Idi na sadržaj

Lučki most

Koordinate: 43°20′07″N 17°48′58″E / 43.33528°N 17.81611°E / 43.33528; 17.81611
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lučki most
Most Mujage Komadine
PremošćujeNeretvu
MjestoBosna i Hercegovina Mostar
Otvorenje1913.
Rušenje1992.
Saniranje2005.
MaterijalArmirani beton
Ukupna dužina72 m

Lučki most ili Most Mujage Komadine jest jedan od mostova u Mostaru.

Lokacija

[uredi | uredi izvor]

Ovaj most premošćuje Neretvu nizvodno od Starog mosta i spaja Luku i Donju Mahalu.[1]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Nakon Starog mosta i Mosta cara Franje Josipa (Most Musala) ovo je treći veći most izgrađen u Mostaru. Izgrađen je 1913. zaslugom gradonačelnika Mujage Komadine, po kome je i dobio ime iako je rijetkost da se osobama od lokalnog značaja posveti takva čast. Za prelazak ovog mosta i Mosta cara Franje Josipa plaćala se mostarina za pješake, pješake s konjem ili stokom, ali samo za prelazak sa desne na lijevu stranu, a povratak je bio besplatan.

Most je srušen 24. maja 1992. Obnova mosta, posljednjeg od šest mostarskih koji su bili porušeni u ratu, izvršena je u periodu 2004–2005. Vrijednost radova iznosila je 3,27 miliona KM, a investitor je bila Vlada FBiH. Izvođač radova bila je "Hidrogradnja" iz Sarajeva u saradnji s firmom "Konstruktor-Neretva" iz Čapljine. Rekonstrukcija mosta rađena je po izvornim nacrtima.[1]

Lučki most bio je graditeljski pothvat svog vremena, sa širokim kolnikom, nogostupima i 2 kandelabera na počecima mosta. To je prvi armiranobetonski most i ujedno najveći most takve vrste u Bosni i Hercegovini. Ima samo jedan luk. Izgrađen je sa stilskim detaljima kasne secesije u arhitektonskoj obradi. Dug je 72 m.

U samoj Neretvi, uz lijevu i desnu obalu, izbetonirana su dva pravougaona postolja, uzdužno tokom Neretve, nadvisujući najniži vodostaj za samo 20-ak cm. Na svako postolje postavljena je konstrukcija piramidalno zarubljenog oblika, a u njih su postavljeni vertikalni nosači skele mosta. Ovi sanduci napunjeni su kamenom i šljunkom. Pored osnovnih vertikalnih drvenih nosača, iz svakog sanduka prema lučnom svodu postavljene su još po 4 garniture lepezasto postavljenih nosača.[1]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Krešimir Šaravanja, Mostovi Mostara iz austro-ugarskog razdoblja, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c "MOSTOVI MOSTARA IZ AUSTRO-UGARSKOG RAZDOBLJA" (PDF). cidom.org. Pristupljeno 24. 1. 2017.

43°20′07″N 17°48′58″E / 43.33528°N 17.81611°E / 43.33528; 17.81611