Hadždž

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Hadždž (ar. حج) je hodočašće muslimana u Mekku i predstavlja posljednji od 5 temelja Islama. Hodočastiti Mekku i obaviti hadždž bar jednom u životu dužan je svaki punoljetan, umno i fizički zdrav musliman kojem to financijske prilike omogućavaju.

Obred hadždža se odvija svake godine, u periodu od 8. do 12. Zul-hidždžea, posljednjeg mjeseca lunarne godine. S obzirom da se na hodočašću u Mekki svake godine skupljaju muslimani sa svih strana svijeta, hadždž predstavlja jedan od najbrojnijih skupova na svijetu.

Definicija hadža[uredi | uredi izvor]

Riječ hadž znači cilj, svrha, namjera (sa arapskog kasd). Sa stanovišta islamskog vjernika to je namjera i putovanje u Mekku (današnja Saudijska Arabija) s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.

Danas vlada Saudijske Arabije kontroliše dolazak na Hadž time što izdaje specijalne vize za strane državljane za potrebe hodočašća u toku islamskog mjeseca Zul-hidždžea. Ulaz u Mekku je zabranjen nemuslimanima i čitav grad je svetište muslimana.

Status hadža[uredi | uredi izvor]

Hadž je jedan od temelja Islama i zbog toga je obavezno jedanput obaviti hadž, ako je osoba u mogućnosti. U Kur'anu, u 97. ajetu sure Ali Imran je navedeno:

"Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (Kur'an 3:97)

Također mnogi hadisi bilježe da je Muhammed, a.s. podsticao vjernike da obavljaju hadž. Npr.

Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljaju hadža. [1][2][3]

Na oprosnom hadžu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:O ljudi, Allah vam je propisao obavljanje hadža pa ga obavljajte. [4].

Vrijednost hadža i mudrost njegovog propisivanja[uredi | uredi izvor]

Hadždž

Mnogi ajeti i hadisi govore o vrijednosti hadža, poput sure El-Hadždž:

I oglasi ljudima hadž!” – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. (Kur'an 22:27-28).

U obavljanju hadža muslimani imaju mnoge dunjalučke, tj. na ovome svijetu i ahiretske, tj. na onome svijetu, koristi. Na jednom mjestu se obavlja više ibadeta, kao što su:

  • obilazak oko Kabe (tavaf)
  • hodanje između Safe i Merve (s'aj)
  • boravak na Arefatu, Mini i Muzdelifi
  • bacanje kamenčića na džemretima (bacanje određenog broja kamenčića na šejtane)
  • noćivanje na Mini
  • klanje kurbana
  • brijanje glave ili skraćivanje kose
  • često spominjanje Allaha (ar. zikr) i priželjkivanja Allahovog oprosta i zadovoljstva.

Zbog toga je hadž jedan od zaslužnih šartova kojim se brišu grijesi i ulazi u Džennet.

Ebu Hurejre (radijallahu anhu) prenosi da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Ko obavi hadž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratiće se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. [5]. On, također, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Umra do umre briše ono što je između njih od grijeha, a za ispravan i primljen hadž nema druge nagrade osim osim Dženneta. [6]

Od koristi hadža je i to što se muslimani iz svih krajeva sastaju na jednom mjestu, koje je ujedno najdraže mjesto Allahu, subhanehu we te'ala, na zemlji, upoznavajući se i potpomažući se u dobročinstvu i bogobojaznosti čime jačaju svoj osjećaj pripadnosti istoj zajednici. Na tom mjestu oni su svi jednaki, rade iste obrede i Allaha spominju, i te stvari ih upućuju na jedinstvo u vjerovanju, ibadetima, cilju i sredstvima kojima se taj cilj postiže. Tu se jedni s drugima upoznaju, zbližavaju i raspituju o međusobnom stanju čime se obistinjuju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (Kur'ana 49:13).

Uslovi (ar. šartovi) obaveznosti hadža[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Uvjeti hadždža

Islamski učenjaci su složni da treba ispuniti pet šartova da bi hadž postao obavezan, a to su:

  1. islam
  2. razum
  3. punoljetnost
  4. sloboda
  5. mogućnost.

S tim što se za ženu uslovljava još jedan šart, a to je da sa njom putuje neko od najbliže rodbine (ar. mahrem), shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kaže: Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan putovati jedan dan, a da sa njom nije mahrem. [7]

Temelji (ar. ruknovi) hadža[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Temelji hadža

Hadž se temelji na četiri stvari a to su:

  1. Oblačenje ihram-a
  2. Boravak na Arefatu
  3. Tavafu-l-ifade (Obilazak oko Kabe 7 puta)
  4. S'aj između Safe i Merve

Vadžibi (dužnosti i obaveze) hadža[uredi | uredi izvor]

  1. Ihram (nijet) sa mikata.
  2. Boravak na Arefatu do zalaska Sunca, za onoga koji je boravio na njemu preko dana.
  3. Boravak na Muzdelifi.
  4. Noćenje na Mini u danima Bajrama (ejjamu-t-tešrik) je sunnet u hanefijskom mezhebu a vadžib u ostalim mezhebima (islamskim pravnim školama).
  5. Bacanje kamenčića.
  6. Brijanje ili skraćivanje kose.
  7. Oprosni tavaf.

Obavljanje hadždža[uredi | uredi izvor]

Sunnet je onome ko želi obaviti hadž da se prije nijeta okupa i namiriše, a zatim da obuče odjeću ihrama koja se sastoji od dva komada bijelog i čistog platna (ar. izar i rida'), dok žena oblači normalnu odjeću ispod koje oblik njenog tijela neće biti uočljiv.

Zatim će, kada dođe na mikat, klanjati obavezni namaz ako se zatekne u vrijeme nekog od namaza ili će klanjati dva rekata sa nijetom nafile poslije uzimanja abdesta, a ne sa nijetom posebnog namaza za ihram, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se klanja nafila povodom toga.

Nakon što završi za namazom zanijetiće ulazak u obrede hadža. Ako bude obavljao temetu' reći će:

ar. لبيك اللهم عمرة
(fonol.: LEBBEJKELLAHUMME 'UMRETEN.) što je u prevodu: Odazivam ti se, Allahu, 'umru čineći.

Onaj koji bude obavljao ifrad će reći:

ar. لبيك اللهم حجاً
(fonol.: LEBBEJKELLAHUMME HADŽEN.) što je u prevodu: Odazivam ti se, Allahu, hadž čineći.

A onaj koji bude obavljao kiran, reći će:

ar. لبيك اللهم حجاً في عمرة
(fonol.: DŽEN FI 'UMRETIN.) što je u prevodu: Odazivam ti se, Allahu, čineći hadžd i 'umru.

Poželjno je da čovjek povisi glas prilikom izgovaranja nijeta i da što više izgovara telbiju, dok žena treba da snizi svoj glas pri tome.

ar. لبيك اللهم لبيك، لبيك لا شريك لك لبيك, إن الحمد والنعمة لك والملك لا شريك لك
(fonol.: Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ve-n-ni’amete leke ve-l-mulk la šerike lek.) što u prevodu znači: Odazvam Ti se Allahu moj, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nemaš sudruga.

Kada dođe u Mekku obaviće tavaf tako što će početi od Crnog kamena (ar. Hadžeru-l-esved), s tim da će mu lijeva strana biti okrenuta prema Ka'bi. Nakon toga će poljubiti Hadžeru-l-esved ili će ga dotaknuti desnom rukom, a ako ne bude u mogućnosti onda će samo rukom pokazati prema njemu i donijeti tekbir (Allahu ekber), a zatim reći:

ar. اللهم إيماناً بك وتصديقاً بكتابك ووفاء بعهدك وإتباعاً لسنة نبيك
(fonol.: ALLHUMME IMANEN BIKE, VE TASDIKAN BI KITABIKE, VE VEFAEN BI 'AHDIKE, VETTIBA'AN LI SUNNETI NEBIJJIKE, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM.) ili u prevodu: Allahu moj, s vjerom u Tebe i Tvoju Knjigu, ispunjavajući zavjet Tebi dat, slijedeći sunnet Tvoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zatim će tavafiti sedam krugova, a kada bude prolazio pored jemenskog ugla (ar. ruknu-l-jemani) dotaknut će ga desnom rukom, bez ljubljenja. Sunnet je, za čovjeka koji obavlja tavafu kudum (tavaf po dolasku u Mekku), prva tri kruga ići ubrzanim i kratkim koracima (ar. reml), a ostala četiri normalnim hodom. Sunnet je, također, otkriti desno rame tako što ćemo gornji dio ihrama podvući ispod desnog ramena, a prebaciti preko lijevog. Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, kaže:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, su otkrilivali desno rame prilikom tavafa, a prva tri kruga su išli ubrzanim i kratkim koracima.

Sunnet je otkriti desno rame samo dok se obavlja tavaf.

Dok bude tavafio, hadžija će učiti ono što hoće od dova, skrušena srca i sa strahopoštovanjem, a dok bude prolazio između jemenskog ugla i crnog kamena učit će:

(fonol.: RABBENA ATINA FI-D-DUNJA HASENETEN WE FI-L-AHIRETI HASENETEN VEKINA 'AZABE-N-NAR.), tj. Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" (Kur'ana, 2:201)

Nema osnove učiti posebnu dovu za svaki krug tavafa, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao. U toku obreda hadža postoje tri vrste tavafa, a to su: tavafu-l-ifada, tavafu-l-kudum i tavafu-l-veda'. Prvi tavaf je temelj (rukn) u obredima hadža, drugi je sunnet, a treći je, po najprihvatljivijem mišljenu, vadžib.

Nakon što hadžija završi sa tavafom klanjat će dva rekata iza Mekami-Ibrahima, pa makar bio i udaljen od njega. Na prvom rekatu će, pored El-Fatihe, učiti i suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas, s tim što je sunnet ne oduljivati sa ova dva rekata.

Zatim će se uputiti da obavi s'aj između Safe i Merve. Proći će između njih sedam puta, tako da će početi s'aj na Safi, a završiće ga na Mervi. Sunnet je prije nego dođe na Safu proučiti ajet:

Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Ka'bu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna. (Kur'ana, 2:158).
ar. إِنَّ الصَّفَا وَالْمَرْوَةَ مِن شَعَآئِرِ اللّهِ فَمَنْ حَجَّ بِهِمَا وَمَن تَطَوَّعَ خَيْراً فَإِنَّ اللّهَ شَاكِرٌ عَلِيمٌ

Zatim će reći: Počinjem sa čim je Allah otpočeo.

Zatim će se, veličajući Allaha, popeti na Safu, okrenuće se prema kibli, podići ruke, a zatim proučiti:

Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći, nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, koji nema saučesnika. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava i usmrćuje i On sve može. Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.
(fonol.: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU JUHJI VE JUMIT VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU ENDŽEZE VA'DEHU VE NESARE 'ABDEHU VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU.)

Ovu dovu će ponoviti tri puta, a zatim može učiti dove kakve hoće, tražeći dobro i na ovom i na onom svijetu.

Nakon toga će se uputiti ka Mervi. Sunnet je da muškarci potrče kada dođu do mjesta koje je obilježeno zelenim svjetlom, dok ne stignu do drugog zelenog svjetla, naravno ako time neće ugroziti druge hadžije. Nakon što stigne na Mervu okrenuće se prema kibli i proučiti isto što je učio i na Safi. Nema smetnje prilikom s'aja učiti dovu:

Gospodaru, oprosti mi jer Ti si zaista Najmoćniji i Najplemenitiji.
(fonol.: RABBIGFIR VERHAM INNEKE ENTE-L-E'AZZU VE-L-EKREM.)

Prenosi se od Ibn Omera i Ibn Mes'uda, radijallahu anhum, da su učili ovu dovu. Lijepo (mustehab) je da bude pod abdestom dok obavlja s'aj, ali ako i ne bude nema smetnje pa makar se radilo i o ženi koja ima menstruaciju, jer čistoća tj. abdest, nije uslov za ispravnost ovog obreda.

Nakon što obavi s'aj skratiće kosu, ako bude obavljao temetu' (ar.mutemeti'), i to će uraditi ravnomjerno sa čitavom kosom, dok će žena skratiti kosu u dužini jagodice od prsta, (a zatim će skinuti ihrame). Ako bude obavljao kiran (ar. karin) ili ifrad (ar. mufrid) ostaće u ihramu do prvog dana Bajrama nakon što baci kamenčiće na Veliko džemre (ar. džemretu-l-'akabe).

Jutrom, osmog dana mjesaca zul-hidždžeta (ar. jevmu-t-tervije), mutemeti' će obući ihrame i zanijetiti hadž iz stana u kojem je smješten, a isto će uraditi i stanovnici Mekke koji žele obaviti hadž. Prije ihrama će se okupati, namirisati i uraditi kao i kod prvog oblačenja, a nije od sunneta da ide u Mesdžidu-l-Haram, kako bi iz njega zanijetio hadž, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je to radio, niti je naređivao ashabima da to rade. El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže ashabima:

Budite bez ihrama do dana tervije (ar. jevmu-t-tervije), a zatim zanijetite hadž...

Muslim bilježi rivajet u kome Džabir, radijallahu anhu, kaže:

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da zanijetimo hadž kada krenemo na Minu, tako da smo zanijetili iz mjesta El-Ebtah.

Prilikom nijeta mutemeti' će ovoga puta reći:

Odazvam ti se hadž čineći. (fonol.: LEBBEJKE HADŽEN.)

Mustehab je izaći na Minu i tu klanjati podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno bez spajanja. Mustehab je, također, noćiti tu noć na Mini, shodno hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu.

Nakon izlaska Sunca na dan Arefata, devetog zul-hidždžeta, krenuće ka Arefatu. Mustehab je do zevala (podne) biti na Nemiri (mjesto uz Arefat), ako je to moguće, jer je tako radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ako nije u stanju nema smetnje odmah odsjesti na Arefatu. Nakon zevala Sunca klanjat će podne i ikindiju, skraćeno i spojeno, a zatim će sići na Arefat (ako je bio na Nemiri). Najbolje bi bilo da mu Džebelu-r-rahme (Brdo milosti) bude ispred njega dok bude okrenut prema kibli, a ako nije u mogućnosti onda će se okrenuti kibli bez obzira da li Džebelu-r-rahme ispred njega. Mustehab je što više spominjati Allaha i biti ustrajan u dovi, pokornosti i učenju Kur'ana, držeći pri tome dignute ruke, shodno hadisu kojeg prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhuma, gdje kaže:

Bio sam na Arefatu iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je digao ruke učeći dovu, pa mu je deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu.[8]

Najbolja dova je dova na dan Arefata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim, kaže: "Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je:

Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.
(fonol.: LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR.)

Zato ovaj dan treba što više iskoristiti u dovi Allahu, subhanehu we te'ala, moleći ponizno i skrušeno, ne propuštajući tu veliku priliku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: "Šta žele ovi ljudi?" (hadis bilježi Muslim) Boravak na Arefatu je temalj (ar. rukn) hadža. Obavezno je (ar. vadžib) boraviti do zalaska Sunca, a hadžiji je obavezno da zna granice Arefata, jer mnogi se olahko odnose prema tome, pa borave izvan granica što biva razlogom neispravnosti njihovog hadža.

Nakon što zađe Sunce krenuće ka Muzdelifi polahko i smireno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi govorio: O ljudi, polahko, polahko. (hadis bilježi Muslim) Kada dođe na Muzdelifu klanjaće spojeno akšam tri rekata i jaciju dva rekata. Sunnet je da hadžija klanja akšam i jaciju na Muzdelifi, slijedeći time Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ako se boji da će ga proći jacijsko vrijeme klanjaće ih na bilo kom mjestu.

Skupljanje kamenčića i noćenje na Muzdelifi[uredi | uredi izvor]

Na Muzdelifi će provesti noć, s tim što je neće provesti u namazu ili u nekom drugom ibadetu, postupajući shodno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao na Muzdelifu, klanjao akšam i jaciju, sa jednim ezanom i dva ikameta, a zatim je legao i nije ustajao do sabaha.

Dozvoljeno je nemoćnima i onima koji imaju razlog, otići sa Muzdelife na Minu nakon ponoći, kako bi ranije bacali kamenčiće na veliko džemre. Ostali koji, nemaju razlog, moraju čekati na Muzdelifi do sabaha. Danas mnogi žure sa bacanjem kamenčića prije vremena kako bi izbjegli napor, međutim time samo rade djelo koje je suprotno uputi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što hadžija klanja sabah-namaz na Muzdelifi, doći će do mjesta El-Meš'aru-l-haram i tu će, okrenut kibli, dignuti ruke i moliti Allaha učeći dove sve do pred izlazak Sunca. Međutim, nema smetnje ako to bude radio na bilo kom mjestu Muzdelife, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

Stao sam ovdje, a čitavo mjesto (Muzdelifa), je mjesto za stajanje (ar. mevkif). (hadis bilježi Muslim)

Prije izlaska Sunca prvi dan Bajrama, hadžije kreću sa Muzdelife na Minu da bi tu bacali kamenčiće na veliko džemre. Baca se sedam kamenčića, koji ne bi trebali biti veći od zrna lješnaka. Učenjaci su se složili na tome da je dozvoljeno bacati kamenčiće sa bilo koje strane džemreta, a najbolje je bacati sa mjesta na kojem će nam Ka'ba biti s lijeve, a Mina s desne strane. Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao kod velikog džemreta tako da me je Ka'ba bila s lijeve, a Mina s desne strane, pa je bacao sedam kamenčića, a zatim je rekao:

Ovako je bacanje koje je objavljeno u suri Bekare. (muttefekun alejhi).

Nije dozvoljeno bacati veliko kamenje, niti obuću ili neke druge predmete. Prije nego što baci kamenčiće hadžija prestaje sa telbijjom(dova koja se uči za vrijeme hadža i u svako vrijeme).

Sunnet je da hadžija prvo baci kamenčiće, zatim da zakolje kurban, ako je bio mutemetti' ili karin, a poslije toga da obrije ili da skrati kosu, s tim što je brijanje bolje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio za milost i oprost onima koji obriju kosu, tri puta, a za one koji skrate, jedanput, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim. Nakon toga hadžija odlazi do Ka'be kako bi obavio hadžski tavaf (ar. tavafu-l-ifada). Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhu, u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao do džemreta koje je bilo kod drveta (veliko džemre), pa je bacio sedam kamenčića. Prilikom svakog bacanja je donosio tekbir, zatim je otišao do mjesta gdje se kolju kurbani i zaklao kurbane, a poslije toga je uzjahao svoju jahalicu i otišao u Mekku gdje je obavio hadžski tavaf i klanjao podne-namaz.

Nema smetnje da se ovi obredi (bacanje kamenčića, klanje kurbana, brijanje glave i tavaf) obave bilo kojim redosljedom, shodno hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Abdullaha ibn 'Amra, radijallahu anhu, u kojem se kaže da su ljudi na oprosnom hadžu dolazili i pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tog dana nije upitan ni o jednoj stvari koja je urađena mimo redoslijeda, a da nije odgovorio:

Obavljaj, nema smetnje.

Ako hadžija bude obavljao temetu', nakon završenog tavafa dužnost mu je obaviti hadžski s'aj, jer je prvi s'aj bio za 'umru. Ako je obavljao kiran ili ifrad nije dužan drugi put obavljati s'aj ako je to uradio poslije tavafi kuduma.

Džabir, radijallahu anhu, kaže:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu obavljali s'aj drugi put, nakon što su to uradili po dolasku u Mekku. (hadis bilježi Muslim)

Ejjamut-tešrik su 11, 12. i 13. dan zul-hidždžeta. Onaj ko ne bude žurio sa odlaskom bacat će kamenčiće sva tri dana, a onaj koji bude žurio bacaće samo prva dva dana. To je objašnjeno u suri El-Bekara:

I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se duže zadrži, samo ako se grijeha kloni. (Kur'ana 2:203).

Hadžija će u tim danima bacati kamenčiće na sva tri džemreta počevši od malog džemreta, zatim će bacati na srednje, pa tek onda na veliko džemre. Na svako džemre će bacati po sedam kamenčića donoseći tekbire kod svakog bacanja. Sunnet je da nakon prvog džemreta zastane malo duže i okrene se prema kibli, tako da mu džemre bude s lijeve strane, a zatim da moli Allaha ono što poželi. Tako će uraditi i nakon drugog (srednjeg) džemreta, s tim što će mu ovaj put džemre biti sa desne strane, a poslije zadnjeg (velikog) džemreta se neće zadržavati i doviti.

Bacanje kamenčića[uredi | uredi izvor]

Vrijeme bacanja traje nakon zevala (podne), kao što stoji u hadisu koji bilježi El-Buhari od Ibn-Omera, radijallahu anhuma:

Čekali bi smo da Sunce pređe polovinu neba, a zatim smo bacali (kamenčiće).

Islamski teolozi su složni u tome da je zadnje vrijeme za bacanje kamenčića trinaesti dan zul-hidždžeta, prije zalaska Sunca, stoga ko ne bude bacio kamenčiće prije zalaska Sunca tog dana, dužan je zaklati kurban.

Hadžija će u tim danima noćivati na Mini, tj. noć uoči 11. i 12. zul-hidždžeta, a ako ne bude bacio kamenčiće 12. dana prije zalaska Sunca i bude krenuo s Mine, dužan je noćiti i treću noć na Mini i bacati kamenčiće 13. dan. Bosanske hadžije obično ne noćivaju na Mini u toku ovih dana jer to prema hanefijskom mezhebu nije vadžib.

Prije nego što napusti Mekku hadžija je dužan obaviti tavaful-veda' (oprosni tavaf), pošto je to jedan od vadžiba hadža kod većine islamskih teologa, osim za ženu koja ima menstruaciju (ar. hajz), shodno hadisu koji prenosi Abdullah ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Neka niko ne odlazi sve dok mu posljednje s čime će se oprostiti ne bude Ka'ba."

U drugom rivajetu stoji da je ta stvar olakšana ženama koje imaju menstruaciju. Hadis bilježi Malik, a hadis je u osnovi u Muslimovom Sahihu. Većina učenjaka smatra da je tavaful-ifada dovoljan ako se odgodi do polaska na putovanje i da nije obavezno ponovo obaviti oprosni tavaf.

Lijepo je da hadžija, nakon što se vrati sa hadža, po povratku kaže ono što bilježi El-Buhari u hadisu od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vraćao iz neke bitke, sa hadža ili 'umre, donosio tekbire a zatim bi rekao:

Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može. Povratnici, pokajnici i robovi Allahovi, Gospodaru svome zahvaljujemo, Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.
ar. لا إله إلا الله وحده لا شريك له, له الملك, وله الحمد, وهو على كل شيء قدير, آيبون تائبون عابدون لربنا حامدون, صدق الله وعده, ونصر عبده, وهزم الأحزاب وحده
(fonol.: LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR, AJIBUNE TA'IBUNE 'ABIDUNE LI RABBINA HAMIDUNE, SADEKALLAHU VA'DEHU, VE NESARE 'ABDEHU, VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU.)

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hadždž životni ibadet i put do Dženneta
  2. ^ BH Muslim Monitor - Post
  3. ^ Ramazanski Post Fikhski Propisi - Muharem Štulanović
  4. ^ hadis bilježi Muslim
  5. ^ hadis bilježe El-Buhari i Muslim
  6. ^ hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže za njega da je hasen-sahih (dobar i ispravan)
  7. ^ muttefekun alejhi
  8. ^ Hadis bilježi En-Nesai, a u Muslimovom sahihu stoji: ...i nije prestao učiti dove sve dok nije zašlo Sunce i nestalo njegovog crvenila.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]