Visoko u srednjem vijeku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Širenje srednjovjekovne bosanske države

Za današnje područje Visočkog polja se pretpostavlja da je u 10. vijeku predstavljalo zametak u razvoju srednjovjekovne bosanske države koju spominje Bizantski car Konstantin Porfirogenit.[1] Proširena dolina rijeke Bosne oko današnjeg Visokog je bila središte najvećeg poljoprivrednog regiona u srednjoj Bosni, stoga je prostrano i plodno visočko polje bilo idealno za razvoj političkog centra.[2][3]

Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljao najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovno naselje Bosna[uredi | uredi izvor]

Pavao Anđelić predvodi arheološka istraživanja u Milima 1967. godine. Svi tada pronađeni nalazi se čuvaju u Zavičajnom muzeju u Visokom.

U ovom ranom periodu znamo da je prvi poznati vladar Bosne knez Stjepan Bosanski vladao današnjim područjem sarajevskog i visočkog polja, a za uže visočko polje Pavao Anđelić tvrdi da je bilo jezgro iz kojeg su doseljeni Slaveni u 7. i 8. vijeku teritorijalno širili dalje ime Bosne.[5] Mjesto zvano Bosna se spominje u u 17 srednjovjekovnih izvora, a Anđelić je Bosnu definisao naseljem tipa teritorijalne općine, koje se nalazilo na visočkom polju. Izvjestan broj dokumenata, pisanih latinskim pismom na latinskom jeziku, spominje Bosnu u kontekstu užega naselja. Tako je 1334. godine ban Stjepan II pisao povelju in Bossina in curia nostra, kralj Tvrtko I iz 1366 godine je u svom pismu naveo da piše scripta in Bosna.[6] Na geografskoj karti iz 17. vijeka okolina Visokog je nazvana Podbosanje[7] Tu je i odluka dubrovačkog Malog vijeća iz 1367. u kojoj se navodi conventus sancti Nicolae de Bosna, povelja kralja Ostoje iz 1408. datum Bosnae, navođenje Maura Orbinija 1601. da je bosanska vikarija dobila ime po glavnom mjestu u kojem se nalaze franjevci te naizmjenično lociranje franjevačkih hroničara kasnijeg doba samostana sv. Nikole u Bosnu, Mile.[8]

Mladen Ančić je donio još jedan dokaz iz knjige splitskih općinskih blagajnika u kojoj se izričito navodi guardianus Bosine. Vremenom noviji naziv Visoki, sa Podvisokim je potisnuo stari naziv Bosna koji je bio središte istoimene stare bosanske župe Bosne.[9][10] Imena za Visoko koja se spominju u starim izvorima i literaturi su: Vizoka, Uisochi, Vissokium, Vissochi, Visuki, Visochium.[11]

Bosanska Banovina[uredi | uredi izvor]

Pogled na Visočko polje sa lokaliteta Vrela

Bosna postaje banovina 1154. godine, a njen prvi domaći bosanski ban, Kulin. je u današnjim Biskupićima sagradio crkvu, gdje je pronađena poznata Kulin-banova ploča. Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljalo najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne kao teritorijalno-političke zajednice.[4] To je jedan od razloga zašto se po Anđeliću[12] i drugim[13] Bilinpoljski sastanak desio u Visočkoj dolini, jer se u latinskom izvorniku spominje Bolino Poili.[14] Po tome, zbor se desio kraj rijeke i da se taj samostan nalazi pokraj grada Bosne [15]

Srednjovjekovno naselje Bosna (civitas Bosna) se u dokumentima se prvi put spominje krajem 12. vijeka. u naslovu bosanskog biskupa (episcopus Bossenensis).[16] Mile se prvi put spominju 1244. godine kao mjesto gdje se nalazila crkva sv. Kuzme i Damjana, a iste godine ban Stjepan II Kotromanić je podigao prvi franjevački samostan sv. Nikole. Godine 1340. Mile postaju sjedište franjevačke vikarije, a samostan je igrao ulogu čuvara javnih isprava. Nakon smrti bana Stjepana II,1353. naslijedio ga je njegov brat Vladislav, otac Tvrtka, koji će zbog pogoršanog zdravlja već iste godine prepustiti vlast tada 15-godišnjem Tvrtku. On će umrijeti 1354, a bitnu ulogu će odigrati Tvrtkova majka, Jelena koja će iste godine otputovati u Ugarsko Kraljevstvo da od tada vrhovnog vladara Bosne kralja Ludovika I traži dozvolu za njenog sina da mu se prizna vlast nad banovinom. Odmah po povratku je održala stanak u Milima tražeći od plemstva da potvrdi sva prava i privilegije mladom Tvrtku, što će oni i uraditi. U povelji bana Tvrtka I knezu Vlatku Vukoslaviću iz 1354. godine izričito se navodi da je izdata poslije stanka u Milima kda bi stank na Mili(je)h vse zemlje Bosne i Dolnih krai i Zagorija i Hlmske zemle. Grad Visoki na brdu Visočica prvi put se spominje 1. septembra 1355. godine kada je u njemu mladi ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[17] Njegovo podgrađe Podvisoki se spominje 1363. godine, ali će svoj procvat doživjeti tek kada Bosna postane kraljevina.

Bosansko Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

Ostaci brokata pronađenog u Milima na mjestu gdje je sahranjen prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić. To je bio Tvrtkov grb, ali i grb svih kraljeva iz dinastije Kotromanić.

Krunisanjem Tvrtka I Kotromanića 26. oktobra 1377. crkvi svetog Nikole u Milama, Bosanska banovina je postala kraljevina. To je još uvijek predmet rasprave, da li je on krunisan u manastiru u Mileševi, ili u Milima, u Visokom. Trenutno, jedino u srpskoj histografiji se smatra da je krunisan u Mileševi, povodom pisanja Maura Orbinija u njegovom djelu Kraljevstvo Slavena. Bosanski biskup Franjo Baličević, Orbinijev savremenik, piše 1600. U Visokomu, mojoj domovini… samostan i crkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne odviše velika.[18]  Slično govori i Vinjalić, dok je fra Jakošić u analima iz 1740. precizno ispitao genezu pojma: S. Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki. Na ovom tragu bio je i fra Filip Lastrić (1776). Dokazi da se to desilo u Visokom su potvrđeni arheološki, a najveće zasluge za to ima Pavao Anđelić.[19] Tvrtko Kotromanić je 12. marta 1380. knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, na kraljevskom dvoru u Moištrima pisao povelju, i spomenuo dvor, čija lokacija još uvijek nije utvrđena. U to vrijeme je zabilježen upad Osmanlija 1388. godine, a Priboje Masnović je bio zapovjednik odbrane i knez Visokog.[20] Tvrtko je umro 10. marta 1391., a njega će naslijediti Stjepan Dabiša, ali će njegova vladavina trajati kratko, do 1395. Nakon njegove smrti na prijestolje će doći Jelena Gruba, njegova supruga. Nju će bosanska vlastela smijeniti u maju 1398. i postaviti Stjepana Ostoju za kralja.

Političko i trgovačko središte Bosne[uredi | uredi izvor]

Trgovačko središte Bosanskog kraljevstva je bio Podvisoki, gdje se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca. Od 1404. do 1428. godine Podvisoki je česta karavanska destinacija. Milaš Radomirić je bio jedan od najpoznatijih visočkih trgovaca u to vrijeme. Dubrovčani se javljaju u sve većem broju, naročito od 1412. godine, kada je nastalo dubrovačko naselje u Visokom, koje se razvijalo sve do 1433. godine. U tom vremenu u Visokom je boravilo 370 Dubrovčana, tako da je ovo naselje bilo jedno od najjačih dubrovačkih naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Dana 9. aprila 1428. godine sklopljene su zaruke[21] između Tvrtka i Doroteje Gorjanske, a vjenčanje kojim je Doroteja postala kraljica Bosne je održano iste godine na bosanskom kraljevskom dvoru, između 23. jula, kada dubrovačko Veliko vijeće i Vijeće umoljenih određuju da će na kraljevu svadbu poslati dva svirača, i 31. jula, kada Dubrovčani traže od svojih poslanika da im jave kada mlada kraljica dođe u Podvisoki kako bi joj se mogli uručiti darovi.[22][23][24] Vjenčanju iz protesta zbog nepopularne alijanse s Ugarskom nisu prisustvovali pojedini bosanski plemići, poput vojvode Sandalja Hranića Kosače, Radoslava Pavlovića, i Zlatonosovića.[22] Dubrovački arhiv posjeduje dosta podataka o pripremama za svadbu, o poklonima uručenim novoj kraljici, kao i o samoj svadbi, čiji su značajan dio organizovali Dubrovčani.[24] Iz 1428. godine je ostao zabilježen najveći karavanski prijevoz robe u srednjovjekovnoj Bosni koji je na relaciji Dubrovnik - Podvisoki brojao 600 tovara u karavanu. Mili su bile jedno od mjesta gdje su se održavao stanak, ili kako se drugačije zvalo: sva Bosna, rusag, bosanski rusag, ili jednostavno Bosna. Na stanku su rješavana pitanja koja su se ticala unutrašnje i vanjske politike Bosne. Među ta pitanja spadali su: izbor i krunisanje vladara, darivanje i oduzimanje baštine, otuđivanje državne teritorije i određivanje vanjske politike.[25]

Borba za vlast[uredi | uredi izvor]

Stjepan Ostoja koji je najviše stolovao u Visokom, gdje je pisao nekoliko povelja. 5. juna 1402. je izdao povelju Šibenčanima kojom im potvrđuje sva prava i posjede koje su ranije uživali, a na spisku svjedoka odmah nakon vojvode Hrvoja nalazi se comitis Pauli. Pisat će i nekoliko povelja Dubrovčanima, posebno u teškom periodu kada se za vlast borio sa Tvrtkom II, a obojica će često svoje glavne odluke donositi u Visokom i Milima gdje je u maju 1404. održan stanak, na kojem je Ostoja izgubio povjerenje plemstva. To će biti jedan težak i dug stanak, a najbolje ga ocjenjuju Dubrovčani u pismu iz 8. augusta 1404., u kome pišu: od potopa svieta nie se sviet toliko smel i vrtel kao tada u Visokom.[26] Taj visočki stanak će imati kao rezultat velike borbe u koje će se uključiti Ugarsko Kraljevstvo koje će sa svojom vojskom sa sjevera ponovo postaviti Ostoju za kralja, a on će se ponovo vratiti u Visoko, pri tome nagrađujući Radivojeviće. Sigismund Luksemburški će već sljedeće godine promijeniti stav, i poslat će vojsku na Bosnu, ali ovaj put protiv Ostoje. Tom prilikom će 1410. Podvisoki nastradati, kada je 4. marta te godine Ugarska vojska sa Vranduka krenula u pljačkaški pohod, i pri tome zarobila neke Dubrovčane, za što će Dubrovačko vijeće 11. marta protestovati kod Sigismunda.[27] Iako su sa dubrovačkim trgovcima njegovani dobri odnosi, postoji slučaj iz 1412. kada je Vuk Kotromanić (nećak bosanskog kralja Stjepana Ostoje, polubrat Tvrtka I) ubio dubrovačkog trgovca i vlastelina Jakšu Bunića, ukravši svo njegovo srebro koje je nosio i tako na trenutak zategnuo odnose sa Dubrovčanima. Oni će od kralja Ostoje tražiti odgovornost, ali u pisanim izvorima nema nikakvog traga tome da je Vuk bio kažnjen za svoje djelo.

Novac kralja Tvrtka II. On će 1404. imati podršku vlastele na stanku u Milima, i zbaciti kralja Ostoju.

Kralj Ostoja je umro 1418, a to će biti početak previranja u kraljevstvu koje će prerasti u građanski rat jer vlastela nije podržavala Stjepana Ostojića, njegovog sina. Na povelji novog kralja od 5. marta 1419. godine kojom potvrđuje privilegije Dubrovniku među svjedocima je vojvoda Petar Pavlović, ali nema druge vlastele. Početkom iste godine u kraljevom okruženju u Podvisokom nalazio se i knez Radosav Vladimirić. .

Stjepan Ostojić se održao samo neko vrijeme, ali će pomirenje Radosava Pavlovića i vojvode Sandalja Hranića zapečatiti njegovu sudbinu, što je išlo u prilog Tvrtku II. Tako su na stanku u Visokom početkom 1420. uz Ostojića bili vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Juraj Vojsalić, knez Pribić, knez Radič Radojević, knez Batić Mirković, knez Juraj Dragičević, knez Petar Klešić, vojvoda Ivko, te vojvoda Pavao Jurjević, ali samo pola godine kasnije oni će svi podržati Tvrtka na stanku u junu 1402, koji se opet održao u Visokom. Sredinom augusta 1420 je Tvrtko Dubrovčanima potvrdio teritorij Konavla, uz prisustvo iste navedene vlastele u Visokom. Tvrtko II je svoje drugo kraljevanje uspostavio uz Osmanlijsku podršku. Gdje se Tvrtko II. okrunio bosanskom krunom 1421. ne znamo, no nagađa se da je u Visokom, jer je na istom mjestu 1404. izabran za bosanskog kralja.[28]

U Visokom je održan još jedan stanak, ovaj put povodom pregovora sa Mlečanima, gdje se 17. augusta 1420 sastala Sva Bosna, a Mlečani su poslije toga dobili pozitivan odgovor i tom prilikom su dobili sve slobode u trgovanju, koje su imali i za vrijeme prethodnih kraljeva. Mlečanima je povelja izdata 21. decembra 1422 u Visokom. Ishak-beg će povući svoje trupe iz Bosne, a Tvrtko je sljedećih 10 godina radio na učvršćivanju svoje vlasti.

Međutim, Tvrtko II će do 1432. vremenom izgubiti svu podršku, a utočište će naći opet u Visokom kada je vodio borbe sa Radivojem Ostojićem, vanbračnim sinom kralja Ostoje. Radivoj se nije dugo održao, jer će Tvrtko II povratiti vlast 1435., ovaj put uz pomoć Ugara. U ovim godinama je počela stagnacija Visokog, u političkom i ekonomskom smislu, što zbog unutrašnjih previranja, što zbog miješanja Ugarskog Kraljevstva i Osmanlijskog Carstva.

Na Visokom se razbolio Batić Mirković, 1420. godine, a čitanjem njegovog poznatog stećka saznajemo da je obnašao službu visočkog kneza kao kastelan grada Visoki. Značajnu ulogu u kraljevskom Visokom je odigrao Tvrtko Borovinić, koji se oko 1421. spominje kao kastelan grada Visoki, upravo u periodu velike nestabilnosti u kraljevstvu. On je 1420. ostao vjeran svrgnutom kralju Stjepanu Ostojiću i nakon što je ovaj ostao bez podrške većine gospodara i najmoćnijih bosanskih velikaša. Među okupljenim velikašima na stanku u Visokom oko novog kralja Tvrtka II. nije bilo Borovinića. Za tadašnje Borovinićevo pristajanje uz već napuštenog i svrgnutog kralja Stjepana Ostojića teško je reći u kojoj je mjeri ono stvar njegovog izbora, a u kojoj je ta činjenica da je on svojim posjedima vezan uz Visoko, tada još uporište njegovog gospodara Stjepana Ostojića. Sredinom februara 1421. Dubrovčani su podnijeli tužbu supra Tuerticum Borouinich comitem Stefani regis u Visokom zbog šteta koje je nanio dubrovačkim trgovcima.[29] Sedam godina kasnije, 20. novembra 1428., on se ponovno navodi u Visokom, odakle je preko svog predstavnika uređivao potraživanja u Dubrovniku, te je u tu svrhu izdao razrješnicu računa Mihoču Rastiću, koji ga je kao prokurator zastupao u poslovima oko dohotka od kuće i zemalja što ih je preko žene naslijedio od vojvode Hrvoja. I tokom sljedećih godina mjesto gdje je javno djelovao i izdavao svoje isprave navodi se kraljevski grad Visoko.[30]

Pouzdano se zna da je Tvrtko Borovinić nosio naslov knez bosanski u razdoblju od 1428. do 1433., kad se nalazio u kraljevoj blizini, najčešće u Visokom i Sutjesci. Obzirom da je uz kralja Tvrtka II ostao i za vrijeme njegovog napuštanja Bosne krajem 1435. i na početku 1436., nameće se kao zaključak da je kralj nagradio njegovu vjernost dodijelivši mu položaj vojvode.[31] On će svojom poveljom 1436. ostaviti posljednji pisani trag o gradu Visoki, i to sa titulom: milostju božjom veliki knez bosanski.

Pad Bosne, Visoko je već i prije 1463. palo pod kontrolu Osmanlijskog Carstva

Pad Kraljevine[uredi | uredi izvor]

Osmanlije su do 1451. osnovali Bosansko krajište a najjače uporište su imali u župi Vrhbosna (današnje Sarajevo), tako da su kraljevi su sve više išli u sigurnije krajeve Bosne, na zapad i sjever (Bobovac i Ključ) bosanskog kraljevstva, jer je Visoko u tim godinama već počelo stagnirati i bilo izloženo osmanlijskim upadima.[32] U zadnjim haotičnim godinama kraljevstva, Stjepan Tomaš je počeo sa protjerivanjem pripadnika Crkve bosanske kako bi osigurao pomoć Rima zbog sve veće prijetnje od Osmanlijskog carstva, pa se ta činjenica uzima kao razlog zašto je 1450. srušen franjevački samostan u Visokom, a srušili su ga kako su ih izvori nazvali "patereni"[33] Franjevačka predaja zabilježena u Ljetopisu fra Bernardina Nagnanovića čuva uspomenu na nejasan događaj o stradanju visočkih franjevaca i njihovog samostana od strane patarena, ali i brzo podizanje novog samostana, što se pripisuje Mihovilu Ostojiću (Ostoides).[34][35] Ovim riječima je Franjo Varaždinski, u svome djelu Pastor Bonus napisao: Neki Mihovil Ostojić — Ostoides — napravio je god. 1450. blizu prostranoga i pradavnoga Visokog samostan, koga je posvetio sv. Nikoli. Slično se izražavaju i drugi historičari franjevačkoga reda, kao što su: Greiderer, Virgilij, Gonsaga i drugi, koji uz tvrdnje o gradnji spomenutog samostana tvrde da je Visoko bilo vrlo prostrano, plodno i lijepo. U sastavu Osmanlijskog Carstva Visoko se nalazilo i prije pada srednjovjekovne bosanske države. Do 1462. godine već je bila formirana upravno-teritorijalna oblast - visočka nahija čije je središte bilo Visoko.

Visočko polje[uredi | uredi izvor]

Ostaci Starog grada Visoki danas

Visočko polje, koje se prostire niže sastava Fojničke rijeke sa Bosnom, jedno je od najplodnijih i najpitomijih polja u srednjoj Bosni.[36] Stari grad Visoki je srednjovjekovni grad i tvrđava je bila bitna utvrda za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Prvo spominjanje grada se desilo 1. septembra 1355. Osmanlijskim osvajanjem Bosne biva porušen. Danas je stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visoki. Bilo je trgovačko središte bosanske države. Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. Osim kraljevskog dvora u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. vijeka.

Ostaci crkve u Milama, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine

Mile su bile krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Tu se nalazio franjevački samostan Svetog Nikole. Mile su i sjedište franjevačke pokrajine - vikarije oko 1340. godine, zborno mjesto državnog sabora. Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj strani obale rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše.

Povelja kralja Tvrtka izdata u Moštrima

Kuća krstjana bosanske crkve se nalazila u Moštrima, a tu su njeni prvaci obavljali sve javne poslove vezane za Crkvu bosansku. U Moštrima se povremeno nalazio kraljevski dvor odakle su pisane povelje.

Ploča Kulina Bana, Biskupići kod Visokog

U Biskupićima je pronađena ploča Kulina Bana iz 1193. godine, kao i ostaci crkve, zatim staro groblje i temelji zgrada iz tog perioda.

Ostala mjesta[uredi | uredi izvor]

Ostali bitni lokaliteti vezani za srednjovjekovnu Bosnu su Sebinjski grad smješten jugoistočno od sela Sebinje, Čajanski grad u Gračanici koji je štitio puteve između Visokog i Bobovca te stari grad Bedem u Grajanima. Postoji i slučajan pronalazak za vrijeme rata u BiH, kada su 1994 prilikom zemljanih radova među kulama grada Visoki pronađeni izuzetno vrijedni materijali kao što su ukrašeni doprozornici, dovratnici i kamene plastike. Nalazi se čuvaju u Visočkom muzeju.

U selu Malo Čajno, na lokalitetu Zgonovi, gdje je kasnije nastalo pravoslavno groblje, nalazi se skupina od 11 stećaka u obliku sanduka, kamena lošije kvalitete i srednje obrade. Na ovoj nekropoli je 1946. iskopana ploča, na kojoj je plastično isklesana scena lova čovjeka na vepra, uz učešće pasa, te urezan veći natpis na bosančici koji govori da je tu sahranjen veliki kaznac Nespina. Ploča se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.[37]

Bolino Poili[uredi | uredi izvor]

Latinski izvornik bilježi da se 8. aprila 1203. odmah do rijeke Bosne, zbio događaj u mjestu koje se zove Bolino Poili.[38] Na izvorniku nije zabilježeno polje nego poili odnosno poilo.[39] Po tome, zbor se desio “kraj rijeke i da se taj samostan nalazi pokraj grada Bosne”. Mjesto zvano Bosna se spominje u više srednjovjekovnih izvora.[15] Sintagma apud Bosnam iz izvornika se odnosi na grad Bosnu, koji se nalazio uz rijeku Bosnu, a postoji 17 srednjovjekovnih vrela u kojima se grad Bosna spominje.[40]Jedan od najboljih poznavatelja topografije srednjovjekovne Bosne i Huma Pavao Anđelić Bosnu je definirao naseljem tipa teritorijalne općine. Sličnog je mišljenja bio i Marko Vego, prema kojem je naselje Bosna obuhvaćalo današnje Visoko, Moštre, Biskupiće i Mile.[12]

Kao što je poznato, bosanski ban kao i crkveni prvaci su u to su vrijeme bili na području Visokog.[41] Na zeničkom području nije bilo značajnog naselja.[42] Normalno je da se ovako važna i svečana zborovanja održavaju u sjedištima vladara i crkvenih institucija, a to je u ovom slučaju Visočko polje: u Moštrima su poznate hiže starješina bosanske crkve, kao i vladarski dvor, a u blizini je i selo Biskupići gdje pronađena Kulin-banova ploča. Ime Bosna, pod kojim se podrazumijeva uža okolina današnjeg Visokog, i kasnije se javlja kao mjesto javnih zborovanja i mjesto izdavanja svečanih isprava.[12]

Povelje[uredi | uredi izvor]

  • 1355. Stjepan II Kotromanić, bosanski ban, potvrđuje Dubrovčanima 1. septembra sva prava i povlastice, Vizoka vocatum prima die mensis septembris.
  • 1380. Povelju je izdao Tvrtko I Kotromanić 12. marta knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, na kraljevskom dvoru u Moištri.
  • 1398. Priboje Masnović, kastelan grada primljen je za dubrovačkog građanina. Prema ovom historijskom izvoru zaključuje se da je sjedište velikog kneza bosanskog bilo u samom gradu-tvrđavi.
  • 1402. godine bosanki kralj Stjepan Ostoja izdaje povelju pod gradom Visoki
  • 1404. godine kralj Ostoja izdaje povelju pod Visokim
  • 1404. godine izdate su pod gradom Visoki dvije isprave koje su bile predmet sudskog spora u Dubrovniku. I dalje se tokom prve polovine 15. vijeka podgrađe grada Visoki zove dvojako Podvisoki i "pod gradom Visoki" (kao na primjer u poveljama kralja Ostoje 1409. i Tvrtka II 1422. godine, te u mnogim dokumentima koji se najviše odnose na trgovačke poslove).
  • 1409. Kralj Stjepan Ostoja po drugi poveljom potvrđuje povlastice Dubrovčanima. Na kraju povelje se nalazi datum 4. decembar "Pisan Pod Visokim u leto rođenja Hristova hiljadu i četiristo deveto leto, meseca decembra četvrti dan. A upisa voljeni logotet kraljevstva mi Tomaš Bućaninin." [43]
  • 1420. godine razbolio se veliki knez bosanski Batić Mirković na Visokom, a pokopan je na svojoj plemenitoj baštini u selu Kopošićima blizu grada Dubrovnika (općina Ilijaš)
  • 1420. Tvrtko II potvrđuje 16. augusta Dubrovčanima darove Sandalja Hranića.[44]
  • 1422. Tvrtko II 21. decembra priznaje Mlečanima slobodu trgovanja, Data soto el castel nostro Visochi
  • 1429. i 1436. godine veliki knez Tvrtko Borovinić piše isprave na Visokom. Potonja isprava je i zadnji direktni pisani izvor o visočkom gradu.[45]
  • 1450. Stjepan Tomaš nalaže Radivoju Vladimiroviću da protjeruje krivovjernike po Neretvi, 1. jula, Datum Vissokii prima die Julii.[46]

Značajni lokaliteti[uredi | uredi izvor]

Značajni srednjovjekovni lokaliteti sa područja visočke općine
Spomenik ili spomenička cjelina Lokacija Opis Broj stećaka Kategorija
Historijsko područje Stari grad - Visoki vrh brda (Grad) Visočica, na južnoj strani Visokog   Arheološki lokalitet, višeslojan, utvrda, vršena istraživanja 1976, 2007. i 2008. Nacionalni spomenik, Odluke br. 05.1-2- 1047/03-2; 05.2-2- 1047/03-12; 05.1-02- 106/09-2
Grajani lokalitet Bedem - Kuline, 5 km od Visokog prema Kiseljaku, na desnoj obali rijeke Fojnice   Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja   I kategorija
Malo Čajno brdo Grad-Čajangrad, na desnoj obali rijeke Goruše, na putu ka nekadašnjem gradu Bobovac Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja, u podnožju pronađena Nespina ploča i ostaci grobne kapelice I kategorija
Dobrinje lokalitet Zavidovići, na desnoj obali rijeke Bosne, 7 km sjeverozapadno od Visokog Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja I kategorija
Kopači lokalitet Gradina, na desnoj obali rijeke Bosne, 2 km istočno od Visokog Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja I kategorija
Sebinje, općina Kakanj lokalitet Grad, 20 km sjeverozapadno od Visokog u blizini sela Sebinje Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja, nepristupačan teren I kategorija
Klisa Lokalitet Klisa, Ispod brda Grad, na njegovoj istočnoj strani Arheološki lokalitet – ostaci zidina srednjovjekovne građevine,nekropola, manja istraživanja 1977. god. I kategorija
Arheološko područje Mili – Arnautovići, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva lokalitet Zidine u naselju Arnautovići neposredno uz prugu Visoko-Kakanj Arheološki lokalitet - višeslojan; 4 horizonta, istraživan:1909, 1910,1967,1976, 1977 i 1988. Nacionalni spomenik, Odluke br. 06-6-894/03- 2; 05.2-2- 106/09-3
Mladeš lokalitet Zubača u blizini suvremenih grobalja Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećka u obliku sanduka, 4 III kategorija
Džindići brežuljak Grabošić u blizini sela Džindići Arheološki lokalitet, nekropola, 5 stećaka u obliku sanduka 5 III kategorija  
Dobrinje lokalitet Dobrinjac, uz put ka Buzićima Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećka u obliku ploče i 4 sljemenika (jedan ukrašen) 4 II kategorija
Porječani, Brdo Zaseok Brdo, u blizini seoskih kuća Arheološki lokalitet, nekropola, 3 stećaka u obliku ploče i 1 sljemenik 3 III kategorija
Porječani, Grebac lokalitet Grebac, 1.5 km od Porječana prema Kaknju Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sljemenika i 1 sanduk 4 III kategorija
Buzići na desnoj obali rijeke Bosne, iznad sela Buzići Arheološki lokalitet, nekropola, 24 stećaka u obliku sanduka i 3 sljemenika 24 II kategorija
Buzići, Mokronozi lokalitet Brijest na lijevoj obali rijeke Bosne Arheološki lokalitet, nekropola, 3 stećaka u obliku sanduka, orjentisani Z-I 3 II kategorija
Maurovići lokalitet kraj ceste ka Slatini, u blizini starog muslimanskog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 8 stećaka u obliku sanduka, 3 ploče i 2 sljemenika 8 III kategorija
Maurovići, Strana njiva Strane, kraj puta ka Mokronozima Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sanduka i 1 ploča 4 III kategorija  
Uvorići lokalitet Kadinjača, u Polju Arheološki lokalitet, nekropola, 6 stećaka u obliku sanduka 6 III kategorija  
Zbilje zajedno sa pravoslavnim grobljem, na desnoj obali rijeke Fojnice Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sanduka 4 III kategorija  
Tušnjići šuma Junuzovića u blizini sela Tušnjići Arheološki lokalitet, nekropola, 63 stećaka u obliku sanduka i 6 sljemenika 63 III kategorija  
Gorani na lijevoj obali rijeke Fojnice Arheološki lokalitet, nekropola, 19 stećaka u obliku sanduka i 2 sljemenika (82 stećka, Š. Bešlagić, 1971.) 19 II kategorija  
Ginje   zaseok Gorašnica, lokalitet Glavica Arheološki lokalitet, nekropola,10 stećaka u obliku sanduka 10 III kategorija  
Ginje lokalitet Polje 2 osamljena stećka u obliku sanduka 2 III kategorija
Dvor na brežuljku Gorašnica, nedaleko od sela Dvor Arheološki lokalitet, nekropola, 20 stećaka u obliku sanduka 20 III kategorija  
Goduša lokalitet Grebljice, u zaseoku Rajčići Arheološki lokalitet, nekropola, 7 stećaka u obliku sanduka 7 III kategorija
Čifluk u okviru današnjeg pravoslavnog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 32 stećka u obliku sanduka 32 III kategorija
Zagorice u okviru današnjeg pravoslavnog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 1 stećak u obliku sanduka i 1 sljemenik (bilo 4, S. Perić, Arh. leksikon, 1988) 1 III kategorija
Podvinjci u okviru današnjeg muslimanskog greblja, u krugu džamije Arheološki lokalitet, nekropola, 18 stećaka u obliku sanduka i 4 sljemenika 18 III kategorija
Malo Čajno Lokalitet Zgonovi u okviru starog groblja Arheološki lokalitet, nekropola, 11 stećaka u obliku sanduka 11 II kategorija
Arnautovići - samostan Lokalitet Zidine u naselju Arnautovići, neposredno uz prugu Visoko-Kakanj Arheološki lokalitet – prvi franjevački samostan, 14. vijek. Privremena lista nacionalnih spomenika BiH pod br. 765
Malo Čajno Lokalitet Crkvište (Crkvenište) Arheološki lokalitet – ostaci crkve, srednji vijek II kategorija
Radovlje lokalni put Radovlje- Kondžilo Nekropola stećaka Slatina[47] 20

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Škegro, Ante (2005), Fenomen “Krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Institut za istoriju u Sarajevu;Hrvatski institut za povijest, Zagreb, ISBN 978-9985-9642-5-5 
  • Runje, Petar (2001), Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši, “Provincijalat franjevaca trećoredaca” - “Kršćanska sadašnjost”, Zagreb, 
  • Brković, Milko (2002), Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet., “Crkva na kamenu”, Mostar 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Filipović 2002, str. 203.
  2. ^ Anđelić 2004, str. 270-271, 284-285..
  3. ^ Mužić 2008, str. 32-33.
  4. ^ a b Vego 1982, str. 77.
  5. ^ Teritorijalno širenje imena Bosna u pr vim stoljecima razvitka, "Studije o teritorijalnopolitickoj organizaciji srednjovjekovne Bosne", Svjetlost, Sarajevo 1982, 31-34
  6. ^ "Indira Sabic, Onomasticka Analiza Bosanskohercegovackih Srednjovjekovnih Administrativnih Tekstova i Stecaka, 5. Prosinca 2014. - [PDF Document]". vdocuments.mx (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2019-05-15. 
  7. ^ Vuletić-Vukasović 1891: 274-280
  8. ^ Anđelić 1973, str. 231-232.
  9. ^ "Gdje je bio podignut prvi franjevački samostan u srednjovjekovnoj Bosni", Prilozi. Institut za istoriju u Sarajevu, XX, 1985, br. 21, str. 95—114, posebno str. 106—114.
  10. ^ Brković, Milko (2009-06-10). "Povelja bosanskog kralja Stjepana Ostoje iz godine 1417.". Radovi. Razdio povijesnih znanosti / Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar (jezik: hrvatski) 26 (13): 225–235. 
  11. ^ dr. Julian Jelenić, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo, 1906
  12. ^ a b c Škegro 2005, str. 363.
  13. ^ Milko BRKOVIĆ, Diplomatičko-paleografska analiza bolinopoilske isprave iz 1203. godine. Prilozi: Institut za istoriju u Sarajevu, 32. (2003.) 49.-74. Petar RUNJE, Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (13.-16. st.). “Provincijalat franjevaca trećoredaca” - “Kršćanska sadašnjost”, Zagreb, 2001.
  14. ^ CD, III., p. 24.-25.; MANDIĆ, 1962.: 454.; ŠANJEK, 1975.: fotokopija iza str. 80.; ISTI, 2003.a: 82.
  15. ^ a b Runje 2001, str. 18.
  16. ^ P. ANĐELIĆ, Bobovac i, 231-234.
  17. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2019-05-07. 
  18. ^ Mandić, 1967., 76.
  19. ^ Anđelić 1979.
  20. ^ "Masnović | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2019-05-10. 
  21. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom ML
  22. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Fine1
  23. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Mandić
  24. ^ a b Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini xv stoljeća, Institut za istoriju u Sarajevu, 1981
  25. ^ Mustafa Imamović, Osnove upravno-političkog razvitka i državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo (2006), str. 46.
  26. ^ Jelenić 1906, str. 29.
  27. ^ Jelenić 1906, str. 33.
  28. ^ Jelenić 1906, str. 37.
  29. ^ Ćošković 1996, str. 65-66.
  30. ^ Ćošković 1996, str. 71.
  31. ^ Ćošković 1996, str. 76.
  32. ^ Jelenić 1906, str. 50.
  33. ^ Sarajevu, Institut za historiju-Univerzitet u. "Pejo Ćošković - Crkva bosanska u XV. stoljeću." (jezik: engleski). 
  34. ^ Sarajevu, Institut za historiju-Univerzitet u. "Pejo Ćošković - Crkva bosanska u XV. stoljeću." (jezik: engleski). 
  35. ^ “Duo conventus Visochij fuerunt unus ante Turcas cujus adhuc rudere apparent in quo Patareni haeretice truciditas omnibus ibidem Fratribus à quo tempore saepius nocte, à fi delibus, et paganis in ipsis ruinis, quaedam candelae accensae onspiciuntur; alter conventus S. Nicolai fuit à Turcis destructus, quem aedifi cavit quidam Michael ostoides”, Jelenić, Dva ljetopisa, 123
  36. ^ Iz teksta ‘NAŠI GRADOVI’ – Ćiro Truhelka: NADA 1. 10. 1903
  37. ^ Bešlagić 2004, str. 45.
  38. ^ CD, III., p. 24.-25.; MANDIĆ, 1962.: 454.; ŠANJEK, 1975.: fotokopija iza str. 80.; ISTI, 2003.a: 82.
  39. ^ Škegro 2005, str. 361.
  40. ^ Brković 2001, str. 488.-492..
  41. ^ MANDIĆ, 1962.: pass.; ŠANJEK, 1975.: pass.; ISTI, 1976.: pass.; PETROVIĆ, 1999.: pass.; ANĐELIĆ, 1984.: pass.; BRKOVIĆ, 2002., pass.: ISTI, 2003.: 57.
  42. ^ HADŽIJAHIĆ, 1973.: 427.-438.
  43. ^ www.bitlab.rs. "POVELjA KRALjA OSTOJE KOJOM PONOVO POTVRĐUJE POVLASTICE DUBROVČANIMA". www.plemenito.com (jezik: Serbian). Pristupljeno 2019-05-14. 
  44. ^ Jelenić 1906, str. 140.
  45. ^ Jelenić 1906, str. 145.
  46. ^ Jelenić 1906, str. 147.
  47. ^ "Sanacija nekropole stećaka u Mjesnoj zajednici Radovlje – Zavičajni muzej Visoko" (jezik: bs-BA). Pristupljeno 2019-05-19. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]