Šintoizam

Šinto ( japanski :神道, romanizirano : Shintō ) je religija porijeklom iz Japana . Klasifikovanu kao religiju istočne Azije od strane proučavalaca religije , njeni praktičari je često smatraju japanskom autohtonom religijom i religijom prirode . Naučnici ponekad nazivaju njegove praktičare šintoistima , iako sljedbenici sami rijetko koriste taj izraz. Ne postoji centralni autoritet koji bi kontrolisao šintoizam, sa mnogo različitosti vjerovanja i prakse među praktikantima.

Politeistička i animistička religija , šintoizam se vrti oko natprirodnih entiteta zvanih kami (神). Šintoisti vjeruju da kami naseljavaju sve, uključujući sile prirode i istaknute lokacije. Šintoisti obožavaju kamije u kućnim, porodičnim i javnim svetištima. Šinto stavlja veliki fokus na osiguravanje čistoće, uglavnom kroz postupke čišćenja kao što su ritualno pranje i kupanje, posebno prije bogosluženja. Mali naglasak se stavlja na specifične moralne kodekse ili određena vjerovanja u zagrobni život, iako se smatra da su mrtvi sposobni da postanu kami . Religija nema jednog tvorca ili posebnu doktrinu, već postoji u različitim lokalnim i regionalnim oblicima.

Šinto se prvenstveno nalazi u Japanu, gdje postoji oko 100 000 javnih svetilišta, iako se praktikanti nalaze i u inostranstvu. Brojčano, to je najveća religija Japana, a druga je budizam. Većina stanovništva zemlje učestvuje u šintoističkim i budističkim aktivnostima, posebno u festivalima, što odražava uobičajen stav u japanskoj kulturi da vjerovanja i običaji različitih religija ne moraju biti isključivi. Aspekti šintoizma su ugrađeni u različite japanske nove religijske pokrete .

Definicija

Ne postoji univerzalno prihvaćena definicija šintoizma.^[1] Međutim, autori Joseph Cali i John Dougill su izjavili da ako postoji "jedna jedina, široka definicija šintoizma" koja bi se mogla iznijeti, a to bi bila da je "šintoizam vjerovanje u kami ", natprirodne entitete u centru religije.^[2]

Naučnici su raspravljali u kom trenutku historije je legitimno početi govoriti o šintoizmu kao specifičnom fenomenu. Proučavalac religije Ninian Smart predložio je da bi se moglo "govoriti o kami religiji Japana, koja je živjela u simbiozi sa organizovanim budizmom, a tek kasnije je institucionalizirana kao šintoizam."^[3]

Uvjerenja

Šinto je politeistički , što uključuje poštovanje mnogih božanstava poznatih kao kami,^[2] ili ponekad kao jingi (神祇).^[4] Na japanskom se ovdje ne pravi razlika između jednine i množine, pa se stoga izraz kami odnosi i na individualne kami i na kolektivnu grupu kamija.^[2] Iako mu nedostaje direktan prevod na engleski,^[5] termin kami se ponekad prevodi kao "bog" ili "duh".^[6] Istoričar religije Joseph Kitagawa smatrao je ove engleske prijevode "prilično nezadovoljavajućim i obmanjujućim",^[7] a razni naučnici pozivaju na prevođenje kamija na engleski.^[8] Na japanskom se često kaže da postoji 'osam miliona' kamija, termin koji označava beskonačan broj,^[9] a šintoisti vjeruju da su oni prisutni posvuda. Oni se ne smatraju svemoćnim, sveznajućim ili nužno besmrtnima.^[10]

Reference

↑ Bocking, Brian (1997). A popular Dictionary of Shinto. str. 211.
1 2 3 Dougill, John; Cali, Joseph (2013). Shinto Shrines: A Guide to the Sacred Sites of Japan's Ancient Religion. University of Hawai'i Press. str. 13.
↑ Smart, Ninian (1998). The World's Religions. Cambridge University Press. str. 135.
↑ Bocking, Brian (1997). A Popular Dictionary of Shinto. Curzon. str. 70.
↑ Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 8.
↑ Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 2.
↑ Kitagawa, Joseph (1987). On Understanding Japanese Religion. Princeton University Press. str. 36.
↑ Offner, Clark (1979). The World's Religions (fourth ed.). Inter-Varsity Press. str. 191–218.
↑ Nelson, John (1996). A Year in the Life of a Shinto Shrine. 1996: University of Washington Press. str. 29.CS1 održavanje: lokacija (link)
↑ Boyd, James; Williams, Ron (2005). Philosophy East and West. str. 33–63.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Šintoizam

[1] Bocking, Brian (1997). A popular Dictionary of Shinto. str. 211.

[:0-2] 1 2 3 Dougill, John; Cali, Joseph (2013). Shinto Shrines: A Guide to the Sacred Sites of Japan's Ancient Religion. University of Hawai'i Press. str. 13.

[3] Smart, Ninian (1998). The World's Religions. Cambridge University Press. str. 135.

[4] Bocking, Brian (1997). A Popular Dictionary of Shinto. Curzon. str. 70.

[5] Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 8.

[6] Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 2.

[7] Kitagawa, Joseph (1987). On Understanding Japanese Religion. Princeton University Press. str. 36.

[8] Offner, Clark (1979). The World's Religions (fourth ed.). Inter-Varsity Press. str. 191–218.

[9] Nelson, John (1996). A Year in the Life of a Shinto Shrine. 1996: University of Washington Press. str. 29.CS1 održavanje: lokacija (link)

[10] Boyd, James; Williams, Ron (2005). Philosophy East and West. str. 33–63.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]