Idi na sadržaj

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada franjevačke klasične gimnazije u Visokom
Zgrada franjevačke klasične gimnazije u Visokom
Ulaz u zgradu

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom počela je sa radom 1900. godina kada je preseljena iz Franjevačkog samostana u Gučoj Gori.[1] Do tada je u Gučoj Gori radila kao škola sa pet razreda[2] dok je sa dolaskom u Visoko otvoren i šesti razred.[3] Ova ustanova predstavlja najznačajniju kulturno-prosvjetnu ustanovu Hrvata u Visokom i smještena je u samostanu Sv. Bonaventure.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Visočki samostan je razoren za vrijeme velikih progona kršćana 1521. i 1524. godine, ali je opet obnovljen. Za bečkog rata franjevci ga napuštaju 1688. godine, a 1697. posljednji fratri sa svim katolicima iz Visokog pridružuju se Eugenu Savojskom, koji je s austrijskom vojskom prodro do Sarajeva, te se sele u Slavoniju. To je bio najveći egzodus Hrvata iz Bosne. I od tada u Visokom nema katolika ili ih u novije vrijeme ima tek malo. Franjevci su se vratili u Visoko 1899.-1900. u novu zgradu gimnazije i u samostan. Od tada djeluje Franjevačka klasična gimnazija, koja i danas uživa pravo javnosti.[4]

Zgradu gimnazije je projektirao i građevinske radove vodio Ivan Holz. Gradnja je koštala 63.000 forinti. Ta je svota osigurana prodajom franjevačkog gostinjca u Carigradu (26.000 forinti), prilozima samostana i župa (26.000 forinti), te darovima dobročinitelja. Tada je zgrada imala oblik velikog uglastog slova J. Zgrada je 1913. proširena po nacrtu Franje Holza. Kasnije je više puta proširivana: 1934, 1953, 1959. i 1968. godine. Temeljito je renovirana god. 1985-88, a tada su izgrađene i nova kotlovnica, nova zgrada za radionice, gostinjske sobe i garaže, novi stanovi za časne sestre, te dvije privredne zgrade - sve po projektu V. Grabovca.

Gimnazija je u novoj zgradi u Visokom započela kao šestorazredna. Školske godine 1913/14. uvodi se sedmi, a 1914/15. i osmi razred. Pravo javnosti stječe 1924. godine. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja. JNA je najveći dio zgrade franjevačkog samostana i gimnazije preuzela u svoj posjed, dok je samo južni dio zgrade ostao u posjedu franjevaca. Objekat je služio kao kasarna Jugoslovenske Narodne Armije, a nakon rata u BiH i Armije BiH. Odlukom Vlade Federacije 19. oktobra 2005. današnja Komanda u kasarni u površini 3225 m2 i dio zemljišta površine 4100 m2 su nakon više od 60 godina vraćeni na korištenje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.[5]

Direktori Gimnazije

[uredi | uredi izvor]

Direktori Gimnazije od njenog osnivanja su franjevci:

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Gavran, Ignacije (2010). Suputnici bosanske povijesti - Sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca (jezik: hrvatski). Zagreb, Sarajevo: Svijetlo riječi, Sarajevo. ISBN 978-9958-741-93-7.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Valjan, str. 397.
  2. ^ Gavran, str. 147.
  3. ^ Zvanična web stranica Franjevačke klasične gimnazije u Visokom
  4. ^ "Tekst o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji". Arhivirano s originala, 29. 2. 2012. Pristupljeno 20. 4. 2012.
  5. ^ "Visoko - Samostan sv. Bonaventure". Arhivirano s originala, 11. 5. 2012. Pristupljeno 20. 4. 2012.
  6. ^ Fra Ignacije Gavran, Putovi i putokazi IV, Svjetlo riječi, Sarajevo 1991. ISBN 99-587-412-61.