Džafer ibn Ebu Talib

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Džafer ibn Ebu Talib
جعفر ابن أبي طالب
Ime Džafera napisano u kaligrafskom stilu
Rođenjeoko 590.
Smrt629.
EtnicitetArap
DržavljanstvoArabija
ZanimanjeAshab
ReligijaIslam
Supružnik/ciEsma bint Umejs
DjecaAbdullah el-Dževad
Muhammed
Avn
RoditeljiEbu Talib ibn Abdulmuttalib
Fatima bint Esed ibn Hašim ibn Abdumenaf

Džafer ibn Ebu Talib (arapski: جعفر ابن أبي طالب) bio je jedan od ashaba posljednjeg božijeg poslanika Muhammeda i njegov rođak. Bio je i stariji brat Alije[1], četvrtog od Pravednih halifa. Bio je oženjen Esmom[2] i imao troje djece.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džafer ibn Ebu Talib je rođen u porodici od oca Ebu Taliba, poslanikovog amidže i majke Fatime bint Esed. Ne postoje pouzdani podaci o vremenu njegovog rođenja ali se navodi period od oko 20 godina prije Muahmmedovog poslanstva. Odrastao je zajedno sa rođakom Muhammedom koji je od 579. godine živio kod amidže Ebu Taliba. Džafer je primio islam vrlo rano,[3] na samom početku i ubrzo nakon što je to učinio i brat mu Alija, u dobi od oko 20 godine života.

Bio je jedan od nekolicine muslimana koji su 615. godine učinili hidžru u tadašnju Abesiniju. Poginuo je 629. godine u bitki kod Mute.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jafar al-Tayyar, Ahlul Bayt Digital Islamic Library Project
  2. ^ Ibn Saad/Bewley vol. 8 p. 196. London: Ta-Ha Publishers.
  3. ^ Ibn Ishaq/Guillaume, p. 116.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]