Vlašić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vlašić
Pogled na Vlašić
Najviša tačka
Visina1.933 m
Koordinate44°17′35″N 17°38′9″E / 44.29306°N 17.63583°E / 44.29306; 17.63583Koordinate: 44°17′35″N 17°38′9″E / 44.29306°N 17.63583°E / 44.29306; 17.63583
Geografija
Vlašić nalazi se u Bosna i Hercegovina
Vlašić
Vlašić
Lokacija u Bosni i Hercegovini
LokacijaTravnik
Država Bosna i Hercegovina
LanacDinaridi
Pogled na Travnik sa vlašićkog lokaliteta Vlaške Gromile

Vlašić je planina u Srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina. Većim dijelom se nalazi u Srednjobosanskom kantonu, a manjem u dijelu Republike Srpske. Najviši vrh (1.933 m n/v) je Paljenik (ili Opaljenik).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Glavnina površine Vlašića je u nekoliko općina: Travnik, Kotor-Varoš, Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Prostire se u pravcu jugoistok – sjeverozapad, između linije Zenica–Travnik (jugoistok) i Kotor-Varoš–Skender Vakuf (sjeverozapad). Na njegove padine prelaze u nekoliko podvlašićkih platoa, od kojih su najprostraniji vitovljanski, korićanski i imljanski plato, te Petrovo polje. Turističkoj zaravni na Babanovcu (ispod Paljenika), od okolnih gradova, najbliži je Travnik.[1][2][3][4]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je planinska na užem području Vlašića, a u na nižim lokacijama riječnih dolina umjereno kontinentalna. Prosječna zimska temperatura je 1 °C, dok prosječna ljetna temperatura iznosi 14,2 °C. U zimskom periodu, snježne padavine obiluju sa prosječnom pokrivenošću snijega do 5 mjeseci, koji ima visinu 1,5-2,1 metara. Padavinski režim karakteriziraju iznenadne i ekstremne promjene, posebno u proljeće.

Historija[uredi | uredi izvor]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić.[5][6] Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se sretno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.

Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.

U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni). Oni su tu živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.

Akademik Marko Vego i njegovi istomišljenici pretpostavljaju da su nomadski Vlasi ustvari romanizirani potomci starih Rimljana i drevnih ilirskih plemena.[7] Oni su recepturu spravljanja vlašićkog sira doveo (jednog od zaštitnih znakova planine Vlašić) donijeli sa jednog od njihovih beskrajnih putovanja, oko 1000-te godine nove ere. Vlašićki sir je jedan od najboljih ovčjih sireva, koji se čuvaju u specijalnoj slanoj salamuri. Izvorno se siri svježe ovčije mlijeko, ali u novije vrijeme i uz primjese kravljeg. U oba slučaja, faza dozrijevanja mu traje oko tri mjeseca. Vlasi prenose tradiciju na stočare s okolnih planina. Danas, Vlašićki sir se proizvodi samo na kontroliranim pašnjacima i rekonstrukcijom recepte dobija svoj izvorno-tradicionalni kvalitet.

Pored Vlašićkog sira, postoje još dva vlašićka brenda: bosanskohercegovački pas ovčar (popularni Tornjak) i ovca pramenka. Ovog psa su Vlasi selekcionirali više od 1000 godina, braneći ovce tokom ispaše. Vlašić je jedno od mjesta porijekla bosanskog planinskog psa Tornjaka (torni- acca = 'okrenuti ovdje, u starom neolatinsko-vlaškom jeziku), a selektiran je za čuvanje stoke od vukova i medvjeda. Vlašićka pramenka (divička i dubska) je izdanak bosanskih i hercegovačkih autohtonih pasmina ovaca.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Vlašić je jedna od najposjećenijih trističkih destinacija u Bosni i Hercegovini i okolnim zemljama. Vlašićka visoravan je visoka 1300 m, a poznata je po tradiciji spravljanja vlašićkog sira, kao i novijem turizmu na Babanovcu (1260 m n.v.), gdje se vremenom etablirao novi bosanski centar zimskog turizma, kojeg rado posjećuju i inozemni gosti.

Vlašić je i pogodan kraj za uzgoj pčela u ovom dijelu Evrope, a razvija se i seoski turizam.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Vlašić (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  2. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. ^ kartabih
  4. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  5. ^ http://static.astronomija.co.rs/teorije/etno/ezvezde.htm
  6. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 13. 7. 2013. Pristupljeno 11. 9. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ Vego M. (1983): Postanak srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo,

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Vlašić koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.