Bileća

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bileća
Općina i naseljeno mjesto
Opština Bileća
Centar Bileće
Centar Bileće
Zastava Bileća
Zastava
Službeni grb Bileća
Grb
Općina Bileća u Bosni i Hercegovini
Općina Bileća u Bosni i Hercegovini
Bileća nalazi se u Bosna i Hercegovina
Bileća
Bileća
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833Koordinate: 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Bileća
Vlada
 • Načelnik Miljan Aleksić[1] (SNSD)
Površina
 • Naselje 9,12 km2
 • Općina 636,84 km2
Nadmorska visina 476 m
Stanovništvo (2013)
 • Naselje 7.616
 • Naselje (gustoća) 835,09 /km2
 • Općina 10.807
 • Općina (gustoća) 16,97 /km2
Demonim(i) Bilećanin
Vremenska zona CET (UTC+1)
 • Ljeti (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 89 230
Pozivni broj (+387) 59
Matični broj 201545[2]
Matični broj općine 20044
Veb-sajt www.opstinabileca.ba
Naseljena mjesta općine Bileća, popis 1991.
Bilećko jezero

Bileća je općina i naseljeno mjesto u jugoistočnoj Hercegovini, Bosna i Hercegovina. Površina općine je 632,33 km2, a na tom prostoru po popisu stanovništva 1991. godine živjelo je 13.284, od čega na prostoru naselja Bileće oko 7.568 stanovnika,[3] a po procjeni iz 2013. godine broj stanovnika općine Bileća je 11.536 stanovnika. Općina Bileća je pogranična općina prema Crnoj Gori, na sjeveru sa Nevesinjem i Gackom, na zapadu sa Berkovićima i Ljubinjem i na jugu sa Trebinjem.

Geografija

Bileća je locirana u istočnoj Hercegovini. Nadmorska visina gradskog područja je 476 m. Na području Bileće se ukrštaju sredozemna i kontinentalno-planinska klima. Reljef je brdovit između kojeg se nalaze kraška polja: Dabarsko, Fatničko, Plansko i Bilećko. Južno od Bileće nalazi se izvor rijeke Trebišnjice. 1966. godine je izgrađena hidroelektrana i stvorena je jedna od najvećih vještačkih akumulacija u svijetu, Bilećko jezero, koje ima dužinu 18 km, a širinu 3–4 km. Podizanjem brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici, prije skoro pola vijeka, njene ukroćene vode, pretočene u Bilećko jezero, prekrile su sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše. Osim kuća i imanja, ispod Bilećkog jezera tada je ostalo i bogato kulturno-historijsko naslijeđe iz rimskog doba.

Historija

Ilirsko i Rimsko doba

Prvi tragovi civilizacije na području općine Bileća datiraju još iz neolita, o čemu svjedoče arheološki lokaliteti još uvijek nedovoljno istraženi. Prethistorijski tumuli, gradine i gomile, kojih prema najnovijim istraživanjima ima preko 2000, jasno ukazuju na kontinuitet i gustoću stanovništva. Posebno se ističe tumul iz Plane u kojem su nađene dvije kacige, dvanaest kopalja, veći broj fibula i ukosnica (poznatih i iz Glasinca).[4]

U sastav rimske države južni dijelovi općine Bileća ulaze 135. god p.n.e. nakon pokoravanja Ardijejaca i Plereja (držali su prostor između Popova polja i Boke Kotorske). Zajedno sa Trebinjem bilo je u sastavu Epidaura (Cavtat), najjužnije rimske kolonije na istočnoj obali Jadrana, kao njegovo zaleđe. Iz tog vremena je čuvena U-vila urbanu u Paniku, vlasništvo bogatog Italika, oko koje se razvio veliki građevinski kompleks, centar prostrane latifundije (oranice, pašnjaci, šume). Ovoj vili pripadale su i ostale građevine, villa rustica na Dračevoj strani, na Potkućnicama i uz Trebišnjicu, te niz drugih objekata, među kojima i kultnih (hram, mauzolej, grobnica). Na mozaicima i freskama U-vile iz III vijeka su prisutni simboli kršćanstva (Orfej, Meduza), pa istraživači to smatraju prvim tragovima kršćanstva u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Domaće epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima po kraškim poljima i poljicima, prihvatajući sporo romanizaciju.

Istočno od plemena Daorsa, koje se nalazilo na području Stoca, bilo je pleme Deremisti, na području Dabarskog, Fatničkog i Planskog polja, a vjerovatno i na mjestu današnjeg grada Bileća. U Fatnici je nađen natpis tipičan za jugoistočno ilirsko područje. Relativno bogati arheološki i naseobinski elementi sa Dabarskog područja, Fatnice, Orahovica i Plane govore o znatnoj naseljenosti i u Rimsko doba. To najbolje potvrđuje urbano naselje u Orahovicama sa građevinskim ostacima (zidovi u temelju, profilirani ulomci krovnog vijenca neke monumentalne zgrade, mnoštvo opeke i crijepa), koji se nalaze na prostoru 700x400 metara.[4]

Srednji vijek

Prvi pomen Bileće kao naseljenog mjesta nalazimo u dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, kada se pominje pod nazivom Bilechia. Također u istim izvorima i pod istim nazivom Bileća se pominje i u 14. i 15. vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjovjekovnom karavanskom putu. U jednom dokumentu od 8. septembra 1388. godine ističe se da je vojska vojvode Vlatka Vukovića u polju kod Bileće teško porazila osmanlijsku vojsku pod komandom Šahin-paše, što se ujedno smatra i jednim od prvih poraza Osmanlija na Balkanu.[5]

U periodu od XIII do XVI vijeka na ovim prostorima historija bilježi i veliki broj stećaka, koji kao monoliti teže i do 5 tona. U okviru projekta koji ima za cilj nominaciju stećaka - nadgrobnih spomenika za upis na listu svjetske baštine - UNESCO, sa teritorije Bileća je i nekropola u naselju Baljci. Bileća je potpala pod osmanlijsku vlast 1466. godine i u vijekovima vladavine Carstva na ovim prostorima teško stradala zbog vječitih buna i otpora. U neposrednoj blizini Bileće nalazi se Vučji Do, gdje se odigrala čuvena Vučidolska bitka 1876. godine, u kojoj je učestvovalo 16 bilećkih četa. Odlukom Berlinskog kongresa Bileća je ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, i u tom periodu dolazi do privrednog razvitka. Prva osnovna škola u Bileći je otvorena 1880. godine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva – općina Bileća

Sastav stanovništva – općina Bileća
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]
Osoba10 807 (100,0%)13 284 (100,0%)13 199 (100,0%)13 444 (100,0%)
Srbi10 646 (98,51%)10 628 (80,01%)10 190 (77,20%)10 880 (80,93%)
Crnogorci54 (0,500%)317 (2,402%)261 (1,941%)
Nisu se izjasnili30 (0,278%)
Bošnjaci26 (0,241%)1 1 947 (14,66%)1 1 803 (13,66%)1 2 079 (15,46%)
Hrvati21 (0,194%)39 (0,294%)44 (0,333%)82 (0,610%)
Nepoznato11 (0,102%)
Ostali11 (0,102%)448 (3,372%)34 (0,258%)50 (0,372%)
Muslimani5 (0,046%)
Jugoslaveni3 (0,028%)222 (1,671%)773 (5,857%)69 (0,513%)
Makedonci24 (0,182%)14 (0,104%)
Albanci8 (0,061%)1 (0,007%)
Slovenci6 (0,045%)8 (0,060%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naselje Bileća

Sastav stanovništva – naselje Bileća
2013.[10]1991.[11]1981.[8]1971.[9]
Osoba7 616 (100,0%)7 568 (100,0%)5 763 (100,0%)4 033 (100,0%)
Srbi7 500 (98,48%)5 619 (74,25%)3 882 (67,36%)2 810 (69,68%)
Crnogorci52 (0,683%)286 (4,963%)190 (4,711%)
Hrvati19 (0,249%)39 (0,515%)42 (0,729%)82 (2,033%)
Nisu se izjasnili19 (0,249%)
Ostali9 (0,118%)411 (5,431%)26 (0,451%)36 (0,893%)
Bošnjaci7 (0,092%)1 1 290 (17,05%)1 841 (14,59%)1 828 (20,53%)
Muslimani4 (0,053%)
Nepoznato4 (0,053%)
Jugoslaveni2 (0,026%)209 (2,762%)651 (11,30%)64 (1,587%)
Makedonci23 (0,399%)14 (0,347%)
Albanci7 (0,121%)1 (0,025%)
Slovenci5 (0,087%)8 (0,198%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Okosnicu privrede Bileće čine tekstilna, metalna i prehrambena industrija. Posljednjih godina posebno je došao do izražaja razvoj privatnih preduzeća i radnji. Sve se više razvija posao berbe i obrade kamena. Bilećko jezero i rijeka Vrijeka (kod naselja Divin) posebno pružaju dobre uslove za razvoj ribolova.

Kultura

U Bileći se od 1997. godine dodjeljuje književna Nagrada "Svetozar Ćorović".

Nacionalni spomenici

Sport

U Bileći se nalazi nogometni klub "Hercegovac", osnovan 1935. godine, kao i istoimeni karate, košarkaški, šahovski, kuglaški, rukometni i odbojkaški klubovi. Košarkaški klub ostvaruje danas veoma solidne rezultate u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Politika

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Bileća". izbori.ba. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. ^ "Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po općinama i naseljima u 1991. Statistički bilten br 234, Issue zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 10. 2013. Pristupljeno 10. 6. 2013.
  4. ^ a b Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  5. ^ Noel Malcom- Povijest Bosne
  6. ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
  7. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016.
  8. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015.
  9. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015.
  10. ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
  11. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016.

Vanjski linkovi