Muhamed Hadžijamaković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković (1814. ili 1815. - 25. augusta 1878.) bio je jedan od vođa bosanskih muslimana koji su težili autonomiji Bosanskog vilajeta u okviru Osmanskog carstva 1860-ih i 1870-ih.

Muhamed Hadžijamaković
Rođenje1814 ili 1815
Sarajevo, Bosanski vilajet, Osmansko carstvo
Smrt25. august 1878
Sarajevo, Bosanski vilajet, Osmansko carstvo
Uzrok smrtiPogubljen od Austrougarskih vojnika
Značajna djela
Ilhamija: Život i djelo
Supružnik/ciDvaput oženjen
Djeca6

Biografija[uredi | uredi izvor]

Muhamed Hadžijamaković je rođen u Sarajevu 1814. ili 1815. godine u porodici potomaka bošnjačkih janjičara.[1] Po drugoj verziji rođen je 1812. godine, jer mu je bilo 66 godina kada je bio pogubljen.[2] Otac mu se zvao Mehmed Alemdar (umro 1845/46.), a ime njegove majke je nepoznato. Djed mu se zvao Bektaš. Imao je brata Sejfagu i dvije sestre Nesibu i Hasibu. Nakon smrti prve žene, oženio se Hasnom Hasanagića (umrla 1887) iz Sarajeva, čija je porodica tada stanovala u Varešu.[3] Sa njom je imao kći Dervišu (udata za Saliha Hamamdžića) i sinovi Abdulah, Ahmed i Muhamed. Sva trojica posvetila su se ulemanskom staležu. Abdulah je bio imam u Državnoj bolini, hadži Ahmed (1870-1931) vršio je 32 godine očevu službu u hanikahu, a Muhamed je bio muderis Misrine medrese i vjeroučitelj u ruždiji.[4]

U rodnom mjestu je završio mekteb i medresu. U Istanbulu je devet mjeseci učio, ali na očev poziv vratio se kući. U Varešu je više godina službovao kao imam i mualim. U Varešu je bio pripadnik derviškog reda Nakšibendija.[5] Od 1864. godine je šejh  i muderis (učitelj) u Gazi Husrevbegovom hanikahu u Sarajevu, kasnije medresa. Od tada je njegovo puno ime i prezime Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković.

Gorljivo se usprotivio austrougarskoj okupaciji Bosanskog vilajeta 1878. godine i na kraju postao jedan od glavnih organizatora oružanog otpora u napadu na austrougarsku vojsku. Narodna vlada je izabrala Muhamed Hadžijamakovića i Smailbega Selmanovića Taslidžaka za zapovjednike bosanske vojske. [6] Tokom okupacije, Hadžijamaković je sudjelovao u okršajima kod Žepča Visokog, Kaknja i u Sarajeva.[7]

Nakon osmosatnog otpora 19. augusta 1878. Hadžijamaković, se sklonio u svoju kuću u Arebi Atik mahali (danas ulica braće Eškenazi). Iako je već 19. augusta mogao pobjeći, Muhamed je govorio da bi se volio radije predati nego da ga na bijegu uhvate. Jedan njegov prijatelj ga je uvjeravao da će bez ikakve opasnosti izvesti iz Sarajeva zavijena u feredžu, ali o tome Muhamed nije htio ni čuti, već ukori prijatelja za ovakav prijedlog. “Tako bježe i skrivaju se zločinci i to njima dolikuje!”. Sutradan se sam predao austrougarskoj vojsci koja ga je uhapsila kod Šeherije ćuprije. Sud je zasjedao tri dana. Presuda je bila smrtna kazna vješanjem. Istog dana, 25. augusta, u 16 sati, Hadžijamaković je odveden na Goricu, blizu Marijinog Dvora. Izvršitelj kazne je bio vojnik Mihaly Boly iz 7. husarske pukovnije.[8]

Djela[uredi | uredi izvor]

Muhamed Hadžijamaković je napisao biografiju o bošnjačkom pjesniku i alimu Abdulvehabu Ilhamiji pod naslovom: Ilhamija: Život i djelo.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 130.
  2. ^ file:///C:/Users/Toshiba/Downloads/401-Article%20Text-791-1-10-20171109%20(2).pdf, str. 295
  3. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 131.
  4. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 134.
  5. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 130 i 131.
  6. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 94.
  7. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 131.
  8. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela IV. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 132–134.