Planinski lanac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Andi, najduži planinski lanac na svijetu

Planinski lanac je velika masa koja se sastoji od planina s vrhovima ili bez njih, usko povezanih po poziciji, smjeru, formaciji i dobu nastanka. Izraz planinski lanac nekad se koristi kako bi se kombiniralo nekoliko geoloških funkcija koje su geografski (regionalno) u vezi.

Planinski lanci obično su segmentirani po visoravnima ili planinskim prijevojima i dolinama. Pojedinačne planine u jednom planinskom lancu ne moraju nužno imati ista geološka obilježja, iako najčešće imaju.

Najduži planinski lanac na svijetu jesu Andi, koji se prostiru zapadnom obalom Južne Amerike i imaju dužinu od nevjerovatnih 7200 km. Himalaji su planinski lanac koji sadrži najviše svjetske vrhove, a među njima i najviši, Mount Everest (8848 m), koji se nalazi na granici Nepala i Kine.

Klima[uredi | uredi izvor]

Planinski lanci određuju klimu u područjima u kojima se nalaze. Kad voda ispari iz mora i krene prema planinskim vrhovima, tokom dolaska u viša područja rashladit će se i tako proizvoditi kišu ili snijeg, ali kad taj zrak pređe planinu i pođe se spuštati, bit će suh i, prema tome, neće donijeti kišu na drugu stranu planinskog lanca. Najbolji primjer za to vidimo na Himalajima. Kad monsuni krenu puhati s Indijskog okeana prema Indiji i sjeveru, visoki planinski vrhovi Himalaja neće dozvoliti oblacima da pređu sjeverno ka Tibetu. Zbog toga to područje sjeverno od Himalaja rijetko dobija kišu i suho je. Donji dio zapadne obale Južne Amerike prekriva pustinja. Razlog tome jeste planinski lanac Anda, koji ne propuštaju vodenu paru koja dolazi s istoka, s Atlantskog okeana.