Idi na sadržaj

Kulturocid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pljačka poljskih umjetničkih djela u zgradi Zachęta od strane njemačkih snaga tokom okupacije Poljske, 1944.
Fotografije prije i poslije uništenja jednog od Buda u Bamiyanu, koje je uništio talibanski režim u Afganistanu 2001.

Kulturocid, kulturološki genocid ili čišćenje kulture je koncept kojeg je uveo pravnik Raphael Lemkin, 1944. kao komponentu genocida.[1] Uništavanje kulture bilo je centralna komponenta u Lemkinovom shvatanju genocida.[1] Precizna definicija kulturocida i dalje je sporna, a Ujedinjeni narodi je ne uključuju u definiciju genocida korištenu u Konvenciji o genocidu iz 1948.[2] Muzej armenskog genocida definira kulturocid kao "činove i mjere poduzete radi uništavanja kulture nacija ili etničkih grupa putem duhovnog, nacionalnog i uništenja kulture",[3] što se čini u suštini istim kao etnocid. Neki etnolozi, poput Roberta Jaulina, koriste termin etnocid kao zamjenu za kulturocid,[4] iako je ova upotreba kritikovana jer rizikuje zabunu između etničke pripadnosti i kulture.[5] Kulturocid i etnocid su se u prošlosti koristili u različitim kontekstima.[6] Kulturocid bez etnocida je zamisliv kada se zadrži zaseban etnički identitet, ali se eliminišu različiti kulturni elementi.[7] Termin je prihvaćen u 2007. u Deklaracija o pravima autohtonih naroda Ujedinjenih nacija, uporedo sa terminom "etnocid", ali je, u konačnom dokumentu, uklonjen i jednostavno je zamijenjen sa terminom "genocid" . Precizna definicija "kulturocida", ostaje nejasna, pogotovo u bosanskom jeziku, jer kultura ima specifično značenje, a genocide u sintagmi ne može biti kulturan.

Kulturocid uključuje iskorjenjivanje i uništavanje kulturnih artefakata, kao što su knjige, umjetnička djela i strukture.[8] Ovo pitanje je obrađeno u više međunarodnih ugovora, uključujući Ženevske konvencije i Rimski statut, koji definišu ratne zločine povezane s uništavanjem kulture. Kulturocid može također uključivati ​​prisilnu asimilaciju, kao i suzbijanje jezika ili kulturnih aktivnosti koje se ne uklapaju u pojam uništavača o tome što je prikladno.[8] Između mnogih drugih potencijalnih razloga, kulturocid može biti počinjen iz vjerskih motiva (npr. ikonoklazam koji se zasniva na anikonizmu); kao dio kampanje etničkog čišćenja u pokušaju uklanjanja dokaza o narodu s određenog mjesta ili historije; kao dio napora da se implementira Nulta godina, u kojoj se prošlost i s njom povezana kultura brišu, a historija se "resetuje". Autori Konvencije o genocidu iz 1948. u početku su razmatrali upotrebu ovog termina, ali su ga kasnije izbacili iz liste.[9][10][11] Termin "kulturocid" razmatran je u raznim nacrtima deklaracija Ujedinjenih nacija, ali ga Konvencija UN-a o genocidu ne koristi.[4]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini stradali su mnogi kulturno-historijski spomenici, a najkarakterističniji primjeri su:

Mnogi spomenici uništeni tokom rata u Bosni i Hercegovini bili su dio svjetske baštine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Bilsky, Leora; Klagsbrun, Rachel (23. 7. 2018). "The Return of Cultural Genocide?". European Journal of International Law (jezik: engleski). 29 (2): 373–396. doi:10.1093/ejil/chy025. ISSN 0938-5428. Pristupljeno 2. 5. 2020.
  2. United Nations Office on Genocide Prevention and the Responsibility to Protect. "The Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (1948)" (PDF). United Nations. Arhivirano s originala (PDF), 18. 6. 2021.
  3. "Cultural genocide". The Armenian genocide Museum-institute. Arhivirano s originala, 22. 8. 2024. Pristupljeno 10. 10. 2019.
  4. 1 2 Jaulin, Robert (1970). La paix blanche: introduction à l'ethnocide [White Peace: An Introduction to Ethnocide] (jezik: francuski). Éditions du Seuil.
  5. Delanty, Gerard; Kumar, Krishan (29. 6. 2006). The SAGE Handbook of Nations and Nationalism. SAGE Publications. str. 326. ISBN 978-1-4129-0101-7. Pristupljeno 28. 2. 2013. The term 'ethnocide' has in the past been used as a replacement for cultural genocide (Palmer 1992; Smith 1991:30-3), with the obvious risk of confusing ethnicity and culture.
  6. Bloxham, Donald; Moses, A. Dirk (15. 4. 2010). The Oxford Handbook of Genocide Studies. Oxford University Press. str. 2–. ISBN 978-0-19-161361-6. Arhivirano s originala, 30. 6. 2014. Pristupljeno 28. 2. 2013.
  7. Hall, Thomas D.; Fenelon, James V. (2004). "The futures of indigenous peoples: 9-11 and the trajectory of indigenous survival and resistance". Journal of World-systems Research: 153–197. doi:10.5195/jwsr.2004.307.
  8. 1 2 "Cultural Genocide, Stolen Lives: The Indigenous Peoples of Canada and the Indian Residential Schools". Facing History and Ourselves. 16. 10. 2019. Pristupljeno 3. 12. 2019.
  9. Abtahi, Hirad; Webb, Philippa (2008). The Genocide Convention. BRILL. str. 731. ISBN 978-90-04-17399-6. Pristupljeno 22. 2. 2013.
  10. Davidson, Lawrence (8. 3. 2012). Cultural Genocide. Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-5344-3. Pristupljeno 22. 2. 2013.
  11. See Prosecutor v. Krstic, Case No. IT-98-33-T (Int'l Crim. Trib. Yugo. Trial Chamber 2001), at para. 576.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]