Bijeljina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°45′24″N 19°12′56″E / 44.756556°N 19.215508°E / 44.756556; 19.215508
Bijeljina
Grad
Zgrada skupštine
Zgrada skupštine
Službeni naziv: Grad Bijeljina
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Bijeljina
Koordinate 44°45′24″N 19°12′56″E / 44.756556°N 19.215508°E / 44.756556; 19.215508
Površina
 - Općina 733.85 km2
Stanovništvo
 - Naselje 45.291 (2013)
 - Općina 114.663 (2013)
Gustoća
 - Općina 156.25 /km2 
Gradonačelnik Mićo Mićić[1] (SDS)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 76 300
Pozivni broj (+387) 55
Matični broj 200891[2]
Matični broj općine 20036
Bijeljina u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Grad Bijeljina
Naseljena mjesta općine Bijeljina, popis 1991.

Bijeljina je grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 733,85 km2, a ukupni broj stanovnika iznosi 114.663 (popis 2013). Grad je kao središte plodne ravnice Semberije jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom.

Historija

Bijeljina se prvi put spominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazio srednjovjekovni put koji je išao za Mačvu, Mitrovicu i Hok. Franjevački samostan Svete Marije, u poljima u okolini Bijeljine, spominje se 1514. godine. Tom razdoblju pripadaju trinaest stećaka, od kojih su dva dekorisana a na četiri se nalaze fragmentarno čitljivi napisi. U zaseoku Mitrovićima, selo Gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalaze se tri stećka, od kojih je jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i predstavom životinje; kao takav prenijet je na zgradu dragaljevačke osnovne škole. U osmanlijskom dobu župa Bijeljina pripada nahiji Koraj. Kao sjedište kadiluka pominje se 1634. godine. Za vrijeme austro-ugarske okupacije i u ratu 1876. godine grad je mnogo stradao.

Od islamskih sakralnih objekata, posebno se ističe Sultan Sulejmanova ili Atik džamija, zanimljiva po tome što njena munara ima dva šerefeta. Sagrađena je na temeljima starije, prije 1566. godine sagrađene istoimene džamije koja je bila teško oštećena u napadu austro-ugarske vojske 1716. godine i sve do 1739. godine je korištena kao crkva. Nakon obnove 1893. godine spada među ljepše i prostranije sakralne islamske građevine u Bosni i Hercegovini. Muhamed Nedžihi-pašina džamija sagrađena je 1839/1840. Manji objekat sa drvenom munarom, Salihbegovića džamija, potiče iz 1875/76 godine. Hrpića džamija ima kamenu munaru. Od pravoslavnih sakralnih objekata posebno se ističe Pravoslavni manastir sa crkvom Svete Trojice (Manastir Tavna); nalazi se na izvoru rječice Tavne, 18 kilometara od Bijeljine.

Trg u Bijeljini

Sjeveroistočni ugao Bosne odavno se zove Semberija. Hamdija Kreševljaković je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanlijske vojske koji se, kako navodi, zvao zemberi (strijelci). Riječ zemberek je perzijskog porijekla i znači: opruga, spirala. Prema Abdulahu Skaljiću, to je neka vrsta puške ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmanlijsko vrijeme, ne prije prve polovine 16. vijeka, a smatra se da su u tom kraju živjeli vojnici janjičari - zemberdžije. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme Osmanlijskog carstva 1634. godine kao sjedište kadiluka. Evlija Čelebija je ostavio zapis: "Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pašin domen (hass) na teritoriju zvorničkog sandžaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i žitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet mahala, sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuća, prizemnih i na sprat. U svakoj kući ima živa voda. U baščama na hiljade divnih ptičijih melodija osvježavaju ljudsku dušu i okrjepljuju čovječije zdravlje. Od svih boljih kuća ističe se veliki odžak Alipaše Čengića, koji je pokriven kao rubin crvenim crijepom. To je tako dobar dvor (...) da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdižu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voća koje je na glasu."[potreban citat]

Bijeljinsko utvrđenje sastojalo se od sarampova - hendeka, odnosno rova sa palisadama (parmakluk) oko kamenih objekata: džamije sultana Sulejmana II i hamama koji je bio kraj džamije. Osim toga tu su bile i dvije spahijske kule nastale u 17. stoljeću. Austro-ugari su u septembru 1716. godine napali Bijeljinu, čiji su stanovnici pružili jak otpor. Kako nisu imali tvrđave branili su se iz džamije i hamama koji su bili ozidani od tesanog kamena. Neprijatelj je topovima znatno oštetio obje te zgrade. Jednu je spahijsku kulu lagumom djelomično razorio, a drugu oštetio. Bijeljina je tada pala pod vlast Austro-ugarske, koja je grad napustila tek 1739. godine, poslije još jednog austro-osmanlijskog rata. Nakon ponovnog uspostavljanja osmanlijske vlasti u Bijeljini opet nije bio sagrađen utvrđeni grad nego je onaj sarampov obnovljen. Takav je sarampov bio i u Janji. Za vrijeme osmanlijske uprave Bijeljina je bila poznata po velikom broju trgovaca i obrtnika raznih specijalnosti. Godine 1868. Bijeljina je spojena telegrafskom žicom sa Tuzlom i Sarajevom. Bijeljinu su u vrijeme srpsko-osmanlijskog rata 1876/1877. opsjedale jedinice srbijanske drinske vojske. Ta drinska vojska (20.000 pripadnika) najprije je zauzela Mali Zvornik i Sakar, a zatim je preko Bujuklića ade prešla na ovu stranu i napala Bijeljinu. Zahvaljujući jakom otporu i dobroj organizaciji Bošnjaka i osmanlijske vojske, srbijanske jedinice pretrpjele su gubitke i morale su se povući neobavljena posla.

Zvornik i Bijeljina su bila jedina veća mjesta iz Bosne koja su ušla u sastav ustaničke Srbije za vrijeme Prvog srpskog ustanka (1804 - 1813). [potreban citat]

Geografija

Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje da prelazi u blago zatalasani brežuljkasti predio počevši od brda Obrijež. Prostor općine Bijeljina zahvata 734 kvadratna kilometra. Općina Bijeljina se sa juga i zapada graniči sa općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, Teočak, sa sjevera rijekom Savom i Drinom sa istoka, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Bijeljina

Sastav stanovništva – grad Bijeljina
2013.[3] 1991.[4] 1981.[5] 1971.[6]
Osoba 114 663 (100,0%) 96 988 (100,0%) 92 808 (100,0%) 86 826 (100,0%)
Srbi 57 389 (59,17%) 56 029 (60,37%) 60 595 (69,79%)
Bošnjaci 1 30 229 (31,17%) 1 24 282 (26,16%) 1 23 343 (26,88%)
Ostali 4 452 (4,590%) 1 155 (1,245%) 649 (0,747%)
Jugoslaveni 4 426 (4,563%) 9 090 (9,794%) 747 (0,860%)
Hrvati 492 (0,507%) 500 (0,539%) 806 (0,928%)
Romi 1 359 (1,464%) 168 (0,193%)
Albanci 164 (0,177%) 258 (0,297%)
Makedonci 89 (0,096%) 81 (0,093%)
Crnogorci 80 (0,086%) 90 (0,104%)
Mađari 35 (0,038%) 65 (0,075%)
Slovenci 25 (0,027%) 24 (0,028%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Bijeljina

Sastav stanovništva – naselje Bijeljina
2013.[7] 1991.[4] 1981.[5] 1971.[6]
Osoba 45 291 (100,0%) 36 414 (100,0%) 31 124 (100,0%) 24 761 (100,0%)
Bošnjaci 1 19 024 (52,24%) 1 15 015 (48,24%) 1 14 929 (60,29%)
Srbi 10 450 (28,70%) 7 866 (25,27%) 7 630 (30,81%)
Jugoslaveni 3 452 (9,480%) 6 028 (19,37%) 637 (2,573%)
Ostali 3 122 (8,574%) 521 (1,674%) 349 (1,409%)
Hrvati 366 (1,005%) 409 (1,314%) 677 (2,734%)
Romi 976 (3,136%) 104 (0,420%)
Albanci 144 (0,463%) 237 (0,957%)
Makedonci 64 (0,206%) 63 (0,254%)
Crnogorci 60 (0,193%) 71 (0,287%)
Mađari 24 (0,077%) 44 (0,178%)
Slovenci 17 (0,055%) 20 (0,081%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Klimatski uslovi

Bijeljinu zahvata umjereno kontinentalna klima sa godišnjom osunčanošću 1800-1900 sati i umjerenom oblačnošću koja je najveća u januaru, februaru i novembru, a najmanja u junu, julu i septembru. Srednja vrijednost mraznog zraka iznosi 163 dana i traje od oktobra do aprila. Najviše je padavina u maju i junu, a najmanje u martu i septembru, tako da je prosječni iznos padavina oko 850 mm/m. U prosjeku snijeg se zadržava 40 dana godišnje. Srednja julska temperatura iznosi 22 stepena, januarska -1, dok je srednja godišnja temperatura oko 11 stepeni. Relativna vlažnost zraka iznosi 70-80%.

Vodeni tokovi

Bistrik je vodeni tok koji teče od sela Dvorovi do ušća u drugi bijeljinski vodeni tok Dašnicu, malo prije ušća u Savu kod uzvišenja Visoc. Bistrik predstavlja ustvari jedan presušeni rukavac Drine. Druga rječica u općini Bijeljina je Dašnica koja skuplja male potočiće iz niskog podbrđa Majevice. Danas su ovi vodeni tokovi kroz ravnicu Semberiju skoro presušili zbog meliorizacije i prosijecanja kanala Dašnica, koja sa dva račvanja ide od Janje do Gornjeg Crnjelova i približno označava granicu ravne Semberije. Južnom granicom općine Bijeljina teku rječica Tavna i rijeka Janja koja ima dužinu od 57 km a površinu sliva od oko 300 kvadratnih kilometara i protječe kroz tri općine Semberije i Majevice.

Čuvena je ljekovita banja Dvorovi u selu Dvorovi, šest kilometara od Bijeljine. U sklopu lječilišta izgrađen je i kompleks otvorenih bazena, ukupno pet, od kojih je jedan olimpijskih razmjera; svi se pune termalnom i pitkom vodom. Također u sklopu kompleksa postoje i sportski tereni (mali fudbal, košarka, odbojka i teniski tereni). Termalna voda banje Dvorovi, čija je temeperatura viša od 74 stepeni C, tretira se kao hipertermalna voda i pomaže u liječenju raznih kožnih oboljenja, nekih oblika ekcema i postreumatskih stanja. Izvanredne uvjete za kupanje i ribolov pruža desna obala Drine, prije njenog ušća u Savu.

Geološka postavka

U geološkom smislu ravna Semberija je nekada bila dio Panonskog mora (Paratetis) koje je trajalo od početka miocena oko 30 miliona godina, i presušilo je u toku ledenih doba. Današnji izgled ravnice je rezultat rada erozija u toku ledenih doba, i naročito riječnih naplavina - fluvijalne erozije. Brežuljci su rezultat marinsko-jezerskih sedimenata, za razliku od Majevice koja je flisni Dinarid. U Semberiji, koja predstavlja ravnu naplavinu rijeke Drine, preovladava plodna crnica i degradirani cernozem, a dijelom i ritska crnica i riječni nanosi.

Privreda

Privreda Bijeljina je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu zamrla. Nekada su se tu nalazile jake kompanije kao što su Sava, PD Semberija, Panaflex, Kurjak, Zenit itd. Prostor Semberije je uglavnom ruralan tako da je poljoprivreda i dalje glavni potencijal ove regije.

Kultura

Bogati fond Narodne biblioteke, osnovane 1932. godine, čini oko 100.000 naslova. Muzej Semberije osnovan je 1970. godine sa posebnim osvrtom na bogata arheološka nalazišta na tlu Semberije.

Nacionalni spomenici

Obrazovanje

1838. u Bijeljini je otvorena prva osnovna škola konfesionalnog tipa. Od 1992. Bijeljina ima i visokoškolske ustanove - Višu školu za vanjsku trgovinu i Učiteljski fakultet, koje pohađaju studenti iz cijele Bosne i Hercegovine.

Pored gimanzije 'Filip Višnjić' i srednje muzičke škole, u Bijeljini postoji Poljoprivredni srednjoškolski centar, srednja tehnička škola (sa elektrotehničkim i mašinskim smerovima), ekonomska i građevinska škola.

Poslije drugog svjetskog rata promijenjen je školski sistem, tako da je 1951. otvorena prva osmogodišnja osnovna škola, a pet godina kasnije i druga. Treća i četvrta osnovna škola otvorene su 1959., odnosno 1966. godine. Od 1953. u gradu postoji i osnovna muzička škola.

Sport

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "LOKALNI IZBORI 2012 (Općina Bijeljina)". izbori.ba. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  3. ^ "Grad Bijeljina". nasbih.com. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  4. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 16/7/8)". fzs.ba. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  5. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  6. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 13. 1. 2016. 
  7. ^ "Naselje Bijeljina". nasbih.com. Pristupljeno 13. 1. 2016. 

Vanjski linkovi