Džamija Sinana Čauša

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Džamija Sinana Čauša ili Džumanuša, u livanjskom govoru i pravnim dokumentima poznata uglavnom pod imenom Đemanuša bila je jedna od 14 džamija grada Livna. Nastala je u periodu između 1527. i 1529. godine, u jednom mirnijem vremenu, kada dolazi do pomicanja granica Osmanlijskog carstva na zapad i kad Livno ostaje u dubokoj i mirnoj pozadini, koje pogoduje razvoju komunikacija, gradskih zanata i gradnji novih javnih džamija. Oko njih se vremenom formiraju i nove urbane cjeline. Tako je bilo i u slučaju Đemanuše, oko koje se vrlo brzo razvija istoimena gradska mahala. Džamija je udaljena od gradskih zidina i već formiranog gradskog naselja, pa je njeno mjesto pomno odabrano za buduće širenje kasabe. Kako se tokom vremena i pokazalo ovo je mjesto postalo kasnije središte buduće tvrđave. Džamija Sinana Čauša bila je prva livanjska potkupolna džamija i u to vrijeme jedna od rijetkih u Bosni i Hercegovini. Prema Aličiću građena je 1529. godine i u njegovo vrijeme bila je po starini treća džamija u cijeloj zemlji, nakon sarajevske Skender-pašine (Skenderije) i džamije Muslihudina Čekrekčije u istom gradu. U tarihu iznad vrata spominje se samo da je džamiju prvobitno podigao Sinan Čauš, a poslije ju je, zbog oronulosti, temeljito dao popraviti Jusuf-beg Firdus, čuveni livanjski velikan.

Kako nema originalnog tariha, o Sinan Čaušu nemamo direktnih informacija, mada se pouzdano zna da je on osnivač džamije, stoga što se pod tim imenom ona javlja i u defterima. Vjerovatni naredbodavac za gradnju džamije bio je Gazi Husrev-beg, koji je u Livnu započeo gradnju strateške logističke baze za daljnji prodor prema jugu i zapadu, u Cetinsku Krajinu, Hrvate i Liku, odnosno zaleđe Klisa, Šibenika, Zadra i Knina.

Pod Đemanušom je do pred Prvi svjetski rat stajao i mekteb, međutim kako nema vakufname, nije poznato da li je izgrađen odmah sa džamijom. Temelji mekteba su vidljivi i danas.

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • Ahmet Burek: Kameno Hlivno. Livno u turskom vaktu, Tešanj 2007.