Lučki most

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Lučki most
Most Mujage Komadine
Lučki most.jpg
Premošćuje Neretvu
Mjesto Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Mostar
Otvorenje 1913.
Saniranje 2005.
Rušenje 1992.
Materijal Armirani beton
Ukupna dužina 72 m

Lučki most ili Most Mujage Komadine jest jedan od mostova u Mostaru.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Ovaj most premošćuje Neretvu nizvodno od Starog mosta i spaja Luku i Donju Mahalu.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon Starog mosta i Mosta cara Franje Josipa (Most Musala) ovo je treći veći most izgrađen u Mostaru. Izgrađen je 1913. zaslugom gradonačelnika Mujage Komadine, po kome je i dobio ime iako je rijetkost da se osobama od lokalnog značaja posveti takva čast. Za prelazak ovog mosta i Mosta cara Franje Josipa plaćala se mostarina za pješake, pješake s konjem ili stokom, ali samo za prelazak sa desne na lijevu stranu, a povratak je bio besplatan.

Most je srušen 24. maja 1992. Obnova mosta, posljednjeg od šest mostarskih koji su bili porušeni u ratu, izvršena je u periodu 2004–2005. Vrijednost radova iznosila je 3,27 miliona KM, a investitor je bila Vlada FBiH. Izvođač radova bila je "Hidrogradnja" iz Sarajeva u saradnji s firmom "Konstruktor-Neretva" iz Čapljine. Rekonstrukcija mosta rađena je po izvornim nacrtima.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Lučki most bio je graditeljski pothvat svog vremena, sa širokim kolnikom, nogostupima i 2 kandelabera na počecima mosta. To je prvi armiranobetonski most i ujedno najveći most takve vrste u Bosni i Hercegovini. Ima samo jedan luk. Izgrađen je sa stilskim detaljima kasne secesije u arhitektonskoj obradi. Dug je 72 m.

U samoj Neretvi, uz lijevu i desnu obalu, izbetonirana su dva pravougaona postolja, uzdužno tokom Neretve, nadvisujući najniži vodostaj za samo 20-ak cm. Na svako postolje postavljena je konstrukcija piramidalno zarubljenog oblika, a u njih su postavljeni vertikalni nosači skele mosta. Ovi sanduci napunjeni su kamenom i šljunkom. Pored osnovnih vertikalnih drvenih nosača, iz svakog sanduka prema lučnom svodu postavljene su još po 4 garniture lepezasto postavljenih nosača.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krešimir Šaravanja, Mostovi Mostara iz austro-ugarskog razdoblja, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "MOSTOVI MOSTARA IZ AUSTRO-UGARSKOG RAZDOBLJA". cidom.org. Pristupljeno 24. 1. 2017. 

Koordinate: 43°20′07″N 17°48′58″E / 43.33528°S 17.81611°I / 43.33528; 17.81611