Genocid

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Genocid (grč. γενετικός – generičkô, γένεσις – porijeklo genos = pleme, rod, narod + lat. occidere = ubiti) je najekstremniji – po žestini najdrastičniji, po metodima često najbrutalniji, a po posljedicama najpogubniji – vid “rasne” diskriminacije. Ovo “narodomorstvo” (tj. “zločin genocida”) je, dakle, najteža krajnost “zločina protiv čovječnosti” – usmjerena na istrebljenje i uništavanje cijelih “rasnih”, etničkih, nacionalnih, religijskih i drugih skupina. Uporedo sa biološkim iskorjenjivanjem grupne žrtve, brišu se i prepoznatljivi tragovi njene materijalne i duhovne kulture (“kulturocid”), tj. uništava se njeno sveukupno bioantropološko i socioantropološko biće.[1]

U bližoj historiji žrtve genocida su najčešće bili narodi čije su postojbine zaposjedali kolonijalni osvajači ili drugi agresivni pretendenti na tuđe teritorije. Tragičnu genocidnu kulminaciju rasizma ostvaruje nacistička Njemačka, krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina XX vijeka. Ta zvanična državna ideologija “teorijski” je opravdavana tezom o globalnoj historijskoj misiji (biološki superiorne i predodređene) “arijevskê rasê” (“nadljudî”, uporedi: "nebeski narod"). Prema nacističkom zakonodavstvu, svi nearijevski pojedinci i skupine su manje vrijedni i apriorno nesposobni za obavljanje kulturnih, umjetničkih, prosvjetnih, tehničkih i ostalih javnih i mnogih drugih “elitnih” funkcija i poslova. Ta nehumana hajka na “nečistu krv” rezultirala je masovnim genocidom nad Jevrejima, Romima, slavenskim i drugim pripadnicima “nižih rasa”, u kojem su uništeni životi miliona nevinih ljudi.

Neposredna prošlost (1992.1995.), ubjedljivo dokazuje da su i duhovni začetnici, planeri, vođe i realizatori razaranja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine u samu srž podstrekačkih aktivnosti za zločin utkali esencijalne rasističko–genocidne elemente. Najsvirepija agresija u Europi u protekloj polovini vijeka donijela je i do tada nepoznate genocidne pojave i formulirala nove pojmove međunarodnog prava, koje civilizirani eksperti nisu mogli predvidjeti čak ni pod svježim utiscima II svjetskog rata. U prvom redu, to se odnosi na “etničko čišćenje”, “masovno silovanje” i barbarski “kulturocid”.[2]

Temeljni međunarodni dokumenti u borbi za uklanjanje svih oblika rasizma i genocida[3][4][5]

[6]

Dokument Godina Najbitnije odrednice
Deklaracija o ljudskim pravima 1929. “Svaka država je međunarodno obavezna da prizna jednako pravo svakog pojedinca na život, slobodu i svojinu, kao i da na svojoj teritoriji pruži punu i ukupnu zaštitu prava bez razlikovanja s obzirom na državljanstvo, spol, rasu, jezik i vjeroispovijest“
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 1942. “Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“
Povelja UN 1945. Obaveza UN je unapređivanje „univerzalnog poštovanja i uvažavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeroispovijest“
Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida* 1948. “Genocid je uskraćivanje prava na opstanak čitavim ljudskim grupama, kao što je homicid uskraćivanje prava na opstanak pojedinim ljudskim bićima – takvo uskraćivanje prava na opstanak potresa ljudsku savjest, nanosi velike gubitke čovječanstvu koje je usljed toga lišeno kulturnih i drugih doprinosa ovih ljudskih grupa, i protivi se moralnim zakonima kao i duhu ciljeva UN.“*
Deklaracija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1963. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla“. (Proces usvajanja nastavljen 1966.).
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1966., stupila na snagu 1969. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla“.
Napomene * Prema Konvenciji (Član II), genocidnim se smatraju ...“slijedeći akti, izvršeni sa namjerom da se uništi, u cjelosti ili djelimično, neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
  • ubijanje članova grupe;
  • nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda članovima grupe;
  • svjesno stavljanje grupe u uvjete života koji treba da dovedu do njenog uništenja, u cjelosti ili djelimično;
  • primjena mjera usmjerenih na sprečavanje rađanja unutar grupe;
  • prinudno prebacivanje djece iz jedne grupe u drugu.“
* Konvencija ne obuhvata poznate asimilatorske oblike genocida u kojima se pravo na postojanje određenih ljudskih grupa može uskratiti i bez biološkog uništenja, prinudnim lišavanjem grupe njenog kulturnog identiteta (kulturocid), tj. zatiranjem kulturnih posebnosti po kojima je prepoznatljiva u široj zajednici. Nametanjem tuđe kulture, vjere, jezika, običaja (itd.), realizira se najprije kulturološka, a zatim (postepeno) i biološka asimilacija žrtve genocida.

Riječ genocidje 1943. prvi put upotrijebio Raphael Lemkin(Rafael Lemkin) (1900.-1959.), Poljaki židovskiučenjak u polju pravnih pitanja. U ishodu Holokausta, Lemkin je uspješno proveo kampanju za univerzalno prihvatanje međunarodnih prava, definirajuči i zabranjujući genocid. Konvencija o prevenciji i kaznama za krivično djelo genocida, koja je usvojena od strane Generalne Skupštine UN-a je postigla ovaj cilj 1948., stupajući na snagu 1951. godine. Genocid u Srebrenici(juli 1995.): U okolini Srebrenice je u julu 1995 ubijeno oko 8000 Bošnjaka – starosne dobi između 11 i 77 godina.

Stepeni u razvoju genocida i napori da se on preduprijedi[uredi | uredi izvor]

Prema dr Gregory Stenton, predsjedniku Genocide Watch, genocid se razvija u osam etapa:

  1. Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na "mi" i "oni". "Glavna preventiva u ovom ranom stadijumu jeste razvijanje univerzalnih institucija koje prevazilaze... podjele."
  2. Označavanje (simbolizacija): "Skupa sa mržnjom, članovima prokaženih grupa (parija) mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja (simboli)... U cilju borbe protiv obilježavanja, simboli mržnje mogu biti zakonski zabranjeni... kao i govor mržnje."
  3. Obeščovječavanje (dehumanizacija): "Obeščovječavanjem se prevazilazi normalna ljudska odbojnost prema ubistvu."
  4. Organizovanje: "Genocid je uvek organizovan... Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju... Kako bi se suprotstavili ovom stadijumu, članstvo u ovakvim policijama mora biti zabranjeno zakonom."
  5. Polarizovanje: "Grupe koje stoje iza mržnje emituju polarizujuću propagandu... Preventiva može značiti zaštitu bezbednosti umjerenih vođa ili pomoć grupama za ljudska prava..."
  6. Identifikovanje: "Žrtve se identifukuju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti... Na ovom stupnju, mora se jasno pozvati na uzbunu protiv genocida..."
  7. Istrebljivanje: "Na ovom stupnju, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom."
  8. Poricanje: "Počinioci... poriču da su počinili ikakav zločin... Odgovor na poricanje jeste kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima."

U aprilu 2012., javljeno je da će Stanton uskoro dodati dva nova stadija: diskriminaciju i proganjanje, svojoj originalnoj teoriji.[7]

Priznati genocidi[uredi | uredi izvor]

Commons-emblem-issue.svg Tema članka je kontroverzna.
Moguće je da se pojedinci ne slažu s tačkom gledišta izraženom u ovom članku ili je neutralna tačka gledišta članka sporna.

Pobuna naroda Herero i Nama (1904–1908): Kolonijalni rat između njemačkih trupa i naroda Herero i Nama u njemačkoj jugozapadnoj Africi, koji je završio genocidom afričkih naroda od strane njemačkih trupa.

Događaji u vezi sa raspadom Osmanskog carstva(1915.), kao što je genocid nad Armenima i na Pontos-Grcima i nad Aramejcima; ovi događaji su praćeni protjerivanjem i uništavanjem tih naroda sve do 1923.

Holokaust (1939–1945): Genocid nad Jevrejima i Romima u vrijeme nacionalsocializma.

Genocid u zemlji Burundi (1965. i 1972.): Genocid koji su narod Tutsi počinili nad narodom Hutu (100.000 do 300.000 mrtvih).

Genocid u Ruandi (1994.): U skoro 100 dana pripadnici Hutua ubili su 800.000 pripadnika Tutsija, što predstavlja skoro 75 % tog naroda iz Ruande, kao i pripadnike sopstvenog naroda koji se nije priključio genocidu ili se aktivno suprotstavio istom.

Jedan poseban slučaj predstavljaju događaji za vrijeme vladavine Crvenih Kmera u Kambodži od 1975. do 1979, pošto su ovi bili ustremljeni protiv sopstvenog naroda, i za njih je u upotrebi pojam "autogenocid". Međutim, kod postupaka Crvenih Kmera prema drugim narodima ili grupama, recimo prema muslimanskom Chamu se opet upotijebljava pojam "genocid".

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Slijedeći genocidi su vodili do suđenja na Međunarodnom kaznenom sudu:

Kambodža

Za vrijeme vladavine Crvenog Kmera, pod vodstvom Pol Pota, ubijeno je do 2-3 miliona ljudi, između ostalih ideološki osumnjičennih grupa, etničke manjine, bivši zvaničnici, budistički monasi, intelektualci i izbjeglice. To je bio najveći genocid u svijetu u procentu stanovništva zemlje.

Bivša Jugoslavija

Tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji bilo je više ratnih zločina na njenoj teritoriji. Jedan od njih je genocid u Srebrenici, gdje je preko 8.000 muških bošnjačkih žrtava ubijeno. Ova ubistva su održana s početkom 11. jula 1995. nakon što su snage bosanskih Srba stekli kontrolu tzv. "zaštićene enklave" od holandskih mirovnih snaga.  

Dana 26. februara 2007. MKSJ u Den Hagu, glavni pravni organ u okviru Ujedinjenih nacija, da je zločin u Srebrenici u julu 1995. genocid.    

Izvorni tekst Deklaracije Unesko-a o rasi i rasnim predrasudama[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peleš A. (1977): Rasna diskriminacija i međunarodno pravo. Svjetlost, Sarajevo.
  2. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Glendon M. A. (2002): A world made new: Eleanor Roosevelt and the Universal Declaration of Human Rights. Random House, Harvard, ISBN 978-0-375-76046-4.
  4. ^ http://books.google.com/books?id=2-vaZkbca2sC
  5. ^ Williams P, coauthors - United Nations General Assembly (1981): The international bill of human rights. Entwhistle Books, ISBN 978-0-934558-07-5.
  6. ^ Morsink J. (1999): The Universal Declaration of Human Rights: origins, drafting, and intent. University of Pennsylvania Press, ISBN 978-0-8122-1747-6.
  7. ^ http://aipr.wordpress.com/2012/04/19/genprev-in-the-news-19-april-2012/