Tumuli

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Tumul u Turskoj

Tumuli ili tumulusi su prahistorijski nadgrobni spomenici sagrađeni od skupine kamena. Riječ tumulus je latinskog porijekla u značenju malo brdo. [1] [2] Tumuli su rasprostranjeni na širokom prostoru. U Evropi je to prostor od Trakije do Lamanša, koji su naseljavali Tračani, Iliri i Kelti, prostor Dnjepra i Kubana, gdje su nekada živjeli Skiti, pa sve do Altajskih planina u Aziji (kurganske grobnice). Ima ih i u Sjevernoj Americi.

Tumuli predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove (ponekad i eliptične). Dimenzije promjera su nekoliko do nekoliko desetina metar. Visina je i do 7 metara. Podizani su od kombinacije zemlje i kamena, a u tipično kraškim krajevima samo od kamena. Tumuli su sepulkralni objekti s jednom ili više sahrana koje opet mogu biti funkcionalno povezane (sahrane iz iste hronološke faze u porodičnom ili rodovskom tumulu) ili pak iz različitih faza istog perioda.

Sadržaj tumula u Osovu (Glasinačka kultura)

Ilirski tumuli[uredi | uredi izvor]

Najstarije sahrane pod tumulima potječu iz eneolita (XX – XVIII st. p.n.e.): Ljeskova Glavica u Ljubomiru kod Trebinja, Rudine u Rusanovićima i Gosinja planina na glasinačkom području (kod Rogatice), Naklo u Grabovici u Buškom Blatu (kod Duvna) i neki drugi.

Veliki broj tumula pripada ranom bronzanom dobu (XVIII i XVII st. p.n.e.) i to na stotine kamenih tumula sa skeletima u zgrčenom položaju u kamenim sanducima, na većem broju lokaliteta glasinačkog područja i dr.

Sahrane iz srednjeg bronzanog doba (XVI – XIII st. p.n.e.) nađene su u većem broju humki glasinačkog područja te srednjeg i donjeg Podrinja (podrinjska grupa), a jedan specifičan tip niske dosta velike humke s brojnim ukopima (karakterističan je za grupu Barice – Gređani u sjevernoj Bosni).

Najveći broj tumula pripada kasnom bronzanom dobu (XIII – VIII st. p. n. e.) i posebno željeznom dobu (VIII – V st. p. n. e.). Tačan broj nije utvrđen, pa procjene variraju od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada.

Glavni nosioci “kulture tumulusa” na području današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije bili su Iliri - najstariji poznati narod ovih područja za koji je nauka utvrdila ime i osnovne činjenice iz istorije, života i kulture. Na osnovu ostataka materijalne kulture koji su u njima pronađeni, podizani su, zajedno sa gradinama, od srednjeg ili kasnog bakarnog doba (od oko 1600. godine p.n.e.) do kraja željeznog doba, odnosno do rimske prevlasti. Neznatan dio potiče iz eneolita. [2]

Osobenost spomenutih grobnica je da se njihovim podizanjem obilježava vidljivo mjesto gdje su sahranjivani pokojnici. Prilikom sahranjivanja na humkama vršene su određene vrste obreda što se zaključuje na osnovu pronađenih priloga npr. hrana, piće i posude koje su korištene prilikom obreda i ostavljane na humkama ili razbijane. Zanimljivo je da se i danas kod stanovništva istočne Hercegovine susreće pojava razbijanja posuđa prilikom pokapanja. [3]

Među stanovništvom Bosne i Hercegovine teško se prekidalo s praksom sahranjivanja u tumule, tako da je i većina srednjovjekovnih nekropola nastajala na tumulima ili uz njih. Stoga se pored tumula u srednjovjekovnim grobljima često nalaze hramovi, a najčešče su podizani stećci. [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Goran Majetić TUMULUSI U HRVATSKOJ – VELIČANSTVENE PRAPOVIJESNE „PIRAMIDE“". Kulturna baština. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. ^ a b c "Arheološki leksikon". Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. ^ "Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura -Tumuli". Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]