suncokret najviše počeo uzgajati tokom 2. svjetskog rata, a do 1970. godine bio je iza soje druga glavna sirovina za hranu i ulje.

Danas se suncokret uzgaja po cijelom svijetu, najviše u Rusiji, Francuskoj i južnoj Evropi, kao stočna hrana, za proizvodnju biljnog ulja, ali i kao ukrasna biljka.

Ljekoviti dijelovi[uredi | uredi izvor]

Latice suncokreta u narodnoj se medicini priprema čaj i tinktura, imaju gorkast i sluzav okus i blago mirišu na med, a sadrže antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, fitosterine, sapogenine, suncokretovu kiselinu. Sjemenke suncokreta imaju veliku hranjivu vrijednost i izuzetno su bogate uljem. Sjemenke suncokreta sadrže 30-50% ulja, već 25 grama sjemenki zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom E. Osim sirovih sjemenki upotrebljavaju se pripravci od osušenih i prženih sjemenki.

U kulinarstvu ima također značajnu ulogu, a sjemenke su bogate bjelančevinama gotovo jednako kao i odrezak mesa. Od sjemenki se pripremaju i razni namazi s tofuom ili nekim povrćem.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]