Idi na sadržaj

Ime

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Svečanosti poput baptizma mogu biti iskorištene za davanje imena.

Ime je oznaka za imenicu, obično se koristi za razlikovanje jedne od druge. Imena mogu identificirati klase ili kategorije stvari, ili jednu stvar, jedinstvenu, ili u određenom kontekstu. Lično ime identificira specifične, jedinstvene i prepoznatljive osobine pojedinca, i može a i ne mora podrazumjevati srednje ime.

Korištenje ličnih imena nije jedinstveno samo za ljude. Delfini se također koriste simboličnim imenima, kao što je prikazano u nedavnim istraživanjima.[1] Pojedini delfini poznaju vlastiti 'zvižduk' na koji će lahko odgovoriti čak i kad nema informacija koje će potvrditi na kojeg delfina se odnosi.

Mora se voditi računa prilikom prevoda imena sa jednog jezika na drugi, jer postoje mogućnosti da će se jeziku više svidjeti jedna verzija imena od druge. Neki jezici koriste feudalni običaj davanja imena: Francuzi Aristotela ponekad zovu „le Stagirite“ po mjestu njegovog rođenja, a Englezi Šekspira zovu „The Bard“ tako ga priznavajući uzornim piscem jezika.

Vrste imena:

  • Lično ime - ime koje uz prezime određuje neku osobu
  • Zajednička imena - imena koja naučnicii daju biljnjim i životinjskim vrstama
  • Imena biljnih i životinjskih vrsta
  • Imena stvari i pojava (npr. šećerlama, kiša)
  • Ostala imena

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Dolphins Name Themselves With Whistles, Study Says". National Geographic News. 8. 5. 2006.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]