Neretva (župa)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Župa Neretva je srednjovjekovna političko-teritorijalna jedinica na prostoru današnjeg Konjica, Bosna i Hercegovina.

Današnji historičari, u nedostatku sigurnih izvora, smještaju župu Neretvu u neobičnu teritorijalnopolitičku organizaciju (oblast, regiju, „državu“), koja se zvala Podgorje. Ako je ta formacija i postojala i nestala, moralo je to biti krajem X i početkom XI stoljeća. Dugo vremena nakon toga, župa Neretva je fungirala između jačih cjelina – Bosne, Huma i Hrvatske – isto i kao susjedne župe: Rama, Kom i Zagorje. To se vidi po njenom statusu u okviru bosanske države. U sastav bosanske države ušla je prije osnivanja bosanske biskupije, jer se spominje u Povelji iz 1244, zajedno sa ostalim župama.

Dugo je status župe Neretve u Bosni bio specifičan. To se vidi iz povelje bana Stjepana II Kotromanića iz 1329. godine u kojoj se nabrajaju članovi državnog sabora. Bosna navodi se kao jedna cjelina (od Bosne), a kao posebne upravne cjeline, koje u saboru imaju svoga predstavnika se navode: Donji Kraji, Usora, Zagorje, Uskoplje, Rama i Neretva sa svojim predstavnikom Vukom Vučkovićem.

Kasnije, vlastela iz Neretve, Obrinovići, se ne navode da su od Neretve, već se ubrajaju u vlastelu od Bosne. Najstariju pisanu vijest o vladarskoj domeni u tzv. bosanskoj Neretvi daje pismo bana Tvrtka, izdato 1356 godine in curia nostra in Nerethva. Izraz curia govori o dvoru koji je bio podignut za potrebe vladara.[1][2]

U toku proljeća 1366. župa Neretva, zajedno sa župom Kom, bila je poprište dinastičkih borbi Tvrtka I i brata Vuka, kojeg su pomagali njihov rođak Dabiša (upravljao Neretvom) i Sanko Miltenović (upravljao svojom starom župom Kom). Uz pomoć ugarskog kralja, Tvrtko se brzo vratio na bansku stolicu, a Vuk je pobjegao iz Bosne. Sanko Miltenović se pokorio Tvrtku, ali se ubrzo opet odmetnuo. Opet ga je Tvrtko savladao, ali više nije igrao nikakvu ulogu.

Podjela župe[uredi | uredi izvor]

Početkom XV stoljeća došlo je do razgraničenja kasnije “Kraljeve zemlje” i feudalne oblasti Kosača. Od 1404. godine do 1463. godine bosanski dio župe Neretve pripada "Kraljevoj zemlji", a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosača. Granica ovih dviju oblasti je bila rijeka Neretva, od granica župe Kom do granica župe Rame. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke "Kraljevoj zemlji".[1]

Osim vladarskih dinastija Kotromanića i Kosača na području Konjica, aktivno su djelovala i tri vlasteoska (feudalna) roda: Purčići, Sankovići i Obrinovići. Ovi rodovi su nasljedni članovi velikaškog zbora, odnosno državnog vijeća srednjovjekovne Bosne, koje je i najviši organ vlasti u državi. Oni su bili i gospodari feudalnih oblasti i neposredni vazali vladara. Pored njih Čemerovići i Paštrovići su također, vlastela srednjega vijeka koji su ostavili traga u Donjem Selu, Lisičićima, Bukovici (Goranima) i Glavatičevu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pavao Anđelić, Svjetlost, Sarajevo, 1982 – STUDIJE O TERITORIJALNOPOLITIČKOJ ORGANIZACIJI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]