Juraj Vojsalić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Juraj Vojsalić, bosanski vojvoda (?, 1399 – ?, nakon 1437), pripadnik velikaškog roda Hrvatinići.

Bio je sin Vojislava Vukčića, mlađeg brata Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Spominje se 15. maja 1417. kada je dubrovačko Vijeće umoljenih raspravljalo o darivanju njegovih zabavljača. Dvije godine poslije spominje se kao svjedok od Donjih kraja u povelji kralja Stjepana Ostojića, kojom je 5. marta u gradu Zvečaju na Vrbasu potvrdio Dubrovčanima povlastice svojih prethodnika. Juraj tada nosi naslov kneza, ali bez oznake područja. Na početku maja te godine boravili su njegovi poslanici u Dubrovniku.

Nakon promjene na bosanskom prijestolju polovinom 1420. godine, Juraj je napustio svrgnutoga Stjepana Ostojića i pristupio novoizabranom Tvrtku II Tvrtkoviću. U njegovoj je pratnji bio kada je Tvrtko 16. augusta 1420. u Visokom potvrdio Dubrovčanima darovanje župe Konavli i utvrde Sokol, a i kada je u Milodražu 18. istog mjeseca 1421. potvrdio Dubrovčanima povlastice svojih prethodnika, oca Tvrtka I i Ostoje. Juraj se navodi među svjedocima, za koje se veli da su naši dobri Bošnjane vlastele i veomožane rusaga, i tada je prvi put pouzdano zabilježen kao vojvoda, kojim je zacijelo postao između ta dva datuma.

U građanskom ratu u Bosni 1430-35. Juraj je podupirao Tvrtka II, a za kraljeva boravka u Ugarskoj 1434-35. uspješno je ratovao protiv vojvode Sandalja Hranića Kosače, ispod čije je vlasti oslobodio braću Jurjeviće, članove velikaške obitelji Radivojevića, te Vuka Vukićievića i poveljom napisanom u Podkreševu vratio im njihove gradove i zemlje koje im je Sandalj bio oduzeo. Potkraj maja 1434. Mlečani su ga primili za svoga vlastelina podijelivši mu mletačko građanstvo. U povelji, koja potvrđuje taj čin, Mlečani Jurja nazivaju Posilovićem.

Po kraljevu povratku u Bosnu Juraj je nastavio 1435. podupirati Tvrtka II protiv Sandaljeva nasljednika, vojvode Stjepana Vukčića Kosače. S tim u vezi Juraj se za pomoć obraćao Dubrovčanima, koji su mu pomogli u oružju, ljudima i brodovima. God. 1437. Juraj je od pape Eugena IV. dobio dopuštenje da može sagraditi franjevački samostan i crkvu u čast Blažene Djevice Marije (u gradu Grebenu, bila je dovršena 1447). Drži se da je podigao i crkvu sv. Jurja u Jezeru.

Juraj Vojsalić imao je sinove, starijeg vojvodu Petra, koji je preuzeo njegov položaj i naslijedio posjede, i mlađeg Jurja, koji se spominje samo 1434.