Rijeka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rijeka Sturba, okolina Livna

Rijeka je veliki prirodni vodotok, obično svježe vode. Od izvora do ušća u drugu rijeku, jezero ili more, rijeke primaju vodu od pritoka i svojim tokom stvaraju riječno korito.

U nekim slučajevima voda jednostavno oteče kroz tlo ili se potpuno isuši, i ne stigavši do nekog drugog vodenog tijela. Manje rijeke mogu imati različite nazive: bujica, potok, vodena struja, draga, rječica, pritoka.

Rijeka je dio hidrološkog ciklusa. Voda se u rijeci uglavnom prikuplja od padavina, putem površinskog oticanja, punjenjem podzemnih voda, izvorima, i otpuštanjem vode pohranjene u prirodnom ledu i glečerima. Nauka koja proučava rijeke se zove potamologija.

Topografija[uredi | uredi izvor]

Rijeka nastaje od izvora (češće od više izvora), slijedi svoj kurs, koji se naziva tok i završava se u ušću ili više njih. Voda od koje se sastoji rijeka tokom svog toka je uglavnom ograničena kanalom koji se sastoji od riječnog korita smještenog između riječnih obala. Kod pojedinih rijeka, pogotovo ravničarskih rijeka ili rijeka koje protiču kroz veće ravnice dolazi do pojave poplavnog područja gdje se višak vode usljed uskog riječnog korita ili niskih obala izlije izvan korita. Ove poplavna područja mogu biti veoma široka u odnosu na veličinu riječnog korita. Od izvora do ušća rijeke mogu proticati kroz različite reljefe: planina područja, doline (depresije) ili ravnice pri tome formirajući kanjone ili klisure.

Termin uzvodno se koristi kod označavanja smjera u pravcu izvora a koji je suprotan protoku vodene mase. Nasuprot tome, termin nizvodno odnosi na pravac gledajući u pravcu ušća rijeke. Lijeva obala rijeke je ona obala koja se nalazi lijevo gledajući u smjeru protoka rijeke dok se nasuprot nje nalazi desna obala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]