Nakšibendijski tarikat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Nakšibendijski tarikat je jedan od dvanaest temeljnih sufijskih tarikata. Ime je dobio po osnivaču Muhammedu Behauddinu el-Buhariju Nakšibendiju, koji je rođen 1317. godine u selu Qasr al-Arifan u blizini Buhare u Centralnoj Aziji.[1] Učenje ovog reda se ubrzo počelo širiti i prema istoku i prema zapadu. Po dolasku na teritoriju Osmanlijske države, nakšibendijsko učenje je bilo podržano od strane vlasti, a svoj uspon je doživjelo u prvoj polovini 18. vijeka.[2] Ovaj tarikat važi za jedan od najistaknutijih sufijskih tarikata u svijetu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Nakšibendije slove za vrlo ortodoksan sufijski red sunitskog porijekla. Jedna od osnovnih karakteristika ovog tarikata je to što lanac prenošenja znanja od Poslanika Muhameda za razliku od drugih tarikata, ne ide preko Alije ibn Ebu-Taliba, već preko Ebu Bekra. Također, u značajne karakteristike ovog reda spada bezglasni zikr (hafi). Kod drugih tarikata zikr se obavlja zajednički s intenzivnim i emocionalnim izražavanjem (džehri), gdje učesnici pokreću svoja tijela dok glasno izgovaraju Božije ime.[3]

Postulati[uredi | uredi izvor]

Nakšibendijski put se temelji na jedanaest postulata. Prvih osam je preneseno od Abdulhalika el-Gudževanija, a posljednja tri od Muhammed Behauddinu el-Nakšibendija. Izrečene su na perzijskom jeziku. Ti postulati su:[4]

  • Huš derdam - čuvanje udisaja i izdisaja od nemarnosti
  • Nazar ber kadem - doslovno i simbolično znači gledati u noge. Cilj ovoga je da osoba izbjegava da gleda u nepotrebne stvari i da se na taj način ne veže za ovaj svijet. A u simboličnom smislu, da se u sebi postigne osjećaj ravnoteže i da se ne izgubi razumijevanje koje vodi do cilja.[5]
  • Sefer der vatan - označava prelazak iz ljudskih prezrenih svojstava u vrijedna melekska svojstva.
  • Halvet der endžumen - srce duhovnog putnika treba biti prisutno sa Allahom a odsutno od stvorenja
  • Jad kerd - označava konstantni zikr
  • Baz gešt - izgovaranje dove "Ilahî ente maksudî ve ridake matlubî"
  • Nigah dašt - čuvanje srca
  • Jad dašt - označava potpuno i čisto usmjeravanje od riječi ka osvjedočenju nurova uzvišnog Bića
  • Vakuf zamani - duhovni putnik se treba nakon svaka dva-tri sata okretati sebi i pogledati kako je potrošio to vrijeme
  • Vukuf adedi - pridržavanje neparnog broja u zikru
  • Vukuf kalbi - prisutnost srca

Ogranci[uredi | uredi izvor]

Nakšibendijski tarikat je podijeljen na nekoliko ogranaka.[6]

  • Abrarije
  • Nadžije
  • Kasanije
  • Muradije
  • Mazharije
  • Melamijje-i Nurije
  • Džamije
  • Mudžedidije - ime dobio po Ahmadu Faruqiju Sirhindiju[7]
  • Halidije - dobio ime po Halidu al-Baghdadiju
  • Nazimije (Hakkani) - osnivač Nazim Al-Haqqani

Nakšibendije u BiH[uredi | uredi izvor]

U Bosnu nakšibendijski tarikat dolazi zajedno sa islamom, a veće širenje doživljava u 18. i 19. vijeku.[8] Kroz 500 godine Osmanlijske vladavine u BiH je podignuto 14 nakšibendijskih tekija.[9] Među najpoznatije šejhove ovog tarikata u Bosni i Hercegovini ubrajaju se Hadži hafiz Husnija Numanagić (1853-1931) i Hadži šejh Behaudin Hadžimejlić. Prvi je rukovodio tekijom u Travniku, uz Jeni džamiju, a drugi tekijom u Živčićima. Porodica Hadžimejlić je porodica sa najstarijom tradicijom tesavufa u BiH, te je dala nekoliko šejhova nakšibendijskog reda.[10] Ovaj tarikat je danas najzastupljeniji tarikat u Bosni i Hercegovini.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Juan E. Campo, Encyclopedia of islam, UG Hastahana, 2009, str. 517.
  2. ^ "Traganje za spoznajom". novineniksica.me. Pristupljeno 29. 6. 2018. 
  3. ^ "Nekoliko primjera prisustva nakšibendijskog usula hafi zikra u BiH". hanefijskimezheb.wixsite.com. Pristupljeno 29. 6. 2018. 
  4. ^ Semerkand, broj 58, 2013., str. 13. i 14.
  5. ^ Hamid Algar, Znakovi vremena, Ibn Sina, 2008, str. 58.
  6. ^ Rehmi Serin, Tarikatski savjet i upute, UG Hastahana, tekija Mesudija, Kaćuni, str. 66.
  7. ^ "School of Sufi teaching". sufischool.org. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  8. ^ Džemal Čehajić, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1986.
  9. ^ "Derviši i tekije u Sarajevu". bosnafolk.com. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  10. ^ "Sufizam u Bosni i Hercegovini". makdizdar.ba. Pristupljeno 28. 6. 2018.