Ebu-Talib

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ebu Talib ibn Abdul-Muttalib
أَبُو طَالِب بن عَبْد ٱلْمُطَّلِب
Poglavica plemena Benu Hašim
Vrijeme na vlasti
578 - 619
PrethodnikAbdul-Muttalib ibn Hašim
Rođenje535
Mekka, Hidžaz
Smrt619
Mekka, Hidžaz
Porodica
SuprugaFatima bint Asad
Djeca

Ebu Talib ibn Abdul-Muttalib (arapski: أَبُو طَالِب بن عَبْد ٱلْمُطَّلِب; 535 – 619) bio je vođa plemena Benu Hašim, klana plemena Kurejš iz Mekke u pokrajini Hidžaz na Arapskom poluostrvu. On je brat Abdullaha, oca islamskog poslanika Muhammeda,[1] bio je njegov stric i Alijin otac. Nakon smrti svog oca Abdul-Muttaliba ibn Hašima, naslijedio je poziciju plemenskog poglavara.[2]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Ebu Talib je rođen u Mekki u pokrajini Hidžaz 535. godine. Bio je sin poglavice Hašimita, Abdul-Muttaliba, i brat Muhammedovog oca, Abdullaha, koji je umro prije Muhammedovog rođenja. Nakon smrti Muhammedove majke Amine bint Vehb, Muhammed, koji je još bio dijete, uzet je na brigu kod svog djeda Abdul-Muttaliba. Kada je Muhammed navršio osam godina, Abdul-Muttalib je umro. Jedan od Muhammedovih ujaka je trebao da ga primi. Najstariji, el-Haris, nije bio dovoljno bogat da prihvati starateljstvo. Ebu Talib je, uprkos svom siromaštvu, primio Muhammeda.[3]

Iako je Ebu Talib bio odgovoran za obezbjeđivanje hrane i pića za hadžije, živio je u siromaštvu. Da bi ispunio svoje obaveze prema hodočasnicima, morao je da pozajmi novac od brata Abasa, koji nije vratio, pa je bio primoran da prepusti Abasu da preuzme dužnost. Ipak, njegov društveni položaj nije bio oštećen nakon ovog neuspjeha.[4]

Muhammed i Ebu Talib imali su dobre odnose.[5] Ebu Talibu se pripisuju mnogi pjesnički stihovi u prilog Muhammeda.[6] Jednom, kada je Ebu Talib krenuo u trgovačku ekspediciju, Muhammed je plakao i nije mogao podnijeti da se odvoji od njega. Na to je Ebu Talib odgovorio: "Tako mi Boga, povest ću ga sa sobom i nikada se nećemo rastati jedno od drugog."[7]

Kao odrasla osoba, Muhammed je vidio da se Ebu Talib suočava s finansijskim poteškoćama nakon velike suše. Muhammed je odlučio da preuzme brigu o jednom od Ebu Talibove djece i uvjerio je el-Abasa, brata Ebu Taliba, da učini isto. Razgovarali su o ovom pitanju sa Ebu Talibom, koji je zamolio da njegovo omiljeno dijete, Akil, ostane s njim. el-Abas je izabrao Džafera, a Muhammed je odabrao Aliju.[8][9][10][11]

U plemenskom društvu, plemenska pripadnost je važna, inače se čovjek može nekažnjeno ubiti.[12] Kao vođa Benu Hašima, Ebu Talib je djelovao kao zaštitnik Muhammeda. Nakon što je Muhammed počeo propovijedati poruku islama, članovi drugih kurejšijskih plemena su se sve više osjećali ugroženima od Muhammeda. U pokušaju da ga umire, izvršili su pritisak na Ebu Taliba da ušutka svog nećaka ili ga kontroliše. Uprkos ovim pritiscima, Ebu Talib je zadržao svoju podršku Muhammedu, braneći ga od drugih vođa. Vođe Kurejšija su se nekoliko puta direktno sukobile s Ebu Talibom. Ebu Talib ih je odbacio i nastavio podržavati Muhammeda čak i kada je to stvorilo razdor između njega i Kurejšija. U jednom izvještaju, Kurejšije su zaprijetili da će se boriti protiv Benu Hašima zbog ovog sukoba.[13] U posebnoj naraciji o jednom takvom sukobu, Ebu Talib je pozvao Muhammeda da razgovara sa Kurejšijima. On je zamolio vođe Kurejšija da recituju šehadet i oni su bili zapanjeni.[14]

Kurejšije su pokušali podmititi Ebu Taliba. Rekli su Ebu Talibu da bi, ako im dopusti da se dočepaju Muhammeda, mogao usvojiti Omera ibn el Velida, najzgodnijeg mladića u Kurejšijama.[13][15][16] Kada i ovo nije uspjelo, Kurejšije su pridobile podršku drugih plemena da bojkotoju trgovinu sa pripadnicima loze Benu Hašim ili vjenčanje s njima. Ovaj bojkot je počeo sedam godina nakon što je Muhammed prvi put primio objavu i trajao je tri godine. Cilj je bio izvršiti pritisak na Hašimite i ih izgladnjeti kako bi se pokorili.[17] Radi sigurnosti, mnogi članovi Benu Hašima preselili su se u blizini Ebu Taliba, a mjesto je postalo slično getu.[17] Ovo nije izazvalo veliku prepreku jer su mnogi imali članove porodice u drugim plemenima koji su im krijumčarili robu.[17][18] Ebu Talibov brat, Ebu-Leheb, stao je na stranu Kurejšija po ovom pitanju; preselio se u kuću u distriktu Abd Šems kako bi pokazao podršku Kurejšijama.[17][19] Mislio je da je Muhammed ili lud ili varalica.[20]

Zaštita Muhammeda je izvršila značajan pritisak na Ebu Taliba i Benu Hašim. U jednom slučaju Ebu Talib je uzviknuo Muhammedu: "Spasi mene i sebe, i ne stavljaj na mene veći teret nego što ne mogu podnijeti." Muhammed je odgovorio: „O striče! Kunem se svemogućim Bogom, čak i ako mi stave sunce u desnu ruku, a mjesec u lijevu da se odreknem ovoga, neću to učiniti dok to Bog ne opravda ili ne prouzrokuje da propadnem u tom procesu.[21] Vidjevši emocije svog nećaka, Ebu Talib je odgovorio: „Idi, nećače, i govori šta hoćeš. Tako mi Boga, nikada te neću predati ni iz kojeg razloga."[22]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Ebu Talib je umro oko 619. godine, u dobi od više od 80 godina, oko 10 godina nakon početka Muhammedove misije. Ova godina je poznata kao Godina tuge za Muhammeda, jer je umro ne samo njegov ujak Ebu Talib, već i njegova supruga Hatidža bint Huvejlid, u roku od mjesec dana nakon Ebu Taliba.

Nakon Ebu Talibove smrti, Muhammed je ostao nezaštićen. Ebu Talibov brat i nasljednik na mjestu poglavara porodice, Ebu-Leheb, nije ga zaštitio, jer je bio Muhammedov neprijatelj, pa su se Muhammed i njegovi sljedbenici suočili sa masovnim progonom. Navodi se da je Muhammed uzviknuo: "Tako mi Boga, Kurejšije mi nikada nisu toliko naudile kao nakon smrti Ebu Taliba."[23][24] Prvi muslimani su se preselili u Abesiniju, a zatim u Medinu kako bi izbjegli progon od strane Kurejšija.

Stavovi različitih sekti[uredi | uredi izvor]

Sjećanje na Ebu Taliba je pod utjecajem političkih ciljeva sunitskih i šiitskih muslimana.[25] U sunitskom islamu se navodi da je Kur'anski ajet 28:56 ("O Poslaniče! Zaista, ne vodiš ti na pravi put koga hoćeš, već Allah upućuje koga On hoće") je objavljeno u vezi sa Ebu Talibovim prihvatanjem islama od strane njegovog nećaka. Šiiti vjeruju da je Ebu Talib bio iskreni pristalica Muhammeda. Osim toga, kada je Muhammed oženio Hatidžu, Ebu Talib je držao propovijed o vjenčanju. Ova činjenica je također korištena za dokazivanje Ebu Talibovog monoteizma. Ebu Talib je, prema šiitima, bio musliman i umro je kao musliman.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Ebu Talib je bio oženjen Fatimom bint Asad. Imali su četiri sina:

I tri kćerke:

  • Faketa bint Ebu Talib (Um Hani) se udala za Hubejra ibn Ebi Vehba i imala četiri sina: Omera, Fulana, Jusufa, Amra i dvije kćeri: Hani i Ja'dah
  • Džumana bint Ebu Talib (Um Sufjan) se udala za Ebu-Sufjana ibn el-Harisa i imala dva sina, Sufjana i Ja'fara, Alija
  • Rejta bint Ebu Talib (Um Talib), udala se za Avn ibn Umejsa i imala sina Taliba[26][26]

Obrazovanje njegove djece[uredi | uredi izvor]

  • Muhammed i njegova žena, Hatidža bint Huvejlid, školovali su Aliju
  • Abas ibn Abdul-Muttalib i njegova žena, Lubaba bint el-Haris, obrazovali su Taliba
  • Hamza ibn Abdul-Muttalib i njegova žena, Selma bint Umejs, obrazovali su Džafera
  • El-Zubejr ibn Abdul-Muttalib i njegova žena, Atika bint Ebi Vehb, obrazovali su Akila
  • Ebu Talib ibn Abd al-Muttalib i njegova žena, Fatima bint Asad, obrazovali su Faketu, Džumanu i Rejtu

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ibn Sa'd, Al-Tabaqat al-Kobra, Vol. 1, P. 93
  2. ^ Armstrong, Karen (1992). Muhammad: A Biography of the Prophet. San Francisco: Harper Collins. str. 77.
  3. ^ Haykal, Muhammad Husayn (1976). The Life of Muhammad. North American Trust Publications. str. 54.
  4. ^ Abdullah Al Khunayzi (4. 6. 2015), Abu Talib, the Faithful of Quraysh
  5. ^ Rubin, Uri (1995). The Eye of the Beholder. Princeton, New Jersey: Darwin Press, Inc. str. 93.
  6. ^ Lings, Martin (2006). Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources. Rochester, Vermont: Inner Traditions. str. 33.
  7. ^ The History of al-Tabari. Albany: State University of New York Press. 1988. str. 44.
  8. ^ Ibn Hisham, al-Sirah, Vol.
  9. ^ Tārīkh Al-Tabarī (vol 2 p.63), Tārīkh ibn Al-Athīr (vol 2 p.24), Musnad of Aḥmed ibn Ḥanbal (vol 1 p.159), Al-Sīrat al-Nabawīyah by ibn Kathīr (vol 1 p.457-459).
  10. ^ Sunan al-Tirmidhī (vol 2 p.301), Al-Ṭabaqāt Al-Kubrā - ibn Sa'd (vol 3 kklkp.12), Usd Al-Ghābah (vol 4 p.17), Kanz al-'Ummāl (vol 6 p.400), Tārīkh Al-Ṭabarī (vol 2 p.55), Tārīkh Baghdād (vol 2 p.18)
  11. ^ Armstrong, Karen (1993). Muhammad: A Biography of the Prophet. San Francisco: Harper Collins. str. 81.
  12. ^ Armstrong, Karen (2000). Islam: A Short History. New York: Modern Library. str. 13.
  13. ^ a b Rubin, Uri (1995). The Eye of the Beholder. Princeton, New Jersey: Darwin Press, Inc. str. 150.
  14. ^ The History of al-Tabari. New York: State University Press. 1985. str. 95.
  15. ^ The History of al-Tabari. New York: State University Press. 1985. str. 97.
  16. ^ Haykal, Muhammad Husayn (1976). The Life of Muhammad. North American Trust Publications. str. 88.
  17. ^ a b c d Armstrong, Karen (1993). Muhammad: A Biography of the Prophet. San Francisco: Harper Collins. str. 129.
  18. ^ The History of al-Tabari. New York: State University Press. 1985. str. xliv.
  19. ^ Lings, Martin (2006). Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources. Rochester, Vermont: Inner Traditions. str. 90.
  20. ^ Lings, Martin (2006). Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources. Rochester, Vermont: Inner Traditions. str. 52.
  21. ^ Haykal, Muhammad Husayn (1976). The Life of Muhammad. North American Trust Publications. str. 89.
  22. ^ The History of al-Tabari. New York: State University Press. 1985. str. 96.
  23. ^ Haykal, Muhammad Husayn (1976). The Life of Muhammad. North American Trust Publications. str. 136.
  24. ^ Armstrong, Karen (1993). Muhammad: A Biography of the Prophet. San Francisco: Harper Collins. str. 135.
  25. ^ Rubin, Uri (1995). The Eye of the Beholder. Princeton, New Jersey: Darwin Press, Inc. str. 149.
  26. ^ a b Muhammad ibn Saad.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ebu-Talib&oldid=3542873"