Ovaj članak je bio izabran za odabrani članak mjeseca.
Ovaj članak je zaštićen od izmjena tako da ga samo registrovani korisnici mogu mijenjati.

Visoko

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja, pogledajte Visoko (čvor).
Koordinate: 43°59′26.1″N 18°10′56.9″E / 43.990583°N 18.182472°E / 43.990583; 18.182472
Visoko
Općina i naselje
Visoko (collage).jpg
Visokogrb.png
Grb
Službeni naziv: Općina Visoko
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Zenica-Doboj Canton.svg Zeničko-dobojski
Općina Visoko
Koordinate 43°59′26.1″N 18°10′56.9″E / 43.990583°N 18.182472°E / 43.990583; 18.182472
Površina
 - Naselje 1.77 km2
 - Općina 230.8 km2
Stanovništvo
 - Naselje 11.552 (2013)
 - Općina 41.352 (2013)
Gustoća
 - Naselje 6.526.55 /km2 
 - Općina 179.17 /km2 
Gradonačelnik Amra Babić[1] (Nezavisni)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 71 300
Pozivni broj (+387) 32
Matični broj 158275[2]
Matični broj općine 11126
Visoko u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Općina Visoko

Visoko je naselje i središte istoimene općine u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-Dobojskom kantonu.

Područje Visokog je nekad bilo centar srednjovjekovne države Bosne. Najvažnija mjesta vezana za taj period su stari grad Visoki, njegovo podgrađe i trgovačko središte Podvisoki, Mile kao krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, te Moštre koje su bilo povremeno stolno mjesto kraljeva. Osvajanjem Bosne od strane Osmanlijskog carstva Visoko gubi na značaju i većinom biva nahija uz manje promjene tokom čitave vladavine. Osnivačem modernog Visokog se smatra Ajas-beg. Po popisu iz 1991. godine u općini Visoko je živjelo 46.160 stanovnika, od toga u gradu Visokom živjelo je 13.663 stanovnika.

Geografija

Općina Visoko se prostire na površini od 230,8 km2 i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Općina je smještena na pravcu multimodalnog transportnog koridora V-c prema sjeveru i regionalnim putevima sa susjednim općinama, te željezničkom prugom u pravcu Jadranskog mora. Na području općine se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže općina su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m.

Geografski položaj

Geografski položaj općine Visoko
Kakanj
Busovača
Kakanj Kakanj
Vareš
Kiseljak Susjedne općine Breza
Ilijaš
Kiseljak
Ilidža
Ilidža Ilijaš
Ilidža

Historija

Visoko je grad bogate historije koja seže daleko u prošlost. Tragovi života na području Visočke doline datiraju još iz 4000 godine p. n. e. Do Rimske okupacije, područje Visokog je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Najviše događaja vezanih za ovu sredinu se desilo za vrijeme Srednjovjekovne države Bosne baš u Visočkoj dolini. Srednjovjekovni grad u to vrijeme je nosio naziv Visoki koji se nalazio na vrhu brda Grad, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki.

Visoko kao grad koji danas poznajemo se počinje razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore. Utemeljivačem Visokog se smatra Ajas-beg. Razvitak grada se nastavlja dolaskom Austrougarske monarhije kada se grad bitno proširio. U vrijeme prve Jugoslavije grad se nije mnogo razvijao. Tokom Drugog svjetskog rata Visoko biva pod okupacijom Nezavisne države Hrvatske. Poslije, u socijalističkoj Jugoslaviji grad se bitno širi, kada se grade stambeni, kulturni i poslovni objekti, uporedo sa naglom industrijalizacijom čitavog regiona.

Rat u Bosni i Hercegovini nije zaobišao ni Visoko. Iako su grad i općina bila pod kontrolom ARBiH tokom cijelog rata, uslijed višegodišnjeg granatiranja od strane Vojske Republike Srpske, oštećen je ili uništen najveći dio industrijskih pogona, kao i stambenih objekata. Poslijeratni period je donio postepeno, iako sporo, obnavljanje privrede uz pokretanje novih privatnih biznisa.

Prahistorijsko doba

Na prostoru Visočke općine bilježi se dug kontinuitet življena tako da na ovim prostorima prvi tragovi života datiraju još iz 4000. godine p. n. e. Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka - mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje. Uz čitava naselja nađeni su razni alati, oruđa, i ostali predmeti koji se vežu za taj period.

Od 2002. godine manja iskopavanja i geofizičke prospektive su izvršene u Okolištu. Kao prvi rezultati bili su geomagnetski planovi naselja od 5 kuća sa poveznim putevima. Pronađena su izvrsno očuvana naselja. Topološka, radiometrička, arheološka i botanička anazila pronađenih materijala pokazuju veliki naučni potencijal Okolišta koje pripada kasnom neolitskom periodu.

U septembru 2007. godine Zemaljski muzej je nastavio arheološka istraživanja lokaliteta gdje je prema dosadašnjim istraživanjima procjenjeno da je tu živjelo oko 3.000 ljudi u doba neolita. Starost naselja je, putem C14 metode, procijenjena na 4.700 do 4.500 godina prije nove ere. Do danas ovo je jedno od najvećih naselja pronađenih u BiH, što su pokazali pronađeni materijali, proizvodnja pokretnog arheološkog materijala, i broj kuća otkrivenih geomagnetskim snimanjem. Naselje je bilo zatvorenog tipa i zaštićeno sa pet rovova. Rovovi su služili kao zaštita protiv poplava koje su i danas karakteristične za okolinu gdje je neolitsko naselje pronađeno. Prestižni naučni magazin "Science" je ovaj lokalitet već ranije proglasio jednim od najznačajnijih neolitskih nalazišta u Evropi.[3]

Iliri i Rimsko doba

Područje Visočkog bazena (i centralne Bosne) je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Gušenjem Ilirskog ustanka 9. godine i područje Visočke općine ulazi u sastav moćne Rimske imperije. Dokazi su i rimska utvrđenja u Kralupima, Seoči, i Mokronozima, te pisani izvori i rimski putevi koji su prolazili kroz ovo područje.

Srednjovjekovno doba

Glavni članak: Visoko u srednjem vijeku

Grad Visoki, Podvisoki, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Mnogo bitnih događaja za srednjovjekovnu državu Bosnu se upravo dogodilo u Visočkoj dolini. Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, kao i mjesto održavanja državnog sabora. Grad i tvrđava Visoki, odakle su pisane i neke povelje, je štitila podgrađe Podvisoki koje je bilo trgovačko središte i povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. U Moštrima se nalazila kuća krstjana, gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove, dok je jedno vrijeme tu bio i kraljevski dvor odakle su pisane povelje. U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin. Tu su još pronađeni temelji grada, te ostaci starog groblja. Većina objekata je Osmanlijskim osvajanjem porušena, tako da se do dokaza dolazilo uglavnom arheološkim iskopavanjima gdje su pronađeni samo ostaci zidina, grobalja, ukrasa, stećaka, alata, i ostalih vrijednosti. Vrijedan izvor su i historijski dokumenti gdje se direktno ili indirektno spominju gore pobrojani lokaliteti koji svjedoče o značaju za tadašnju bosansku državu.

Osmanlijska vladavina

Crtež Visokog iz Osmanskog perioda

Dolaskom Osmanlija stvari se mijenjaju, tako Visoko počinje da poprima svoj oblik kao grad kakav je nastajao od 1463. godine. Osnivačem Visokog kao grada, jer se Podvisoki i Visoki prestaju razvijat, se smatra Ajas-beg (paša) koji bio porijeklom iz Visokog, ali prešao na Islam sa bogumilske vjere. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji. Prvom džamijom u Visokom se smatra Hadži Ibrahimova džamija u Perutac mahali. U tom periodu se Visoko razvija u administrativni centar nahije, središte trgovine i zanatstva, kao i kulturnog i duhovnog života. Visoko već tada poprima izgled gradskog naselja islamsko orijentalnog tipa sa svim pratećim vjerskim ustanovama i objektima. Visočka nahija je obuhvatala današnje općine: Visokog, Breze, Busovače, Fojnice, Ilijaša, Kiseljaka, Kreševa i Vareša. Nastavlja se intenzivna gradnja (današnjeg) starog dijela grada. Grade se razni dućani (od kojih su neki i danas očuvani) i zanatske radnje, a u ovom periodu se prepoznaje kožno prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire, po kojem je Visoko poznato i dan danas. Slabljenjem Osmanlijskog carstva dolazi do Austrougarske okupacije 1878. godine kojoj se suprotstavlja manja Visočka milicija i biva poražena. Time se završilo preko 400 godina vladavine Osmanlijskog carstva na prostoru Visokog.

Austrougarska vladavina

Primjer zgrade građene u pseudo-Maurskom stilu za vrijeme Austrougarske vladavine

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom, sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljnji razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobraćajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja. Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. U Visoko je pristizala pomoć iz svih dijelova tadašnje Bosne i Hercegovine gdje je prikupljeno 32.158 kruna, a pomoć je stizala iz Beograda, Cazina, Nevesinja, Rogatice, Sarajeva i Tuzle, ali i pojedinaca kao što su direktor vakufa efendija Arnautovič i kralj Austro-ugarske monarhije. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila.

SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat

U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom Svjetskom Ratu kada je Visoko bilo sastavni dio nacističke Hrvatske. Tokom rata grad nije pretrpjeo veliku štetu, osim 9 bombi koje su saveznici bacili sa ciljem da presjeku vitalne saobraćajnice kako bi usporili povlačenje njemačke vojske. Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobijale imena po ratnim herojima sa područja Visokog. Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja Visokog kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a.

Socijalistička Jugoslavija

Već u socijalističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje gradnja prvih većih stambenih i poslovnih zgrada u Visokom, kao i postepeno širenje grada prema prostranim i plodnim ravnicama uz obalu rijeke Bosne i Fojnice. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska ali i prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne rebuplike i inostranstvo. U tom periodu ubrzano se razvija privreda te niču tadašnji privredni giganti poput KTK, Vispaka, Vitexa, Veleprometa, GP Zvijezda, Kovine i mnogih drugih. Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991. zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Također, grad dobija sve bitnije objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna stanica, dom zdravlja, zavičajni muzej, hotel, kao i robne kuće, sportske objekte i ostale stambene, poslovne i filijalne objekte.

Visoko u Bosanskom ratu

Glavni članak: Visoko u Bosanskom ratu
Zgrada općine Visoko

6. aprila 1992. proglašava se vanredno stanje na području visočke općine. Već od aprila 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje odbrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz kasarni Ahmet Fetagahić i Majevica. 25. aprila Srbi napuštaju kasarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u kasarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na kasarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Krajem januara 1993. raste napetost između ARBiH i HVO-a te dolazi do otvorenih napada od strane HVO-a na stanovništvo sela Kaćun, općina Busovača. 27. januara jedinice 302.mtbr u sudjelstvu sa jedinicama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. 2. novembra jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljedni dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a. Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. juna 1995. U toku operacije na Visoko je bačeno bezbroj granata te šest modificiranih aviobombi. Deblokada nije ostvarena. Dejtonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog.

Visočka piramida

Brdo Visočica (također poznato kao Bosanska piramida sunca)
Glavni članak: Visočke piramide

Visočke piramide su trenutno naučna teorija istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su počela 14. aprila 2006. godine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Visoko

Sastav stanovništva – općina Visoko
2013.[4] 1991.[5] 1981.[6] 1971.[7]
Osoba 41 352 (100,0%) 46 160 (100,0%) 40 901 (100,0%) 35 503 (100,0%)
Bošnjaci 1 34 373 (74,46%) 1 28 838 (70,51%) 1 25 683 (72,34%)
Srbi 7 471 (16,19%) 6 831 (16,70%) 7 166 (20,18%)
Hrvati 1 872 (4,055%) 1 879 (4,594%) 1 914 (5,391%)
Jugoslaveni 1 464 (3,172%) 2 969 (7,259%) 392 (1,104%)
Ostali 980 (2,123%) 158 (0,386%) 190 (0,535%)
Albanci 88 (0,215%) 61 (0,172%)
Romi 53 (0,130%) 9 (0,025%)
Crnogorci 50 (0,122%) 52 (0,146%)
Makedonci 21 (0,051%) 18 (0,051%)
Slovenci 14 (0,034%) 18 (0,051%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Visoko

Sastav stanovništva – naselje Visoko
2013.[8] 1991.[5] 1981.[6] 1971.[7]
Osoba 11 552 (100,0%) 13 663 (100,0%) 11 653 (100,0%) 9 491 (100,0%)
Bošnjaci 1 10 056 (73,60%) 1 7 693 (66,02%) 1 7 187 (75,72%)
Srbi 1 641 (12,01%) 1 241 (10,65%) 1 369 (14,42%)
Jugoslaveni 1 115 (8,161%) 2 072 (17,78%) 294 (3,098%)
Ostali 456 (3,337%) 64 (0,549%) 87 (0,917%)
Hrvati 395 (2,891%) 392 (3,364%) 442 (4,657%)
Albanci 69 (0,592%) 46 (0,485%)
Romi 52 (0,446%)
Crnogorci 41 (0,352%) 39 (0,411%)
Makedonci 17 (0,146%) 13 (0,137%)
Slovenci 12 (0,103%) 14 (0,148%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Kultura i obrazovanje

Školstvo

Srednji vijek

O postojanju univerziteta u Bosni prije osam vijekova malo se pisalo i govorilo. O tome ne postoji mnogo podataka, ali ono što je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je "u mjestu koje se zove Bosna" (Visoko) već 1175. godine postojao i djelovao univerzitet, visoko učiliste bosanske vjerske organizacije.

Škole u Visočkoj općini:
Prema raspoloživim podacima ova škola je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857. kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.

Državne osnovne škole u Visokom:

Godine 1881. počela je sa radom Općinska škola u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. "Općinska pučka škola" izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretjesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971, te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko.
Nastava u ovoj školi je počela 1958/59. školske godine. Dan škole se slavi 11. maja svake godine.
  • Škola za osnovno muzičko obrazovanje Avdo Smailović, Visoko
Škola je počela sa radom 1973. godine. Prvo u okviru tadašnje Osnovne škole "Ahmet Fetahagić" (danas OŠ "Safvet-beg Bašagić"), a od 1979. godine kao posebna škola. Škola je dobila ime po čuvenom kompozitoru i muzičkom pedagogu, koji je rođen u Visokom. On je bio utemeljivač moderne muzičke kulture u Visokom i BiH.
Nastava u ovoj školi počela je školske 1918/19. godine.
Nastava u ovoj školi je počela 1938/39. Školske godine.
  • Osnovna škola Alija Nametak, Buci
Ova škola baštini tradiciju osnovne škole koja je postojala u Kralupima jos između dva svjetska rata. Nastava na Bucima je počela 1951/52. školske godine.
Škola je osnovana nakon Drugog svjetskog rata u Buzićima. Od 1954. godine škola se nalazi u Dobrinju.

Srednje obrazovanje:

  • Ruždije
Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine. Prva ruždija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864. godine. Ruždija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim evropskim građanskim školama. Ruždije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879.godine. Prestala je sa radom odmah po okupaciji BiH od strane Austrougarske.
  • Medresa
Prva medresa je u Visokom osnovana 1838.godine. Zemljište za medresu je poklonio Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila biblioteka koju je 1840. godine uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Postupna reforma i modernizacija nastave nije mimoišla ni Visočku medresu tako da tridesetih godina ovog vijeka i u Visočkoj Ahmed ef. medresi se uvode svjetovni predmeti, učenici se dijele po razredima, a medresa je postala petorazredna. Medresa se ponovo aktivira 1992. godine u Čajangradu koja nosi ime po Osman ef. Redžoviću, u veoma teškim okolnostima. Danas se u sklopu medrese se nalazi džamija, sportski objekti i internat. Dosada je medresu završilo oko 700 učenika. Medresa redovno izdaje i list učenika Šahid.
Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. godine. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. godine njoj je bilo priznato pravo javnosti. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja. JNA je najveći dio zgrade franjevačkog samostana i gimnazije preuzela u svoj posjed, dok je samo južni dio zgrade ostao u posjedu franjevaca. Objekat je služio kao kasarna Jugoslovenske Narodne Armije, a nakon rata u BiH i Armije BiH. Odlukom Vlade Federacije 19. oktobra 2005. današnja Komanda u kasarni u površini 3225 m2 i dio zemljišta površine 4100 m2 su nakon skoro 60 godina ponovo vraćeni na korištenje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.
  • Prva Gimnazija
Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola se sastoji od opće i filološke gimnazije. U socijalističkoj Jugoslaviji je važila za elitnu školu na području općine.
Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969. godine, a 1971. godine izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. godine mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. godine škola je dobija novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola. Dan škole se slavi 9. maja svake godine.

Muzeji

Zgrada Zavičajnog muzeja u Visokom

U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Muzej je osnovan 1953. godine, a najveće zasluge pripadaju inicijativnom odboru u kome su bili Vaso Radić, Salko Oruč, Hasan Šahinović, Avdo Čakić i drugi. Prvi kustos muzeja je bio Anton Smodič. Upravo je Smodič pokrenuo neke od prvih projekata koji su uključivali katalogiziranje, uređivanje zbirki, prikupljanje materijala i tehničkih crteža i slično.

Vrijednosti koje se nalaze u muzeju su najviše vezane za srednjovjekovnu državu Bosnu, zbog činjenice da je Visočka dolina bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. U Goduši pored Visokog se trenutno gradi i u završnoj je fazi istureno odjeljenje ovog muzeja koje je posvećeno starim goduškim zanatima od kojih je najznačajnije drvorezbarstvo gdje će se naći svi postojeći antikviteti kao i alati na kojima su rađeni kroz historiju. Direktor zavičajnog muzeja je profesor Senad Hodović.

Nacionalni spomenici i znamenitosti

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, novijeg datuma posebno, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva u Milama su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad. Tek 2007. godine je započeto ograničeno otkrivanje i zaštita ovog kulturnog spomenika.

Šerefudinova Bijela Džamija

Arhitektonski najvrijedniji objekt u Visokom je Šerefudinova džamija, djelo bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. godine. Dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima. Novo priznanje džamija je dobila početkom 2007. godine od mađarskih arhitekta koji su je uvrstili u tri najbolja osmišljena sakralna prostora na evropskom tlu.

Zdravstvo

U Visokom postoji Dom zdravlja sa poliklinikom. Dom zdravlja u Visokom je izgrađen 1953. godine. Tokom 2006. godine Dom zdravlja je opremljen modernom laboratorijskom i računarskom opremom.

Sport

Rukometni klub Bosna: Ekipa koja je osvojila 4. mjesto u Prvoj ligi Jugoslavije

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno vaspitanje "gombanje". To doprinosi da se već 1909. osniva društvo "Soko" koje će dugi niz godina biti nosilac sportskih aktivnosti na ovom području. Značajan poticaj razvoja sporta i ovog Društva predstavlja izgradnja Doma, čije je otvaranje obavljeno 16. juna 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa, te kasnije rukometa.

  • Nogometni klub "Bosna"
  • Rukometni klub "Bosna"
  • Ženski rukometni klub "Visoko"
  • Aero klub "Izet Kurtalić"
  • Košarkaški klub "Visoko"
  • Streljački klub "Visoko"
  • Kuglaški klub "Bosna"
  • Karate klub "Visoko"
  • Karate klub "Seiken"
  • Karate klub "Budućnost"
  • Tekvando akademija "Visoko"
  • Sportsko-ribolovno društvo "Visoko"
  • Planinarsko-smučarsko društvo "Visočica"
  • Košarkaška škola "XXL Basket"
  • Lovačko društvo "Srndač"
  • Školski rukometni klub "Novi Val"
  • Stonoteniski klub "Bosnia"
  • Šahovski klub "Visoko"
  • Sportski autoklub "VAK" Visoko.
  • Rafting klub "Eko Viking"
  • Brdsko biciklistički klub "Kulin ban 08" Visoko

Muzika

U Mulićima djeluje Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.

Značajan je i Urban Sevdah Band koji redovno održava koncerte širom Bosne i Hercegovine uključujući Visoko, Sarajevo, Brčko, Zvornik, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Sanski Most i ostala mjesta. Bend se bavi neobičnim zvukom sevdaha koji odstupa od tradicionalnog ali zadržava osnovu sevdaha. Grupu čine sedam mladih entuzijasta i to dvije djevojke i pet momaka. Urban Sevdah bend nailazi na razumijevanje kako kod starije tako i kod mlađe publike. Uskoro se očekuje i prvi album.

Privreda

Zgrada na desnoj strani slike je bila vlastištvo, nekadašnjeg diva iz vremena socijalističke Jugoslavije, danas propalog Veleprometa

U privrednoj strukturi općine Visoko karakteristično je istaći da su vodeće oblasti privrednog razvoja industrija i trgovina (podaci 1991. god). Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 preduzeća od kojih su najveća "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupnog broja zaposlenih 13.500, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

Tokom rata uprkos teškim oštećenjima, koja se procjenjuju na oko 400 miliona KM privredni kapaciteti su bili u funkciji i nijednog dana nisu obustavljali proizvodnju. Organiziranje industrijske proizvodnje i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo ogroman doprinos u odbrani zemlje i općine.

Poslijeratna obnova je donekle ponovo pokrenula neke fabrike, no većina njih nije dosegla prijeratni kapacitet, zaradu ili izvoz. Visoko je već odavno bilo poznato i važilo za grad gdje se kvalitetno prerađivala koža, ali i tekstil, što govori i podatak iz 1991. godine kada je Kožarsko tekstilni kombinat (KTK) bio jedan od najvećih izvoznika u BiH. Umjesto oživljavanja starih giganata, izgrađena je potpuno nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. godine investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje[9]. Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj indusriji u Evropi, uključujući Renualt i Volkswagen. Dio stručnog kadra i radnika, kao i tehničke opreme iz KTK-a je preuzeo Prevent uz odgovarajuću nadoknadu.

Zanimljivost je i Vispakova Zlatna džezva (visine 124 cm, promjera 95 cm) prehrambrene industrije Vispak koja je 29. jula 2005. službeno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

Turizam

Iako Visoko kao grad nikada nije bilo razvijeno turističko mjesto, ono ipak ima značajan broj turističkih atrakcija. Najviše njih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Grad još uvijek postoje ruševine stare tvrđave Visoki, dok se u Milama nalaze pronađeni ukrašeni grobovi starih bosanskih vladara kao što su Stjepan II Kotromanić, i prvi kralj Bosne, Tvrtko I. Tu se nalaze i ruševine srednjovjekovnog naselja. Vrijedno nalazište predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba. Prema hipotezi Semira Osmanagića na području Visokog se nalazi pet piramida, za koje se pretpostavlja da su djelo napredne civilizacije koja je živjela prije Ilira na području Bosne i Hercegovine. U 2006. godini arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista.

Fabrika kompanije Vispak u Visokom

Prerada kože u Visokom

Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" sa poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i sticanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. Zato nije čudo da je već 1928. godine pored stare tabhane nikla moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Dugogodišnja tradicija kožarstva doprinjela je da Visoko konstantno od davnina do današnjih dana važi za najjači centar kožarsko-krznarske prerađivačke industrije na ovim prostorima.

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Bibliografija

Reference

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Visoko". izbori.ba. Pristupljeno 21. 11. 2016. 
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini". fzs.ba. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  3. ^ "Zanimljiva otkrića na lokalitetu Okolište kod Visokog". klix.ba. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  4. ^ "Općina Visoko". nasbih.com. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  5. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 116/7/8)". fzs.ba. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  6. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  7. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  8. ^ "Naselje Visoko". nasbih.com. Pristupljeno 17. 12. 2015. 
  9. ^ http://www.apf.com.ba/info/saop/1/?cid=350,2,1

Vanjski linkovi