Romanija
Romanija je planina i regija u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nalazi se oko 20 km istočno od Sarajeva, između susjednih planina Ozrena na sjeveru i Jahorine na jugu. Najveći gradovi regije su Pale i Sokolac. Regija danas pripada entitetu RS, jednom od dva politička entiteta u Bosni i Hercegovini.
Najveći vrh Romanije je brdo Lupoglav (1652 m) oko 8 km sjeveroistočno od Pala. Ispod planine izvire rijeka Miljacka, koja se diže na svojoj zapadnoj padini, a kasnije teče kroz Sarajevo, kao i rijeka Prača koja se ulijeva u Drinu.
Historija[uredi | uredi izvor]
Na glasinačkom polju pronađeno je 27 utvrđenih naselja Ilira, koji su ovdje naselili prije 2000 godina.[1]
U Drugom svjetskom ratu Romanija je bila središte gerilskog ratovanja protiv Ustaša kao i njemačkog i italijanskog okupatora.[2]
U ratu u BiH na Romaniji se nalazio centar moći bosanskih Srba. Pale su bile do 1996. glavni grad Republike Srpske. Prije početka rata u BiH, 18. septembra 1991, u regiji je osnovana samoproklamovana „SAO Romanija“, koja je kasnije ušla u sastav RS-a.[3] Također to je bio korpus VRS-a, koji je opkolio Sarajevo, nazvan po planini. Nogometni stadion u Palama naziva se Romanija.
Čak su i danas Pale i Sokolac uporište bivše Karadžićeve partije SDS.
Populacija[uredi | uredi izvor]
Romanija se nalazi uglavnom u općinama Pale i Sokolac. Prije rata u Bosni, bilo je ukupno 31.238 stanovnika; od kojih se 69% izjasnilo kao Srbi i 28% kao Bošnjaci.[4] U toku rata i uspostave Republike Srpske, većina Bošnjaka je protjerano ili su pobjegli iz tog područja, dok je dio ubijen u masovnim strijeljanjima.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Dvije bosanske magistralne ceste prolaze kroz Romaniju. M19 ide od Sarajeva do Vlasenice ili. Rogatice, dok M5 prolazi kroz Pale kao i niz tunel Vitez u dolini toka Prače. Potonja uglavnom koristi trasu nekadašnje bosanske istočne željeznice (Sarajevo-Višegrad), koja je sada zatvorena. Prije su vodile dvije ceste preko prolaza Nadromanija („nad Romanijom“, 1368 m) i Vitez (1050 m).
Alpinizam[uredi | uredi izvor]
Vrh Romanije iznosi 1.520 metara, a strme stijene, zbog jednostavnog pristupa i velikog izbora, postale su poligon za obuku alpinista.[5] Romanijski masiv je lanac Djevojačke - Velike - Bogovićke stijene koji se pruža od zapada prema istoku i jugoistoku. U ovom dijelu penjani su prvi smjerovi i njihov broj je izuzetno veliki, naročito u Velikim stijenama koje su najpristupačnije i najraznovrsnije. Nekoliko kilometara sjevernije su Crvene stijene, a tu su i stjenoviti masivi: Crne, Hotičke i Rakitske stijene.
Prvi uspon bosanskohercegovačkih alpinista zabilježen je 1929. na Romaniji na Djevojačkim stijenama. U novembru 1929. god. Drago Šefer i Vojo Ilić ovdje su ispenjali I stijenu drugog tornja. To je bio prvi smjer u planinama Bosne i Hercegovine. Do kraja 1938. god. nekoliko smjerova ispenjali su i: Predrag Šaraba, Jakov Gaon, Josip Sigmund i Nikola Sedlar. Sljedeći usponi su zabilježeni tek 1958. god.[6]
Planina je bogata crnogoricom, naročito jelom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ J. J. Wilkes: The Illyrians, Blackwell Publishing, 1995, str. 205
- ^ Enver Redžić: Bosnia and Herzegovina in the Second World War, Routledge, 2005
- ^ Steven L. Burg, Paul S. Shoup: The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention, str. 73
- ^ Popis stanovništva 1991, općine Pale i Sokolac
- ^ Na brojnim svjetskim vrhovima zavihorila se zastava BiH - Oslobođenje, 30.12.2019.
- ^ Edin Durmo - Slobodan Žalica: Romanija - Alpinistički vodič