Aladža džamija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Aladža džamija
Koordinate: 43°30′20″N 18°46′47″E / 43.50556°N 18.77972°E / 43.50556; 18.77972
Lokacija Foča
Sagrađena 1549.
Upravljanje Medžlis IZ Foča
Arhitektonske informacije
Arhitektonski stil Osmanski stil
Broj minareta 1

Aladža džamija (Šarena džamija, džamija Hasana Nezira) je izgrađena 1549. godine u Foči te je spadala u kategoriju većih džamija i prva je džamija u Bosni i Hercegovini izgrađena u klasičnom osmanskom stilu.[1] Gradio ju je bliski saradnik Mimar Sinana i njena najveća vrijednost je što su sve kasnije džamije građene oslanjajući se na ideju Aladža džamije. Aladža je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Aladža džamija predstavljala je jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja i bila je jedan od najbolje proporcioniranih objekata, objekat koji je imao izvorno sačuvane unutarnje dekoracije, kojem se od početka pripisivala izuzetno velika simbolička vrijednost. Cjelina je bila izuzetno vrijedna, bili su sačuvani šadrvan, dio ogradnog zida i kasnije sagrađena česma u avlijskom zidu.

Rušenje[uredi | uredi izvor]

Aladža džamiju su do temelja srušile srpske vlasti u augustu 1992. godine.[2]

Rekonstrukcija[uredi | uredi izvor]

Na osnovi dosadašnjih istraživanja Komisije za očuvanje nacionalinih spomenika BiH, ostaci Aladža džamije su nađeni na dvije lokacije.

Jedna se nalazi 200 m južno od željeznog mosta preko rijeke Drine. Prekrivena je debelim nanosima zemlje, šuta i otpada i zauzima površinu od oko 800 m2. Na tom prostoru, ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika, nađena su tijela ubijenih Fočaka. Na tom prostoru su nađeni profilirani ulomci za koje je utvrđeno da se radi o dijelovima trijema i dijelovima kamenih stubova koji su pripadali sofama Aladža džamije. Ostali fragmenti se naziru ispod površine zemlje, na kosini prema rijeci Drini i trenutno ih nije moguće u potpunosti istražiti.

Druga lokacija se nalazi 300 metara sjeverno od željeznog mosta preko rijeke Drine, udaljena oko 500 metara od prve lokacije, i prema procjenama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i Federalne komisije za traženje nestalih, njena površina je oko 1000 m2. U nekoliko sondi koje su otvorene nađen je veliki broj fragmenata za koje je utvrđeno da pripadaju munari i mihrabu Aladža džamije. Svaki od ovih ulomaka predstavlja nacionalni spomenik prema odluci Komisije, odnosno spomenik od najvišeg značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Zapanjujuća je ljepota i preciznost ulomaka i stiče se dojam da se Aladža džamija samo dekomponirala, da se rastavila u one fragmente od kojih je i zidana. Radi se o materijalu izuzetne čvrstoće i izuzetno obrađenog koji je, i pored toga što je srušen eksplozivom i što je teškim mašinama prevežen na lokaciju, još uvijek sačuvao preciznost, ljepotu i izuzetnu vrijednost. Na drvenim fragmentima koji se mogu uočiti na toj lokaciji vidljivi su tragovi gorenja i oni nisu upotrebljivi, ali predstavljaju dragocjen dokumentacioni materijal.

Aladža džamija predstavlja jednu od najbolje istraženih džamija u Bosni i Hercegovini. Još uvijek su sačuvani snimci dekoracija koje su također činile izuzetnu vrijednost ovog objekta, izuzetnu vrijednost kaligrafskih ispisa koji su se u trijemu pojavljivali kroz cijelu trajnost njenog postojanja. Oni su sačuvani u zapisima, u mjeri 1:1.

Andrej Andrejević, stručnjak iz Beograda, profesor historije umjetnosti, napisao je knjigu u kojoj su sačuvani svi podaci i snimci Aladža džamije, uključujući i detaljne crteže svakog od detalja. Ovo je jedan od objekata za koji rekonstrukcija, ni na koji način, nije dovedena u pitanje. Radi se o objektu izuzetne vrijednosti prema svim međunarodnim poveljama, objektu koji je potpuno dokumentiran i koji je u fragmentima pronađen.

Problem s kojim je Komisija sad suočena, ilustrira na određen način stanje koje zahtjeva poduzimanje narednog koraka, u davanju dodatnih ovlasti Komisiji da bi mogla implementirati Aneks 8 Dejtonskog sporazuma kao dio Civilnog dijela mirovnog sporazuma. Ove fragmente je prvo potrebno izvaditi, i za to je potrebna radna snaga, mehanizacija i prisutnost stručnjaka koji će izvršiti rekognosciranje, obilježavanje i evidentiranje. Nakon toga ih je potrebno odložiti na mjesto na kome će biti čuvani, na kome neće biti izloženi bilo kakvim uticajima koji će proizvesti njihovo daljnje uništavanje do ponovne ugradnje u dobro koje će biti rekonstruirano. Komisija ne raspolaže sredstvima za djelovanje u ovakvim slučajevima, ni mehanizacijom, ni radnom snagom, jedino raspolaže stručnjacima.

Federalna komisija za traženje nestalih je u ovom času spriječena da nastavi svoj rad i očekuju da ostaci džamije budu uklonjeni na odgovarajući način sa tijela kako bi oni nastavili dalje svoje istraživanje.

Aktivnosti Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH[uredi | uredi izvor]

Komisija je uputila zahtjeve i Vijeću ministara, Predsjedništvu, OHR-u i entitetskim vladama za preduzimanje mjera zaštite fragmenata. Vlada Republike Srpske je izravno odgovorna za poduzimanje finansijskih, tehničkih, znanstvenih i svih drugih mjera za zaštitu ovog nacionalnog spomenika. S obzirom na nedostatak sredstava za zaštitu naslijeđa u budžetu Vlade Republike Srpske, Komisija smatra da je neophodno da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara i entitetske vlade osiguraju potrebne finansijske i tehničke uvjete da se ovi fragmenti smjeste na odgovarajuće mjesto.

Komisija je predlažila da se širi prostor Aladža džamije ogradi metalnom ogradom koja će spriječiti ulazak neovlaštenih lica na taj prostor, da taj prostor bude pod policijskim nadzorom i da se podignu odgovarajuće nadstrešnice gdje bi se složili fragmenti munare zidova. Najvrijedniji fragmenti mihraba, trijema, portala i mimbera se trebaju prebaciti u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Nakon toga treba osigurati mjere da se svaki pojedinačni fragment snimi, da se identificira njegovo mjesto, da se izvrši prebrojavanje i numerisanje fragmenata i da se oni zaštite od bilo kakve vrste uništenja ili otuđenja.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]