Vukoslav Hrvatinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Vukoslav Hrvatinić, knez (?, prije 1299 – ?, prije 16. aprila 1343), sin Hrvatina, kneza Ključkog.

Iako se njegovo ime ne navodi u poveljama izdanim njegovu ocu 1299, 1301, 1304. i 1305, njihov se sadržaj odnosi i na njega, a s braćom je obuhvaćen u spomenu Hrvatinovih sinova (dictis Hrivatino, filiis et fratribus eius).

Prvi put Vukoslav se spominje 1315. i naziva knezom. Tada je u Sanici u župi Sani izmirio nekog Vuka Obradova s njegovim plemenom. Nakon toga ne spominje se do 1325. kada je u Ključu darovao slobodu Jurjevom nezakonitu sinu Hraniču. Zbog njegovog napuštanja podaničkih veza sa hrvatskim velikašima ban Stjepan II Kotromanić zajamčio mu je između 1326. i 1329. godine slobodu i dao mu, tačnije, priznao posjedovanje naslijeđenih župa Banice i Vrbanje sa njihovim gradovima Ključem i Kotorom kao nagradu za vjernu službu, tj. ere ostavi hr’vat’skoga g(ospo)d(i)na i Bap’šiće. Uskoro potom ban je izdao još jednu povelju identičnog darovnog sadržaja za koju Lajoš Thallóczy drži da svečanije ponavlja darivanje prethodne darovnice. Za razliku od prve povelje u kojoj se poimence navode svjedoci, u drugoj se darivanje ponavlja pred najvišim predstavnicima Crkve bosanske i bosanskim velikašima (prid vsom Crkvom i prid vsom Bosnom). U slučaju Vukoslavove nevjere ban ga ne može zasužnjiti, nego mu jamči mogućnost da se opravda pred dobrim mužjem. Povelja je pisana u hiži gosta Radoslava u Moištri i prvi je poznati dokument u kojem se pojavljuje institucionalno izgrađena Crkva bosanska kao jamac donacijskih prava nekoga bosanskog velikaša.

Vukoslav se ponovo spominje u nedatiranoj povelji koju su izdali banica majka Elizabeta i njen sin ban Stjepan II Kotromanić njegovom bratu Vukcu (povelju bi trebalo datirati nakon 1329. budući da se u njoj uz bana spominje i njegova neimenovana žena). U povelji se kao pozitivna praksa ističe način na koji su već bila zajamčena njegova prava. U istom smislu Vukoslav se spominje i u povelji kneza Vladislava, žene mu Jelene te sinova, bana Tvrtka i kneza Vuka, vjerovatno iz 1353-1354, kada je Vukoslav pouzdano već bio desetak godina mrtav.

Ostavio je sinove Vlatka, Vuka i Pavla. Žena Jelena, kći krbavskog kneza Kurjaka, stupila je 16. aprila 1343. u samostan u Šibeniku, a 1350. bila članica samostana sv. Nikole u Zadru.