Sokolac
Sokolac | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Opština Sokolac | |
 Centar Sokoca | |
 Grb | |
 Općina Sokolac u Bosni i Hercegovini | |
  Sokolac | |
| Koordinate: 43°56′02.6″N 18°47′31.9″E / 43.934056°N 18.792194°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Vlada | |
| • Načelnik | Milovan Bjelica[1] (SDS) |
| Površina | |
| • Općina | 692,25 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 3,16 km2 |
| Nadmorska visina | 870 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 12.021 |
| • Općina (gustoća) | 17,37 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 5.657 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 1.790,19 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 350 |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
| Matični broj | 222119[2] |
| Matični broj općine | 20532 |
| Veb-sajt | www |
Sokolac je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Geografija
Općina se prostire na Glasinačkoj visoravni u podnožju planine Romanije i ima površinu od 729 km2. Administrativno je podijeljena na 10 mjesnih zajednica sa 80 naselja u kojima živi oko 15.500 stanovnika. Sokolac se nalazi u središtu Glasinca, na nadmorskoj visini od 870 metara. Ova visoravan sa prostranim livadama i pašnjacima okružena je četinarskim šumama i vrhovima Romanije, Bogovićke planine, Gradine, Rabra, Crnog vrha, Kopita, Kratelja. Sokolac je značajna saobraćajna raskrsnica magistralnih puteva od Sarajeva prema Beogradu, Užicu ili Jadranskom moru.
Stanovništvo
Prema službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Sokolac imala je 14.883 stanovnika, a od toga u gradu Sokocu živjelo je 5.562 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Sokolac
| Sastav stanovništva – općina Sokolac | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 12 021 (100,0%) | 14 883 (100,0%) | 15 281 (100,0%) | 17 053 (100,0%) | 17 416 (100,0%) | ||
| Srbi | 11 250 (93,59%) | 10 195 (68,50%) | 9 743 (63,76%) | 11 006 (64,54%) | 11 672 (67,02%) | ||
| Bošnjaci | 671 (5,582%) | 4 493 (30,19%)1 | 4 817 (31,52%)1 | 5 790 (33,95%)1 | 5 157 (29,61%)1 | ||
| Hrvati | 29 (0,241%) | 19 (0,128%) | 57 (0,373%) | 128 (0,751%) | 106 (0,609%) | ||
| Nepoznato | 19 (0,158%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 14 (0,116%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 11 (0,092%) | 93 (0,625%) | 123 (0,805%) | 47 (0,276%) | 27 (0,155%) | ||
| Muslimani | 7 (0,058%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 6 (0,050%) | – | 42 (0,275%) | 53 (0,311%) | 23 (0,132%) | ||
| Jugoslaveni | 5 (0,042%) | 83 (0,558%) | 486 (3,180%) | 23 (0,135%) | 403 (2,314%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 3 (0,025%) | – | – | – | – | ||
| Slovenci | 2 (0,017%) | – | 1 (0,007%) | – | 7 (0,040%) | ||
| Bosanci | 2 (0,017%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 1 (0,008%) | – | 6 (0,039%) | 1 (0,006%) | 2 (0,011%) | ||
| Ukrajinci | 1 (0,008%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | – | – | 5 (0,033%) | 3 (0,018%) | 16 (0,092%) | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,007%) | 2 (0,012%) | 3 (0,017%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Sokolac
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Sokolac | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | 1961.[7] | |||
| Osoba | 5 657 (100,0%) | 5 562 (100,0%) | 3 649 (100,0%) | 2 464 (100,0%) | 1 132 (100,0%) | ||
| Srbi | 5 623 (99,40%) | 5 182 (93,17%) | 3 211 (88,00%) | 2 256 (91,56%) | 1 028 (90,81%) | ||
| Hrvati | 9 (0,159%) | 10 (0,180%) | 34 (0,932%) | 43 (1,745%) | 33 (2,915%) | ||
| Nepoznato | 7 (0,124%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 6 (0,106%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 5 (0,088%) | – | 29 (0,795%) | 30 (1,218%) | 9 (0,795%) | ||
| Ostali | 5 (0,088%) | 61 (1,097%) | 5 (0,137%) | 8 (0,325%) | 1 (0,088%) | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,018%) | 47 (0,845%) | 224 (6,139%) | 16 (0,649%) | 12 (1,060%) | ||
| Slovenci | 1 (0,018%) | – | – | – | – | ||
| Bošnjaci | – | 262 (4,711%)1 | 140 (3,837%)1 | 107 (4,343%)1 | 40 (3,534%)1 | ||
| Albanci | – | – | 5 (0,137%) | 3 (0,122%) | 9 (0,795%) | ||
| Makedonci | – | – | 1 (0,027%) | – | – | ||
| Mađari | – | – | – | 1 (0,041%) | – | ||
Historija
Šire područje Sokoca jedno je od najznačajnijih arheoloških prostora u Bosni i Hercegovini, posebno zbog glasinačkih tumula i nalaza vezanih za glasinačku kulturu. U savremenom smislu, Sokolac se razvio kao naselje tek u 19. stoljeću.
Prahistorija i srednji vijek
Glasinačka visoravan, u čijem se središnjem dijelu nalazi Sokolac, odavno je poznata kao jedno od ključnih arheoloških područja Balkana. Sistematska arheološka istraživanja na Glasincu započela su 1888. uporedo s osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a istraživanja glasinačkih humki i drugih nalazišta obilježila su rad više pionira bosanskohercegovačke arheologije.[8][8]
Sličnosti u materijalnoj kulturi na širem prostoru dovele su do oblikovanja pojmova kao što su glasinačka kultura i glasinačka regija, pa je Glasinac u naučnoj literaturi opisan kao paradigma prahistorijske balkanske arheologije.[8]
Područje Sokoca ima i važna srednjovjekovna nalazišta. Istraživanja lokaliteta Crkvina u Bjelosavljevićima pokazala su postojanje srednjovjekovne crkve ukrašene freskama i velike nekropole sa stećcima, pri čemu se gradnja crkve smješta približno u sredinu 14. stoljeća.[8] U pisanim izvorima kasnog srednjeg vijeka Glasinac se spominje i u vezi s crkvom i carinom, što ukazuje na njegov značaj na karavanskim komunikacijama između unutrašnjosti Bosne i Dubrovnika.[8]
Na Glasinačkom polju kod Sokoca odigrao se i jedan od sukoba između bosanskih i osmanskih snaga krajem 14. stoljeća, iako tačno datiranje tog događaja u historiografiji nije potpuno usaglašeno.[8]
Nastanak savremenog naselja
Za razliku od duge historije Glasinca kao regije, savremeno naselje Sokolac razvilo se relativno kasno. Sredinom 19. stoljeća na prostoru današnjeg Sokoca nije bilo kuća, a zemljište je pripadalo selu Baltići. Godine 1852. na tom lokalitetu logorovalo je šesnaest bataljona osmanske vojske, kada je podignut prvi han. Do austrougarske okupacije 1878. ondje su već postojala tri hana, oko kojih se postepeno formiralo naselje koje je postalo središte šireg kraja.[9]
U drugoj polovini 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća Sokolac je dobio osnovne javne ustanove. Škola je otvorena 1871, a crkva na Gradcu građena je od 1873. do 1876. i osvećena 1881. godine.[9] Razvoj naselja bio je povezan i sa snažnim izvorima vode te njegovim položajem na putnim pravcima preko Glasinca i Romanije.[9]
Prva polovina 20. stoljeća
Do 1930-ih Sokolac je izrastao u drumsko naselje raspoređeno uglavnom uz put Sarajevo–Beograd. U to vrijeme postao je važno trgovačko i putničko odmorište za cijeli Glasinac. Prema istom lokalnom izvoru, 1930. imao je 46 kuća i porodica stalno nastanjenih pravoslavnih Srba, kao i žandarmerijsku stanicu, općinu, pilanu, više trgovačkih i zanatskih radnji te gostionica i kafana.[9]
Po popisu stanovništva iz 1991. godine općina Sokolac imala je 14.883 stanovnika, od čega 10.195 Srba, 4.493 Bošnjaka, 19 Hrvata, 83 Jugoslaveni i 93 osobe druge ili nepoznate pripadnosti.[10]
Rat u Bosni i Hercegovini
Tokom proljeća 1992. u Sokocu su postavljene barikade, a dio lokalnih Srba pojavio se u uniformama JNA i maskirnoj odjeći, naoružan automatskim oružjem. U martu ili aprilu 1992. sa posla su otpušteni svi muslimanski policajci u Stanici javne bezbjednosti Sokolac, dok su se u aprilu u gradu i okolnim selima stacionirale različite paravojne formacije, uključujući Arkanove ljude, Bele orlove i lokalne grupe.[10][10]
Prema utvrđenjima MKSJ-ja, u maju 1992. predsjednik Kriznog štaba općine Sokolac Milan Tupajić održavao je sastanke s muslimanskim porodicama upozoravajući ih na opasnost ostanka u općini, a tokom druge polovine maja i narednih mjeseci muslimansko stanovništvo počelo je napuštati grad Sokolac i selo Knežina zbog straha i nesigurnosti.[10]
Od kraja jula do kraja septembra 1992. 2. romanijska brigada VRS-a napadala je i razarala više muslimanskih sela u općini, među njima Pihlice, Kaljinu, Šahbegoviće, Manguriće i Meljine. U tim napadima uništeno je i svih pet džamija na području općine Sokolac: u Knežini, Kruševcima, Kaljini, Novoseocima i Košutici.[10]
Jedan od najtežih zločina na području općine počinjen je 22. septembra 1992. u selu Novoseoci, kada su pripadnici 2. romanijske brigade opkolili selo i, iako nije bilo oružanog otpora, ubili između 40 i 45 muslimanskih muškaraca, dok su žene i djeca autobusima prevezeni u Sarajevo.[10] U istoj presudi MKSJ je naveo i da je general Radislav Krstić istoga dana Glavnom štabu VRS-a javio da je selo Novoseoci „očišćeno”.[10]
MKSJ je utvrdio i postojanje više mjesta zatočenja u općini Sokolac 1992. godine, uključujući objekte u Podromaniji, Knežini, školu „Slaviša Vajner Čiča”, Čavarinama i klaonicu u Sokocu, gdje su uglavnom muslimanski zatočenici držani u teškim uslovima, premlaćivani i zlostavljani.[10]
Za zločine u Novoseocima i okolini vođeni su i postupci pred Sudom Bosne i Hercegovine. Sud BiH je 8. januara 2021. potvrdio optužnicu protiv Milana Tupajića, Dragomira Obradovića, Radislava Krstića, Momčila Pajića, Alekse Gordića, Miladina Gaševića, Momira Kezunovića, Branislava Kezunovića, Željka Gaševića i Jadranka Šuke, a optužnica ih tereti za napad na Novoseoce 22. septembra 1992. godine.[11]
Sud BiH je također vodio i druge predmete vezane za ratne zločine na području Sokoca. U predmetu Nenad Pržulj optuženi je 2016. oslobođen optužbe za zločin protiv čovječnosti, a oslobađajuća presuda potvrđena je 2017. godine.[12]
Poratni period
Nakon završetka rata i Dejtonskog mirovnog sporazuma, Sokolac je ostao općinsko središte u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Kultura
Nacionalni spomenici
Privreda
Decenijama je nosilac privrednog razvoja u Sokocu bila drvna industrija. Pored kapaciteta za primarnu i finalnu preradu drveta, u Sokocu su izgrađene i pogoni u metalnoj industriji (Tvornica kotrljajnih ležaja), tekstilnoj i kožarskoj industriji (proizvodnja tepiha, dječije konfekcije i dijelova obuće), građevinarstvu i trgovini, a posljednjih godina u ekspanziji je i tzv. mala privreda.
Poznate osobe
- Halid Bešlić - pjevač
- Sejo Bukva - košarkaš
Reference
- ↑ "LOKALNI IZBORI 2012 (Općina Sokolac)". izbori.ba. Pristupljeno 2. 2. 2016.
- ↑ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 94/5/6)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 2. 2. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 2. 2. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 2. 2. 2016.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
- 1 2 3 4 5 6 Jašarević, Aleksandar; Antić, Snježana (2017). "Ecclesiam de Glasinac – Arheološka istraživanja na Crkvini u Bjelosavljevićima" (PDF). Godišnjak / Jahrbuch Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 46. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 4 "Iz naše prošlosti: Kako je nastao Sokolac". Opština Sokolac. 2. 2. 2021. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 "Prosecutor v. Momčilo Krajišnik, Judgement" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 27. 9. 2006. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "S1 1 K 036865 21 Kri (Dragomir Obradović i dr.)". Sud Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 12. 3. 2026.
- ↑ "S1 1 K 009910 17 Krž Pržulj Nenad". Sud Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 12. 3. 2026.
.svg){kind=small}
