Domaći pas

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Domaći pas
Labrador
Labrador
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Klasa Mammalia
Red Carnivora
Porodica Canidae
Rod Canis
Vrsta C. lupus
Podvrsta C. l. familiaris
Trojno ime
Canis lupus familiaris
Linné, 1758.

Domaći pas (Canis lupus familiaris) je sisar iz porodice Canidae.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Psi su vjerovatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. DNK analize su potvrdile da pas potiče od podvrste vuka koja se odvojila od glavne vrste prije 100.000 godina, uprkos tvrdnjama nekih da potiču i od lisica. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s vukovima. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat toga je životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.

Bez obzira na istinu o njihovu porijeklu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu, prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci pitomih pasa pronađeni su u iskopinama evropskih naseobina, a datiraju iz kasnog mezolitika. Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.

O razlozima zbog kojih se pas počeo smatrati "čovjekovim najboljim prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi ijednu od njih potvrdili.

Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.

Psihologija pasa[uredi | uredi izvor]

Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo posmatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude. Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.

Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sistemu hijerarhije. Već sa 4 do 5 sedmica očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla. Kad napusti leglo, štene dobija novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novu teritoriju.

Jezik psa[uredi | uredi izvor]

Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.

Većina psećih znakova, od veselog mahanja repom do uplašenog režanja, prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje neki put nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju - najčešće od nekog vlasnika koji misli da zna sve o školovanju pasa.

Gledanje psa izravno u oči može isprovocirati psa jer on to doživljava kao napad.

Ponašanje pasa[uredi | uredi izvor]

Vrste pasa[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: