Glasinac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Glasinacje visoravan u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine na planini Romaniji, sa prostranim Glasinačkim poljem površine od 22 km2, dužine 7 km, na nadmorskoj visini iznad 800 metara. Visoravan se sastoji od prostranih livada i pašnjaka, karakterističnim za istočni dio Bosne, čije je dno mahom od tvrdih nepropustljivih stijena. Glasinačka visoravan okružena je četinarskim šumama i vrhovima Romanije, Bogovićke planine, Gradine, Rabra, Crnog vrha, Kopita, Kratelja. Sokolac se nalazi u samom središtu Glasinca, i broji oko 3.500 stanovnika u mjestu.

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Glasinac je poznato arheološko nalazište u Bosni i Hercegovoni sa ostacima još iz vremena neolita, ali prvenstveno iz doba Ilira. [1] [2] [3]

Prva iskopavanja obavio je 1880. godine austro-ugarski poručnik Johan Leksa kada je i pronašao čuvena Glasinačka kolica, koja su i danas u muzeju u Beču. Istraživanja su nastavili Ćiro Truhelka, Đorđe Stratimirović i Franjo Fiala. Ukupno u XIX vijeku iskopano je 1234 humki, oko 250 praznih.

U tumulima ima i paljevinskih i skeletnih grobova, u kojima su nađeni mnogobrojni grobni prilozi (metalno oruđe, oružje i nakit, keramika). Kod tih priloga radi se pretežno o domaćim proizvodima, sa lokalnim karakteristikama. Zbog toga je za tu kulturu prihvaćen termin Glasinačka kultura, kojoj se kontinuirani razvoj može pratiti od ranoga bronzanog do mlađega željeznog doba. Nositelji glasinačke kulture pripadaju široj ilirskoj etničkoj zajednici, koja se sastojala od više plemenskih zajednica, među kojima su se isticali Autarijati.[4]

Glasinac se spominje u više navrata tokom 15. vijeka. Ti spomeni pokazuju da se radi o karavanskoj stanici koja se razvila kao prometno mjesto između primorskih i hercegovačkih područja sa unutrašnjošću srednjovjekovne bosanske države, prije svega sa područjem srednje Bosne (Olova) i srednjeg Podrinja (Srebrenice). Podatak iz juna 1428. godine pokazuje da je na području Glasinca tokom 15. vijeka postojala i crkva. Vlah Radosav Milićiević se obavezao dubrovačkom plemiću Ivanu Saraki i njegovim kompanjonima da će prevesti 17 tovara njihove robe od Dubrovnika do Glasinca /kod crkve/. Cijena ugovorenog prijevoza bila je 5,5 perpera dubrovačkih dinara.[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Blagoje Govedarica, Filozofski fakultet Sarajevo, 2014 –Glasinac i Glasinačka kultura.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/533/.
  2. ^ http://www.cin.ba/Stories/P2_Culture/?cid=400,2,1
  3. ^ http://www.edukat.org/NEXUS/index.php?option=com_content&view=article&id=548:prethistorija-na-tlu-dananje-bih&catid=16:historijabih
  4. ^ Hrvatska enciklopedija – Glasinac
  5. ^ "Radossauus Milichieuich vlachus se obligando promisit ser Iohanni Ru. de Saracha presenti et stipulanti pro se et sociis suis conducere cum equis decem et septem bonis et sufficientibus bene fulcitorum opportunis ad salmizando eius ser Iohannis et sociorum mercantias et bona de Ragusio ad Glasinaç penes ecclesiam unam. Et hoc pro precio yperperorum quinque cum dimidio pro qualibet salma" (27. juni 1428. godine) Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XLV, Folija: 10.