Bileća

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833
Bileća
(Općina i naselje)
Centar Bileće
Centar Bileće
Flag of the Duchy of Saint Sava.svg
Zastava
Grb Bileća.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Bileća
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Bileća
Nadmorska visina 476 m n.v. 
Koordinate 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833
Površina
 - Naselje 9.7[2] km2
 - Općina 632.33[1] km2
Stanovništvo
 - Naselje 822[2] (2013)
 - Općina 11.536[1] (2013)
Gustoća
 - Naselje 84.74[2] /km2 
 - Općina 18.24[1] /km2 
Gradonačelnik Miljan Aleksić[3] (SNSD)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 89 230
Pozivni broj (+387) 59
Matični broj 201545[4]
Matični broj općine 20044
Bileća u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Općina Bileća
Položaj općine Bileća u Bosni i Hercegovini
Naseljena mjesta općine Bileća, popis 1991.
Bilećko jezero

Bileća je općina i naselje u jugoistočnoj Hercegovini, Bosna i Hercegovina.[1] Površina općine je 632,33 km2, a na tom prostoru po popisu stanovništva 1991. godine živjelo je 13.284, od čega na prostoru naselja Bileće oko 7.568 stanovnika,[5] a po procjeni iz 2013. godine broj stanovnika općine Bileća je 11.536 stanovnika. Općina Bileća je pogranična općina prema Crnoj Gori, na sjeveru sa Nevesinjem i Gackom, na zapadu sa Berkovićima i Ljubinjem i na jugu sa Trebinjem.

Geografija

Bileća je locirana u istočnoj Hercegovini. Nadmorska visina gradskog područja je 476 m. Na području Bileće se ukrštaju sredozemna i kontinentalno-planinska klima. Reljef je brdovit između kojeg se nalaze kraška polja: Dabarsko, Fatničko, Plansko i Bilećko. Južno od Bileće nalazi se izvor rijeke Trebišnjice. 1966. godine je izgrađena hidroelektrana i stvorena je jedna od najvećih vještačkih akumulacija u svijetu, Bilećko jezero, koje ima dužinu 18 km, a širinu 3–4 km. Podizanjem brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici, prije skoro pola vijeka, njene ukroćene vode, pretočene u Bilećko jezero, prekrile su sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše. Osim kuća i imanja, ispod Bilećkog jezera tada je ostalo i bogato kulturno-historijsko naslijeđe iz rimskog doba.

Historija

Ilirsko i Rimsko doba

Prvi tragovi civilizacije na području općine Bileća datiraju još iz neolita, o čemu svjedoče arheološki lokaliteti još uvijek nedovoljno istraženi. Prethistorijski tumuli, gradine i gomile, kojih prema najnovijim istraživanjima ima preko 2000, jasno ukazuju na kontinuitet i gustoću stanovništva. Posebno se ističe tumul iz Plane u kojem su nađene dvije kacige, dvanaest kopalja, veći broj fibula i ukosnica (poznatih i iz Glasinca).[6]

U sastav rimske države južni dijelovi općine Bileća ulaze 135. god p.n.e. nakon pokoravanja Ardijejaca i Plereja (držali su prostor između Popova polja i Boke Kotorske). Zajedno sa Trebinjem bilo je u sastavu Epidaura (Cavtat), najjužnije rimske kolonije na istočnoj obali Jadrana, kao njegovo zaleđe. Iz tog vremena je čuvena U-vila urbanu u Paniku, vlasništvo bogatog Italika, oko koje se razvio veliki građevinski kompleks, centar prostrane latifundije (oranice, pašnjaci, šume). Ovoj vili pripadale su i ostale građevine, villa rustica na Dračevoj strani, na Potkućnicama i uz Trebišnjicu, te niz drugih objekata, među kojima i kultnih (hram, mauzolej, grobnica). Na mozaicima i freskama U-vile iz III vijeka su prisutni simboli kršćanstva (Orfej, Meduza), pa istraživači to smatraju prvim tragovima kršćanstva u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Domaće epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima po kraškim poljima i poljicima, prihvatajući sporo romanizaciju.

Istočno od plemena Daorsa, koje se nalazilo na području Stoca, bilo je pleme Deremisti, na području Dabarskog, Fatničkog i Planskog polja, a vjerovatno i na mjestu današnjeg grada Bileća. U Fatnici je nađen natpis tipičan za jugoistočno ilirsko područje. Relativno bogati arheološki i naseobinski elementi sa Dabarskog područja, Fatnice, Orahovica i Plane govore o znatnoj naseljenosti i u Rimsko doba. To najbolje potvrđuje urbano naselje u Orahovicama sa građevinskim ostacima (zidovi u temelju, profilirani ulomci krovnog vijenca neke monumentalne zgrade, mnoštvo opeke i crijepa), koji se nalaze na prostoru 700x400 metara.[6]

Srednji vijek

Prvi pomen Bileće kao naseljenog mjesta nalazimo u dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, kada se pominje pod nazivom Bilechia. Također u istim izvorima i pod istim nazivom Bileća se pominje i u 14. i 15. vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjovjekovnom karavanskom putu. U jednom dokumentu od 8. septembra 1388. godine ističe se da je vojska vojvode Vlatka Vukovića u polju kod Bileće teško porazila osmanlijsku vojsku pod komandom Šahin-paše, što se ujedno smatra i jednim od prvih poraza Osmanlija na Balkanu. [7]

U periodu od XIII do XVI vijeka na ovim prostorima historija bilježi i veliki broj stećaka, koji kao monoliti teže i do 5 tona. U okviru projekta koji ima za cilj nominaciju stećaka - nadgrobnih spomenika za upis na listu svjetske baštine - UNESCO, sa teritorije Bileća je i nekropola u naselju Baljci. Bileća je potpala pod osmanlijsku vlast 1466. godine i u vijekovima vladavine Carstva na ovim prostorima teško stradala zbog vječitih buna i otpora. U neposrednoj blizini Bileće nalazi se Vučji Do, gdje se odigrala čuvena Vučidolska bitka 1876. godine, u kojoj je učestvovalo 16 bilećkih četa. Odlukom Berlinskog kongresa Bileća je ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, i u tom periodu dolazi do privrednog razvitka. Prva osnovna škola u Bileći je otvorena 1880. godine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Bileća

Sastav stanovništva – općina Bileća
2013.[1] 1991.[1] 1981.[8] 1971.[9]
Osoba 11 536 (100,0%) 13 284 (100,0%) 13 199 (100,0%) 13 444 (100,0%)
Srbi 10 628 (80,01%) 10 190 (77,20%) 10 880 (80,93%)
Bošnjaci 1 1 947 (14,66%) 1 1 803 (13,66%) 1 2 079 (15,46%)
Ostali 448 (3,372%) 34 (0,258%) 50 (0,372%)
Jugoslaveni 222 (1,671%) 773 (5,857%) 69 (0,513%)
Hrvati 39 (0,294%) 44 (0,333%) 82 (0,610%)
Crnogorci 317 (2,402%) 261 (1,941%)
Makedonci 24 (0,182%) 14 (0,104%)
Albanci 8 (0,061%) 1 (0,007%)
Slovenci 6 (0,045%) 8 (0,060%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Bileća

Sastav stanovništva – naselje Bileća
2013.[2] 1991.[2] 1981.[8] 1971.[9]
Osoba 822 (100,0%) 7 568 (100,0%) 5 763 (100,0%) 4 033 (100,0%)
Srbi 5 619 (74,25%) 3 882 (67,36%) 2 810 (69,68%)
Bošnjaci 1 1 290 (17,05%) 1 841 (14,59%) 1 828 (20,53%)
Ostali 411 (5,431%) 26 (0,451%) 36 (0,893%)
Jugoslaveni 209 (2,762%) 651 (11,30%) 64 (1,587%)
Hrvati 39 (0,515%) 42 (0,729%) 82 (2,033%)
Crnogorci 286 (4,963%) 190 (4,711%)
Makedonci 23 (0,399%) 14 (0,347%)
Albanci 7 (0,121%) 1 (0,025%)
Slovenci 5 (0,087%) 8 (0,198%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Okosnicu privrede Bileće čine tekstilna, metalna i prehrambena industrija. Posljednjih godina posebno je došao do izražaja razvoj privatnih preduzeća i radnji. Sve se više razvija posao berbe i obrade kamena. Bilećko jezero i rijeka Vrijeka (kod naselja Divin) posebno pružaju dobre uslove za razvoj ribolova.

Kultura

U Bileći se od 1997. godine dodjeljuje književna Nagrada "Svetozar Ćorović".

Nacionalni spomenici

Sport

U Bileći se nalazi nogometni klub "Hercegovac", osnovan 1935. godine, kao i istoimeni karate, košarkaški, šahovski, kuglaški, rukometni i odbojkaški klubovi. Košarkaški klub ostvaruje danas veoma solidne rezultate u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Politika

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b c d e f "Općina Bileća". nasbih.com. Pristupljeno 29. 10. 2015. 
  2. ^ a b c d e "Naselje Bileća". nasbih.com. Pristupljeno 29. 10. 2015. 
  3. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Bileća". izbori.ba. Pristupljeno 29. 11. 2016. 
  4. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 29. 10. 2015. 
  5. ^ Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po općinama i naseljima u 1991. Statistički bilten br 234, Issue zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo
  6. ^ a b Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  7. ^ Noel Malcom- Povijest Bosne
  8. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015. 
  9. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015. 

Vanjski linkovi