Stari most

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Koordinate: 43°20′14″N 17°48′55″E / 43.33722°N 17.81528°E / 43.33722; 17.81528
Stari most
Most
Stari most u Mostaru 2006.
Stari most u Mostaru 2006.
Država  Bosna i Hercegovina
Općina Mostar
Koordinate 43°20′14″N 17°48′55″E / 43.33722°N 17.81528°E / 43.33722; 17.81528
Dužina 29 m
Širina m
Visina 24 m
Osnovan 1566.
UNESCO Svjetska baština
Ime Područje oko Starog mosta u mostarskom Starom gradu
Godina 2005 (#29)
Broj 946
Regija Evropa i Sjeverna Amerika
Kriterije vi

Stari most na Neretvi u Mostaru sagrađen je između 1557. i 1566, a djelo je osmanlijskog graditelja Hajrudina. Dana 9. novembra 1993. srušen je u jeku rata u Bosni i Hercegovini. Nakon obnove 2004. uvršten je na spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.

Arhitektura

Panorama Starog mosta

Stari most je kameni most izgrađen od kamena tenelije. Luk je dug gotovo 29, a visok 20 metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakterizira ga tanki i elegantni oblik: profil mosta bio je toliko tanak i toliko visoko iznad vode da je mnogima bilo teško zamisliti da takva građevina može biti napravljena od velikih kamenih blokova. Most je svijetle boje, koja se mijenja tokom dana, zavisno od Sunca.

Bio je izgrađen jednostavno da se spoje dvije obale, bez ikakve ukrasne namjere ili posebne važnosti. Glavni utjecaj na dizajn mosta imala je morfologija mjesta i okoline. Cijeli kompleks nije posljedica jednog dizajna nego razvoja kroz vrijeme, zavisan od historijskih događaja i potrebe za zaštitu prijelaza preko rijeke. Stari most nije povezan ni s jednim specifičnim stilom ili periodom u arhitekturi tako da je jedinstven u svijetu.

Historija

Izgradnja

Stari most 1930.
Pogled na ulicu Kujundžiluk sa Starog mosta

Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve već je bio premošten. Ovaj most i sam Mostar prvi se put spominju u pismu jednog Dubrovčanina vijeću svog grada u kojem piše da se Vladislav Hercegović, sin hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj i dvije kule i most na Neretvi (et do castelli al ponte Neretua). Osmanlije su osvojile ovo područje 1466. i gradić pored mosta postao je sve veći i važniji baš zbog njega.

Ne zna se tačno kad je izgrađen taj prvi most, ali se zna da je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u 15. stoljeću, kad je izgrađen novi. Ipak, i on je bio lošeg kvaliteta. Evlija Čelebija, osmanlijski putopisac iz 17. stoljeća, zapisao je da je most drveni, istrošen, na lancima, da se prilikom prelaza trese i da je premirao od straha prelazeći ga. Zato nije iznenađujuće što su stanovnici Mostara zamolili sultana Sulejmana Veličanstvenog da izgradi novi, kameni most.

Projekt je povjeren mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitektu i učeniku čuvenog mimara Sinana. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele, iz straha od Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikad raspao. Međutim, nema podataka da je Hajrudin ikad vidio svoj most. Umjesto njega gradnjom je rukovodio lokalni vakif Mehmed Karađoz-beg.

Radovi su počeli 24. oktobra 1557. Za gradnju je bilo potrebno 456 kamenih blokova i 300.000 akči (tadašnji osmanlijski novac). Kamen je bio čuveni tenelija, vjerovatno iz kamenoloma otprilike 5 km južno od grada. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci. Radovi su završeni devet godina kasnije, 1566. Treba napomenuti da je Mostar dobio ime po čuvarima lokalnog mosta, tj. mostarima. Sam most kroz historiju je nazivan "Novi", "Sultan-Sulejmanov", "Veliki" i "Stari".

Rušenje

Stari most 1998, pet godina nakon rušenja

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) most su djelomično oštetile Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenska narodna armija (JNA). Dana 9. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) srušilo ga je kao dio kampanje granatiranja i teroriziranja Mostara. Dan ranije HVO je počeo s kampanjom rušenja mosta ispaljujući desetke projektila u luk i kule, što je okončano sutradan.

General i osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u pokušaju odbrane i izbjegavanja odgovornosti za rušenje mosta objavio je dokument "Kako je srušen Stari Most", u kojem je argumentirao da je eksploziv ili mina postavljena na most ili ispod njega, što je uz granatiranje rezultiralo rušenjem mosta. Većina historičara odbacila je te tvrdnje.[1]

Evropski historičari Holm Sundhaussen[2] i Marie-Janine Čalić[3] tvrde da je most srušen granatiranjem HVO-a ili Hrvatske vojske (HV), a slično mišljenje o odgovornosti hrvatskih jedinica izrazio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u presudi "Prlić i drugi" (IT-04-74).[4][5] Akademici su ocijenili da je most imao malu vojnu važnost i da je granatiranje bilo primjer namjernog uništavanja kulturnog dobra, posebno Starog mosta, koji je bio simbol spajanja različitih zajednica.[6] Andras Riedlmayer opisao je rušenje kao čin "ubijanja sjećanja", gdje je zajedničko kulturno naslijeđe namjerno uništavano.[7]

Praljak je 2004. za Slobodnu Dalmaciju izjavio: "Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen."

Rekonstrukcija

Rekonstrukcija Starog mosta 2003.

Svjetska banka, UNESCO i Aga Khanova fondacija za kulturu formirali su koaliciju koja je imala zadatak nadgledati rekonstrukciju Starog mosta i historijskog gradskog jezgra.[8] Dodatna finansijska sredstva osigurale su vlade Italije, Nizozemske, Turske, Hrvatske, te Razvojna banka Vijeća Evrope, kao i vlasti Bosne i Hercegovine.[8] Most je ponovo izgradila turska firma Er-Bu materijalima iz okoline primjenjujući osmanlijske građevinske tehnike.[9]

Rekonstrukcija je počela 7. juna 2001, a most je svečano otvoren 23. jula 2004. Ukupni trošak rekonstrukcije iznosio je 15,5 miliona USD.[10]

Turizam

U julu 2005. most je uvršten na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika kulture.

Od turističke je važnosti i tradicionalno takmičenje u skokovima s ovog mosta, koji imaju vrlo dugu historiju.[11] Od 2015. Stari most domaćin je i takmičenja iz Red Bull Svjetske serije u ekstremnim skokovima u vodu.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Slobodan Praljak: Defending Himself by Distorting History". balkaninsight.com. Pristupljeno 7. 12. 2017.
  2. ^ Holm Sundhaussen Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewöhnliche Geschichte des Gewöhnlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1 str. 360
  3. ^ Marie-Janine Čalić, Krieg und Frieden in Bosnien Herzegowina, Suhrkamp Verlag Frankfurt an Main 1996, ISBN 978-3-518-11943-3
  4. ^ Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu "Prlić i drugi"
  5. ^ Optužnica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, t. 116 i t. 118
  6. ^ Dupré, Judith (2017). Bridges: A History of the World's Most Spectacular Spans (Google Books). Running Press. ISBN 978-0-316-47380-4. Pristupljeno 2. 3. 2020.
  7. ^ Coward, Martin (2009). Urbicide: The Politics of Urban Destruction. London: Routledge. str. 1–7. ISBN 0-415-46131-6.
  8. ^ a b Armaly, Maha; Blasi, Carlo; Hannah, Lawrence (2004). "Stari Most: rebuilding more than a historic bridge in Mostar". Museum International. 56 (4): 6–17. doi:10.1111/j.1468-0033.2004.00044.x.
  9. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 17. 7. 2012. Pristupljeno 17. 7. 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija kao naslov (link)
  10. ^ Armaly, Maha; Blasi, Carlo; Hannah, Lawrence (2004). "Stari Most: rebuilding more than a historic bridge in Mostar". Museum International. 56 (4): 6–17. doi:10.1111/j.1468-0033.2004.00044.x.
  11. ^ A. Beganović, "Lorens Listo ponovo slavio" Archived 2013-07-30 na Wayback Machine, sportsport.ba, 28. 7. 2013.

Vanjski linkovi