Maglaj
Maglaj | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Maglaj | |
Od vrha, s lijeva na desno: panorama Maglaja, Jusuf-pašina "Kuršumlija" džamija, Maglajska tvrđava "Gradina". | |
 Grb | |
 Općina Maglaj u Bosni i Hercegovini | |
  Maglaj | |
| Koordinate: 44°32′47.8″N 18°06′10.4″E / 44.546611°N 18.102889°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Maid Suljaković[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 238,77 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 6,67 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 23.146 |
| • Općina (gustoća) | 96,94 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 6.099 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 914,39 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 74 250 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Matični broj | 132799[2] |
| Matični broj općine | 10634 |
| Veb-sajt | www |
.jpg)
Maglaj je naseljeno mjesto i jedna od 12 općina u Zeničko-dobojskom kantonu. Prema popisu iz 2013. broji 23.143 stanovnika. Prvi put se direktno spominje u poznatoj povelji "Sub castro nostro Maglay" ("Pod našom tvrđavom Maglaj").
Prije rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) Maglaj je bio industrijski centar, u kojem se nalazi Tvornica celuloze i papira Natron, ali u ratnom periodu njeni pogoni su pretrpjeli razaranja.
Maglaj ima znamenitosti, kao što je Jusuf-pašina "Kuršumlija" džamija (izgrađena 1560), Crkva sv. Leopolda, Crkva sv. Ilije (izgrađena 1909), Maglajska tvrđava "Gradina".
Historija
Ugarski kralj Sigismund Luksemburški je 18. septembra 1408. napisao u svojoj poznatoj povelji "Sub castro nostro Maglay" – "Pod našom tvrđavom Maglaj". Ambasador Mađarske u Bosni i Hercegovini Imre Varga predao je načelniku Mehmedu Mustabašiću autentične kopije dvije srednjovjekovne mađarske povelje u kojima se prvi put spominje ime grada Maglaja. Sigismund Luksemburški bio je mađarski, njemački i češki kralj, te rimsko-njemački car, a boravio je u Maglaju 1408. godine. O tome svjedoče dvije povelje koje je izdao 18. i 21. septembra. Originali ovih dokumenata nalaze se u arhivi u Bratislavi u Slovačkoj, a autentične kopije u Državnoj arhivi Mađarske.
Historičari za Sigismunda kažu da je bio najugledniji vladar Evrope svog doba. Kao centar svoje vladavine uredio je Budim, koji je bio središte Evrope tog vremena.
Na grad Maglaj indirektno se odnosi i nešto raniji pisani podatak iz povelje Stjepana Ostoje Dubrovčanina od 31. januara 1399. "Va slavnoj vojsci va lišnici" gdje se pretpostavlja da je on sa svojom vojskom bio ulogoren u današnjoj Liješnici, nadomak Maglaja. Znamo da je jos u oktobru 1398. Sigismundova vojska ratovala u Usori i da joj se suprotstavljao bosanski kralj Stjepan Ostoja sa brojnim velikašima. Ostoja je ostao u Usori sve do kraja januara 1399, zapravo na Liješnici, koja utječe u rijeku Bosnu 1 km uzvodno od Maglaja, očito opsjedajući maglajski kasrum, koji je tada bio u rukama ugarskih vojnika.
Neolit i rimski period
Područje maglajske općine bilo je naseljeno još u prahistorijsko doba. Nalazi iz ovog perioda locirani su kod Novog Šehera na lokalitetima Kraljevina i Kraljičino guvno, koji pripadaju mlađem kamenom dobu, neolitu i to butmirskoj kulturi. Nađene su strelice strugalice, pile, svrdla, sjekire, dlijeta i keramičko posuđe. Drugo značajnije nalazište iz ovog perioda je na lokalitetu Ćustuša. S obzirom na povoljne prirodne uslove, moguće da je u to doba (posebno u dolini Bosne) postojalo još pokoje naselje. Na maglajskom području bilo je i nekoliko prahistorijskih i rimskih utvrdjenja. Gradina u selu Bakotić, tipski najizražajniji primjerak utvrđenog prahistorijskog naselja smještenog na posljednjim obroncima planine Ozren iznad desne obale rijeke Bosne. Dva susjedna naselja, Gradac u Krsnom Polju i Gradac u naselju Straište izgledaju kao satelitska utvrdjenja u odnosu na ovu gradinu. Smještena na visoravni imala su dobar uvid i kontrolu kretanja putnim pravcima u dolini rijeke Bosne. Dublje u planini Ozren jos jedno utvrdjenje je pronadjeno na podrucju sela Donji Rakovac, grad u zaseoku Božić.
Gradina u selu Ošve pripada visiji na lijevoj obali Bosne. Osim gradinskog položaja koji je očit u reljefu, donedavno su postojali i fragmenti keramike na jugozapadnoj i južnoj strani uzvišenja.
Gradac u selu Kosova pripada istoj visiji kao i gradina u selu Ošve. Njegovo nastajanje u prahistorijskom dobu potvrdjuju fragmenti nađene keramike iz bronzanog doba, a i trajanje u rimskom periodu na što ukazuju nalazi cigle iz tog vremena. S druge strane rijeke Bosne, na istaknutom, za odbranu pogodnom položaju, u selu Paklenica nalazi se još jedna gradina. Iz rimskog perioda pronađen je lijep primjerak novca s podrucja Kosove i Šahinog Kamena, kao i bakrenog novca na njivama Gromile i Crkvište kod Novog Šehera. Ostaci putnog pravca Ošve-Ravna-Kosova također su iz rimskog perioda.
Nalazi iz Srednjeg vijeka ukazuju na znatnu naseljenost ovog područja u to doba, sto potvrđuje 100 pronađenih stećaka u 9 naselja i 17 nekropola, a koji su danas većim dijelom potpuno devastirani. Maglajska tvrđava je najvjerovatnije nastala u XIV stoljeću sazidana na dominantnom polozaju, na visokoj stijeni koja se strmo ruši prema koritu rijeke Bosne. Smještena je na visokoj koti i srasla sa terenom, prirodno zaštićena, visokih bedema i još višljih kula. Grad je u vrijeme svog najvećeg procvata pružao relativno snažnu zastitu svojim gospodarima i braniteljima.
Turci su se prvi put pojavili u Usori 1415. kao saveznici Bosanaca protiv Ugara. Ponovo se pojavljuju u Usori 1426, ali ovaj put kao osvajači, a Maglaj osvajaju tek 50 godina kasnije. U turskim izvorima iz XV vijeka Maglaj se prvi put spominje tek u defteru iz 1485, kao nahija grada Maglaja, a istovremeno se spominje i selo Maglaj sa 32 porodice.
- Maglajski Veziri
Ibrahim paša
Tokom XVI, XVII i XVIII vijeka značajnu ulogu u turskoj carevini imali su pojedinci iz ovih krajeva, ukupno njih osmorica. Među njima, posebno se ističu Veliki vezir Ibrahim-paša Novošeherlija, za koga kažu da je bio veliki vojskovođa pjesničke duše, koji je 1599. na putu za Mađarsku prolazeći kroz Slavoniju na domak Bosne izrekao ove stihove:
Bosno, Bosno diko moja kunem ti se svojom časti. Slađa su mi njedra tvoja već sve druge zemne slasti. Nek mi niko ne zavidi što te ljubim žarko toli. Ah, ja s tobom ćutim samo sve radosti i sve boli.
Murtezan-paša Novošeherlija
Ostao je zapamćen i budimski vezir Murtezan-paša Novošeherlija kao paša koji udaje i ženi. Pjesnik Muhamed Nerkezi 1629. godine je zapisao:
"Ovaj vrli paša nastojao je pošto-poto umnožiti živalj Bosne. Tu svoju misao provodio je ovako: Gdje bi čuo da ima cura ili udovica neudata, odmah bi joj, ako je siromašna bila, dao nešto miraza i našao mušteriju da se uda. Tako je okupio na hiljade brakova i time učinio veliku korist domovini.
Austro-ugarske trupe okupirale su Bosnu i Hercegovinu 1878, a 3. augusta iste godine Sedma Husarska regimenta upala je u zasjedu kod Maglaja izgubivsi 46 vojnika. O tom događaju svjedoči i spomenik koji su Austrijanci podigli na obali rijeke Bosne. Vrijeme austro-ugarske okupacije je opisano u romanu "Zeleno busenje" književnika Edhema Mulabdića.[3]
Prvi svjetski rat i međuratni period
U vrijeme Prvog svjetskog rata Maglaj je pripadao austro-ugarskom državnom okviru i dijelio političku i ekonomsku sudbinu Bosne i Hercegovine unutar Monarhije.[4][5]
Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. Maglaj je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevine Jugoslavije. U međuratnom razdoblju lokalni razvoj bio je snažno obilježen agrarnim pitanjem, naročito odnosom prema državnom i šumskom zemljištu. Istraživanje o teritoriji općine Maglaj pokazuje da poslijeratna agrarna reforma nije ispunila očekivanja zemljoradnika, da su neriješeni agrarni odnosi i ekonomska kriza 1929. godine dodatno pojačali uzurpacije zemljišta, te da je tek uredbom iz 1936. tadašnja jugoslavenska država ozbiljnije pristupila njihovom rješavanju.[6]
Drugi svjetski rat
Drugi svjetski rat prekinuo je dio administrativnih i zemljišnoknjižnih procesa koji su u Maglaju i njegovoj okolini bili pokrenuti u međuratnom periodu. Prema istraživanju o uzurpacijama na teritoriji općine, rad na rješavanju velikog broja zemljišnih predmeta ostao je nedovršen do početka rata, pa je kraj rata dočekan s mnogim otvorenim imovinskim pitanjima.[6]
Socijalistički period
U socijalističkom periodu Maglaj se postepeno profilirao kao industrijsko mjesto. Njegov identitet posebno je bio vezan za industriju celuloze i papira, a službena općinska stranica ističe da je grad „godinama prepoznatljiv“ po tvornici celuloze i papira Natron.[4]
Industrijalizacija je pratila širi proces urbanizacije, razvoja obrazovnih i kulturnih ustanova te jačanja funkcije Maglaja kao općinskog središta. Iako je seosko zaleđe zadržalo veliku važnost, u drugoj polovini 20. stoljeća upravo su industrija, željeznica i putna povezanost bili ključni nosioci promjena u društvenoj strukturi grada.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995)
Tokom rata u Bosni i Hercegovini Maglaj je bio jedno od važnih kriznih područja srednje i sjeverne Bosne. Borbe u zoni Žepče–Zavidovići–Maglaj u ljeto 1993. godine bile su dio složenog „trokutastog rata“ između Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), HVO-a i VRS-a.[7]
Maglaj je bio okružen s tri strane hrvatskim snagama, a s jedne srpskim, dok su komunikacije prema drugim slobodnim teritorijama bile otežane ili prekinute.[8]
Tokom 1994. godine front oko Maglaja ostao je aktivan. VRS je nastojao zatvoriti komunikaciju Maglaj–Tešanj i time dodatno izolirati područje, dok su snage ARBiH branile enklavu i povremeno prelazile u ofanzivna djelovanja.[9]
Na službenoj stranici Općine Maglaj ratni period se u javnom pamćenju opisuje kao vrijeme „herojske borbe Maglajlija“ u odbrani grada od 1992. do 1995. godine.[10]
Poslijeratni period
Nakon Daytonskog sporazuma uslijedili su obnova infrastrukture, povratak stanovništva i pokušaji privrednog oporavka.[4]
Posebno tešku epizodu u poslijeratnoj historiji predstavljale su poplave iz maja 2014. U službenim općinskim dokumentima navodi se da su poplave 2014. imale katastrofalne posljedice za ljude, imovinu i kritičnu infrastrukturu, da je ukupna procijenjena šteta iznosila oko 167 miliona KM, da je uništeno ili oštećeno 1.499 stambenih objekata te da je 5.343 osobe bilo privremeno iseljeno.[11]
U 21. stoljeću Maglaj nastoji spojiti obnovu industrije, razvoj poduzetničkih zona i modernizaciju infrastrukture. Strategija razvoja općine 2021–2027 navodi da je privreda Maglaja izvozno orijentisana, a da je općina razvoj planirala kroz društvenu, ekonomsku, okolišnu i prostornu sferu.[12] U izvještaju o razvoju za 2021. naglašeno je da je ta strategija ključni planski dokument za budući rast općine.[13]
Službeni investicijski materijali općine ističu da je prijeratnu privredu nosila kompanija Natron, dok je nakon rata tvornica obnovljena kroz ulaganja kompanije Natron-Hayat.[14] U dokumentu o poslovnim zonama iz 2025. navode se postojeće i planirane zone u Misurićima, Maglaju, Poljicama, Moševcu, Novom Šeheru, Liješnici i drugim lokalitetima.[15]
Studija o tvornici Natron-Hayat opisuje složen sistem prečišćavanja industrijskih otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u rijeku Bosnu, što pokazuje da je industrijski razvoj grada povezan i s rastućim okolišnim zahtjevima.[16]
Kultura
Nacionalni spomenici
Savremeni identitet Maglaja u velikoj je mjeri povezan i sa zaštitom kulturne baštine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je Stari grad Maglaj nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[17] Istoj kategoriji zaštićenog naslijeđa pripada i Uzeirbegovića konak u Maglaju.[18]
Ekonomija
Tvornica "Natron" osnovana je kao mala tvornica 1956. godine, nakon što je vlada NR Bosne i Hercegovine donijela odluku o njenom osnivanju 7. augusta 1951. Već na početku svog postojanja u tvornici su korištene najsavremenije proizvodne metode uporedive sa onima vodećih svjetskih firmi iz te oblasti. "Natron" je bio najveći proizvođač natron papira i ambalaže na Balkanu i jedan od najvećih proizovođača u Evropi. Natronov integrisani prozivodni proces uključuje: uzgoj četinarskog drveta, prozivodnju električne energije, industrijske vode i pare, prozivodnju sulfatne celuloze, natron papira i modernih materijala za pakovanje. Natron je privatiziran od 1. 5. 2005. i radi kao firma Natron - Hayat.
Obrazovanje
U naselju Maglaj postoje dvije osnovne škole i to: "Prva osnovna škola" i "Osnovna škola-Maglaj, gimnaziju i Srednju stručnu školu. Maglaj je grad s biblioteko , sa oko 30.000 bibliotečkih jedinica. Manifestacija "Mulabdićevi dani kulture" se održavaju svake godine, a u okviru te manisfestacije gosti su: književnici, univrzitetski profesori, muzičari i učenici osnovnih i srednjih škola.
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 1991, općina Maglaj imala je 43.388 stanovnika, raspoređenih u 56 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina Maglaj je gotovo u cjelini ušla u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Donja Paklenica, Gornja Paklenica, Osojnica, Rječica Donja, Rječica Gornja, Striježevica i Trbuk, te dijelovi naseljenih mjesta: Brezici, Brusnica, Donji Rakovac, Kopice i Lugovi. Godine 2001. iz sastava općine Maglaj izlaze mjesta: Adže, Pire, Ponijevo, Matina, Ljubatovići, Grabovica, Čusto Brdo, Komšići, Radunice i Globarica, koja ulaze u sastav općine Žepče.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Maglaj
| Sastav stanovništva – općina Maglaj | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[19] | 1991.[20] | 1981.[21] | 1971.[22] | 1961.[23] | |||
| Osoba | 23 146 (100,0%) | 43 388 (100,0%) | 42 160 (100,0%) | 38 037 (100,0%) | 32 944 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 19 810 (85,59%) | 19 569 (45,10%)1 | 17 236 (40,88%)1 | 15 628 (41,09%)1 | 7 998 (24,28%)1 | ||
| Hrvati | 2 041 (8,818%) | 8 365 (19,28%) | 8 341 (19,78%) | 7 946 (20,89%) | 7 313 (22,20%) | ||
| Srbi | 810 (3,500%) | 13 312 (30,68%) | 13 662 (32,41%) | 13 888 (36,51%) | 13 870 (42,10%) | ||
| Bosanci | 198 (0,855%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 96 (0,415%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 67 (0,289%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 44 (0,190%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 40 (0,173%) | 634 (1,461%) | 162 (0,384%) | 247 (0,649%) | 71 (0,216%) | ||
| Nepoznato | 11 (0,048%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 10 (0,043%) | – | 18 (0,043%) | 15 (0,039%) | 16 (0,049%) | ||
| Turci | 8 (0,035%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,013%) | 1 508 (3,476%) | 2 682 (6,361%) | 240 (0,631%) | 3 548 (10,77%) | ||
| Slovenci | 3 (0,013%) | – | 12 (0,028%) | 22 (0,058%) | 60 (0,182%) | ||
| Ukrajinci | 2 (0,009%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 1 (0,004%) | – | 40 (0,095%) | 38 (0,100%) | 32 (0,097%) | ||
| Makedonci | 1 (0,004%) | – | 5 (0,012%) | 2 (0,005%) | 12 (0,036%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,004%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 2 (0,005%) | 10 (0,026%) | 24 (0,073%) | ||
| Romi | – | – | – | 1 (0,003%) | – | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Maglaj
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Maglaj | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[19] | 1991.[20] | 1981.[21] | 1971.[22] | 1961.[23] | |||
| Osoba | 6 099 (100,0%) | 7 957 (100,0%) | 6 913 (100,0%) | 5 952 (100,0%) | 4 556 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 5 522 (90,54%) | 4 292 (53,94%)1 | 3 422 (49,50%)1 | 3 421 (57,48%)1 | 1 064 (23,35%)1 | ||
| Bosanci | 152 (2,492%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 142 (2,328%) | 1 975 (24,82%) | 1 585 (22,93%) | 1 593 (26,76%) | 1 480 (32,48%) | ||
| Hrvati | 123 (2,017%) | 446 (5,605%) | 416 (6,018%) | 582 (9,778%) | 696 (15,28%) | ||
| Nisu se izjasnili | 60 (0,984%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 41 (0,672%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 24 (0,394%) | 218 (2,740%) | 29 (0,419%) | 104 (1,747%) | 19 (0,417%) | ||
| Muslimani | 14 (0,230%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 8 (0,131%) | – | 15 (0,217%) | 10 (0,168%) | 13 (0,285%) | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,049%) | 1 026 (12,89%) | 1 419 (20,53%) | 197 (3,310%) | 1 176 (25,81%) | ||
| Slovenci | 3 (0,049%) | – | 11 (0,159%) | 22 (0,370%) | 53 (1,163%) | ||
| Turci | 3 (0,049%) | – | – | – | – | ||
| Ukrajinci | 2 (0,033%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 1 (0,016%) | – | 1 (0,014%) | 1 (0,017%) | 6 (0,132%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,016%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | – | – | 14 (0,203%) | 14 (0,235%) | 26 (0,571%) | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,014%) | 8 (0,134%) | 23 (0,505%) | ||
Sportski timovi
- RK Maglaj
- NK "Natron"- Maglaj
- KK "Maglaj"
- Karate Kub "Empi" Maglaj
- OK "Maglaj"
- IOK "Maglaj 92"
- Korfball Klub "Maglaj"
- Kajakaški Klub "Maglaj"
- Ribolovno društvo "Bosna" Maglaj
- Airsoft Klub "Spartan"
Poznate ličnosti
- Salim Obralić, slikar
- Edhem Mulabdić, književnik
- Medina Džanbegović, književnica
- Alma Čardžić, pjevačica
- Prvi ples (Osmijeh jutru), muzička grupa
- Šemsa Suljaković, pjevačica
- Senad Mahmić, akademski slikar
- Goran Panić, dizajner
- Vjekoslav Bojat, dizajner
Također pogledajte
Reference
- ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2024. za načelnika za općinu Maglaj". izbori.ba. Pristupljeno 19. 2. 2025.
- ↑ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ↑ Husić, Aladin (2024). "Maglaj during the early Ottoman period (15th and 16th century)". Academia.edu. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- 1 2 3 "Historijat". Općina Maglaj. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ Husić, Aladin (2018). "O organizaciji i načinu funkcioniranja sudske vlasti u kadiluku Tešanj u drugoj polovini 18. stoljeća". Godišnjak/Jahrbuch Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 47: 199–213. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- 1 2 Habibović, Fikret; Topoljak, Jasmin; Mulahusić, Admir (2012). "Approach of land usurpation of municipality of Maglaj theritory". Academia.edu. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume I. Central Intelligence Agency. 2002. str. 196–197.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume I. Central Intelligence Agency. 2002. Chapter 43: The Three-Sided War: Zepce, Zavidovici, and Maglaj, June–July 1993; Map 29: Bosnia: Maglaj–Tesanj, November–December 1993.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume I. Central Intelligence Agency. 2002. str. 228–237.
- ↑ "Obilježena godišnjica odbrane Maglaja". Općina Maglaj. 21. 9. 2021. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Službene novine Općine Maglaj, broj 1/18" (PDF). Općina Maglaj. 1. 2. 2018. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Strategija razvoja općine Maglaj 2021–2027. godine" (PDF). Općina Maglaj. 2021. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Izvještaj o razvoju za 2021. godinu" (PDF). Općina Maglaj. 2022. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Opšte informacije". Invest in Maglaj. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Informacija o stanju poslovnih zona u Općini Maglaj 2025" (PDF). Općina Maglaj. 2025. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ Bušatlić, Ilhan; Botonjić, Šefkija; Halilović, Azra; Bušatlić, Nadira; Karić, Amna (2017). "Positive examples of wastewater treatment effectiveness in "Natron-Hayat" Maglaj factory". Recycling and Sustainable Development. 10: 23–30. doi:10.5937/ror1701023B. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Graditeljska cjelina – Stari grad Maglaj u Maglaju" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- ↑ "Historijska građevina – Uzeirbegovića konak u Maglaju" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 18. 3. 2026.
- 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 75)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 5. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 5. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 5. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
Literatura
- Knjiga "Maglaj na tragovima prošlosti" Adin Ljuca (Dio o historiji)
- Zemaljski muzej- Naučno–istraživačka djelatnost u oblasti prahistorijske arheologije-PERIOD OD 1888. DO 1918. GODINE-Kraljevine u Gornjem Šeheru (Maglaj), neolitsko naselje (1906.–1908. godina)
Vanjski linkovi
- Zvanični sajt općine Maglaj Arhivirano 15. 5. 2021. na Wayback Machine
.svg){kind=small}
| Općine |  | |
|---|---|---|
| Gradovi | ||
| Naseljena mjesta |
| |
|---|---|---|