Idi na sadržaj

Bosna (rijeka)

Bosna
Bosna kod Visokog
Karta
Tok Bosne
Države Bosna i Hercegovina
Gradovi kroz koje protičeSarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica, Žepče, Zavidovići, Maglaj, Doboj, Modriča, Šamac
Dužina273 km
IzvorVrelo Bosne, ispod Igmana, kod Ilidže
43°49′6.6″N 18°16′11.9″E / 43.818500°N 18.269972°E / 43.818500; 18.269972
NV izvora500 m
UšćeSava kod Šamca
45°4′0″N 18°28′1″E / 45.06667°N 18.46694°E / 45.06667; 18.46694
Ulijeva se uSavu
ProgresijaSavaDunavCrno more
SlivCrnomorski sliv
Prosječni protok174
Površina sliva10457 km2
Riječni sistemSava
Lijeve pritokeZujevina, Fojnička rijeka, Lašva, Usora, Rudanka, Lukavica
Desne pritokeŽeljeznica, Miljacka, Ljubina, Misoča, Stavnja, Trstionica, Ribnica, Zgošća, Babina rijeka, Gostović, Krivaja, Spreča

Bosna je rijeka u Bosni i Hercegovini. Izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište.

Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu.

Prvo spominjanje i etimologija

[uredi | uredi izvor]

Rijeku po prvi put spominje, vjerovatno u 1. vijeku, rimski historičar Marcus Velej Paterkul pod imenom Bathinus flumen.[1] Rimljani su nazivali rijeku Basana ili Basin[2] i historičari smatraju da je po njoj i nastala riječ Bosna.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

U gornjem toku, od izvora do Zenice, protiče kroz Sarajevsko, Visočko, Kakanjsko i Zeničko polje koja razdvajaju sutjeske. U srednjem toku se probija kroz klisure usječene u čvrste stijene, VrandukNemila i MaglajDoboj, a u donjem toku od Doboja do ušća, protiče nestabilnim koritom kroz aluvijalnu ravnicu gdje pravi više rukavaca, ada i okuka. Rijeka Bosna druga je 273 km, duboka 1–3 m (u virovima dostiže dubinu i do 10 m), a široka 35–170 m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6 m, a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta pravi slapove i brzake. Prosječan pad joj iznosi 1,48 m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100 m3/s. Najveći vodostaj je u periodu od marta do maja i u novembru, a najniži u augustu i septembru. Nizvodno od Maglaja moguće je splavarenje za vrijeme srednjeg i visokog vodostaja.

Rijetko plavi okolno zemljište, osim nizvodno od Modriče gdje se češće izlijeva. U donjem toku nanosi veće količine šljunka, stvarajući plićake. Dno korita Bosne čine pretežno nepropustljive stijene. Gazovi su rijetki. Smrzava se samo za vrijeme jakih zima. Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica (26,9 km), Miljacka (35,9 km), Krivaja (101 km), Spreča (137,5 km) i Stavnja (30,4 km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46 km), Lašva (49,4 km) i Usora (82 km) s lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.

Bosna sa svojim pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30 milijardi kWh. Jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je poslije Drugog svjetskog rata na rijeci Željeznici s instaliranom snagom od 6,5MW. Sliv Bosne zahvata 10.460 km2 sa srednjom nadmorskom visinom od 640 m i najvećim dijelom ograničen je srednjim i niskim planinama.

Dolina Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, odakle je dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Njom vodi željeznička pruga i automobilski put koji se produžuju u dolinu Neretve. Dolinu Bosne presijeca željeznička pruga i automobilski put TuzlaDobojBanja Luka. U srednjem toku je dolinom Lašve povezana automobilskim putem prema Travniku i dalje prema Bihaću dok u gornjem toku u dolinu Bosne izbija put VišegradSarajevo.

Dolina rijeke Bosne je najnaseljenija oblast Bosne i Hercegovine i čini dom gotovo milion stanovnika kao i industrijski centar države. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegdje dosta razrijeđena. U dolini Bosne nalaze se gradovi Sarajevo, Ilijaš, Visoko, Kakanj, Zenica, Žepče, Zavidovići, Maglaj, Doboj, Modriča i Šamac.

Bosna u Sarajevskoj kotlini

[uredi | uredi izvor]
Izvor rijeke Bosne

Rijeka Bosna izvire kao jako vrelo u podnožju planine Igman, u blizini naselja Ilidža, na otprilike 500 metara nadmorske visine. Od izvora teče pravcem prema sjeveru, kroz park Vrelo Bosne. U blizini izvora, prima pritoke Željeznicu i Zujevinu. Željeznica i Zujevina daju veliku količinu vode Bosni. Rijeka skreće blago prema sjeverozapadu gdje prima pritoke Dobrinju a zatim i značajniju pritoku Miljacku. Sve ove pritoke Bosna prima u industrijskoj zoni Sarajeva, pa ove rijeke unose veliku količinu otpada u Bosnu.

Put do Zenice

[uredi | uredi izvor]
Rijeka Bosna u Visokom, na ušću sa Fojničkom.

Bosna ojačana pritokama odlazi dalje prema sjeveru. U blizini Vogošće prima istoimenu pritoku a nizvodno, kod Ilijaša i pritoke Ljubinu i Trstionicu.

Rijeka ulazi u grad Visoko, gdje se veća pritoka Bosne, Fojnička rijeka ulijeva u Bosnu. U Kaknju Bosna prima pritoku Zgošću i naglo, kratkotrajno, zaokreće prema zapadu, napuštajući dotadašnji sjeverozapadni pravac toka. Na potezu do Zenice, najvećeg grada kroz koji prolazi (ne računajući predgrađe Sarajeva), Bosna u naselju Lašva prima istoimenu rijeku, kao jednu od svojih većih lijevih pritoka. Rijeka zatim ulazi u grad Zenicu, gdje prima pritoku Babinu rijeku. Karakteristično za ovaj dio toka Bosne je i to što rijeka prima veću količinu otpadnih voda, pogotovo se to misli na vode iz zeničkih industrijskih postrojenja.

Spreča i Usora

[uredi | uredi izvor]

Bosna napušta Zenicu dosta onečišćenija i nekoliko kilometara nizvodno ulazi u Vrandučku klisuru unutar koje prolazi prolazi pored Vranduka, značajnog srednjovjekovnog grada.

Vrandučka tvrđava i rijeka Bosna

Zatim prolazi kroz Žepče, pa Zavidoviće, gdje prima veliku pritoku Krivaju.

Ušće Krivaje (desno) u rijeku Bosnu

Potom protiče kroz Maglaj, gdje se rijeka polako širi. Bosna teče prema Doboju. Gdje u istom gradu prima dvije međunajvećim pritokama: Usoru i Spreču. Rijeke daju Bosni veliku količinu vode i pjeska. Tako da Bosna nizvodno od Doboja se širi u brojne rukavce obrazujući okuke i ade. Bosna prima oblik prave ravničarske rijeke.

Put prema ušću

[uredi | uredi izvor]

Bosna prima brojne manje pritoke i ulazi u Modriču i skreće blago prema sjeveroistoku razdvajajući se na brojne rukavce. Bosna ulazi u Šamac i ulijeva se u Savu. Šamačka luka izgrađena je na Bosni. Rijeka je plovna od Šamca pa nekoliko kilometara uzvodno za manje brodove. Bosna je druga po dužini najveća bosanskohercegovačka rijeka. Treća po dužini pritoka Save najveća. Ispred se nalaze Drina i Kupa

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Salmedin Mesihović (2014). Ilirike. Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu Pristupljeno 8. 12. 2015.
  2. Das Römische Reich, Nack und Wägner, Tosa-Verlag, ISBN 3-85492-929-3.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]