Korićani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Duž niza smrča na obzoru vodi komunikacija između Donjih i Gornjih Korićana

Korićani su selo u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na obroncima Vlašić planine, u uglu platoa između Ugra i Ilomske. Ustvari, omeđuju ga Korićanske stijene kanjona Ilomske i Pougarja. Stijene su savijene pod gotovo pravim uglom, koga zatvaraju Ugar i Ilomska. Selo se pruža na nadmorskoj visini od oko 1150 do 1200 metara.[1][2][3]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Korićani (1991.)[4][5]
Godina popisa Broj %
Hrvati 927 65.65
Srbi 477 33.78
Jugoslaveni 7 0.50
Ostali i nepoznato 1 0.07
Ukupno 1412 100

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Prije rata u Bosni i Hercegovini, to je (administrativno) bilo jedinstveno selo. Daytonskim sporazumom je podijeljeno u dva entiteta. Gornji Korićani su danas u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Donji Korićani su u Republici Srpskoj.

Historija[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovna Bosna[uredi | uredi izvor]

U Srednjevjekovnoj Bosni, na njihovoj današnjoj teritoriji spominju se grad Oštrec i još neke utvrde.[6]

Mrtvi su sahranjivani u koritima, dvije polovine izdubljenih stabala, kako bi ih sačuvali od medvjeda i divljih svinja.[7]

Tokom Drugog svjetskog rata bili su jako partizansko uporište, osobito nakon pada Italije (1943.). U Korićanima su bili nakratko smješteni pacijenti Centralne Divizijska bolnice, za vrijeme Šeste neprijateljske ofanzive (januara 1944.). Tada je 12. divizijska bolnica (iz skrovite klisure rijeke Demićke (u blizini Šipraga), 4. januara 1944., dislocirana u okolna sela i dalje prema Korićanima.[8][9][10]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Tokom Drugog svjetskog rata, Korićani su bili snažno partizansko uporište, mjesto za zbrinjavanje bolesnika i ranjenih boraca, a i poprište bitaka, posebno protiv četnika. O dijelu ratnih zbivanja u Korićanskom kraju svjedoči i Stevo Samardžija, komandant Četrnaeste srednjobosanske udarne brigade, u knjizi pod istoimenim naslovom.

"Sa ovakvim snagama četnici su 24. aprila krenuli u napad na partizanske jedinice i njihovu bolnicu u Korićanima. Grupisali su se na tri osnovna pravca. Od Kobilje glave i Vlatkovića, preko Imljana; od Šipraga preko, Petrova polja, i od sela Kruševa Brda preko Lisine, k. 1493. Preko s. Imljana uputili su manje snage, s obzirom da im se na tom pravcu, prema Korićanima, ispriječilo duboko korito rijeke Ilomske. Glavne snage su išle preko Petrova polja i preko Lisine. Ovaj posljednji pravac bio im je najpogodniji, a izvodio ih je na Lisinu, kao najdominantniju tačku, odakle im se otvarao put ka Korićanima i partizanskoj bolnici, koja im je bila glavni cilj. Preko Imljana i Petrova polja nastupali su četnički dijelovi sa Manjače, (iz četničkog odreda »Kočić«, »Kralja Petra II« i puka Manjača) i odred »Obilić« Laze Tešanovića. Prema Lisini, a dijelom i preko Petrova polja, nastupali su četnički odredi Rade Radića i kombinovane snage sastavljene od četničkih bataljona »Karađorđe« i »Tankosić«, pod komandom Mihajla Đurića. Jednom od kolona tada je komandovao i Stanko Čenić, onom koja je nastupala od s. Blatnica, preko Vučje planine i Meokrnja. Svima njima rukovodio je »komandant operacije«, major Slavoljub Vranješević.

(...)

Na prostoru oko Korićana u to vrijeme još se ponegdje zadržao snijeg. Jutro je bilo jako maglovito i hladno. Stab odreda bio je u kući Đurđa Jokanovića. Obavještajni oficir 4. odreda Đoko Perović, između 8 i 9 časova izjutra, 24. aprila, dobio je pouzdane podatke da velike snage četnika sa raznih strana kreću u napad. U to vrijeme, po običaju, partizanske jedinice koje su išle po hranu već su odavno bile krenule. Prvi bataljon odreda i tri bataljona 1. krajiške brigade otišli su po hranu na drugu stranu kanjona Ugra, u Pougarje. Za odbranu od četnika ostali su samo 2. bataljon odreda i jedan bataljon brigade. Oba su bila brojno oslabljena i prorijeđena tifusom, pa se bolnica našla u velikoj opasnosti. Stab odreda je zato, hitno, poslao kurire da traže njegov 1. bataljon, koji je bio brojno jači, i da ga što prije vrate. O svemu je obaviješten štab 1. krajiške, u stvari, komesar brigade Marin, jer su ostali članovi štaba bili bolesni. Marin je štabu odreda poslao četu Ljubomira Jajčanina Bijelog Jačine oko 60 boraca. Obavijestio je, istovremeno štab odreda da je i on poslao kurire da se bataljoni njihove brigade vrate na desnu obalu rijeke Ugra i da će sa bataljonom koji ima braniti odsjek fronta od potoka Crne rijeke do utoka rijeke Ilomske u Ugar. Ostali dio fronta prema sjeveru, ostavljen je za odbranu snagama odreda, ojačanog četom Jajčanina, sa zadatkom da ovaj dio fronta brane po svaku cijenu, jer bi prodor prema s. Korićani bio katastrofalan za bolnicu i za jedinice koje je brane. Drugi bataljon odreda imao je najviše oko 120 boraca zdravih i sposobnih za borbu.109 Naoružanje: 12 puškomitraljeza i teška »breda«.

Ukupno sa pridodatom četom 1. krajiške oko 170 boraca sa 16—17 puškomitraljeza i teškim mitraljezom. Stab odreda se odlučio na odbranu. Najvažniju i naj dominantni ju tačku na svom dijelu fronta, Lisinu, tt. 1493, zaposjeo je sa dvije čete: 2. četom 2. bataljona odreda i četom iz 1. brigade. Sam vrh branila je 2. četa odreda, a četa iz 1. KNOU brigade raspoređena je desno od nje. Uz saglasnost komandira Jajčanina, jedan vod ove čete postavljen je na zapadnim padinama Lisine, pa se našao na lijevom krilu 2. čete odreda. Tako je još neiskusnoj 2. četi komandira Sime Gostovića — raniji komandir Osto ja Tešanović Male bio je već umro od tifusa — zamjenika Dragana Ilibašića, komesara Vukana Trivića i pomoćnika komesara čete Ljube Jovičića, za ovakvu važnu borbu pružena određena moralna podrška. Od Lisine, na zapad, do potoka Crna rijeka, raspoređene su 1. i 3. četa 2. bataljona odreda. Njihov položaj se najvećim dijelom protezao duž jedne kamene litice pogodne za odbranu. Ispred nje su, kako se sjećaju Drago Milanović i Dragoljub Jeftić bili istureni osmatrači. Sa tim snagama na lijevom krilu odbrane ostao je pomoćnik komesara odreda Adem Hercegovac. Trebalo je izvršiti i brzu evakuaciju bolesnika iz kuća koje su se našle ispred zaposjednute linije ili u neposrednoj blizini fronta. Taj zadatak je povjeren komesaru odreda Voji Stuparu.

U planu odbrane četnicima je pripremljena jedna zamka. Iz 3. Čete odreda (komandir Stevo Simić) izdvojen je jedan vod, koji je sa komesarom te čete Zdravkom Prerado vičem Bracom upućen na rijeku Ilomsku, 2,5 do 3 km na sjever. Zadatak voda je bio da otvori vatru po četnicima čim se pojave od s. Kruševo Brdo, preko Biljevine i rijeke Ilomske, i da ih prisili da se što ranije razviju u borbeni poredak, kako bi se usporilo njihovo kretanje. Težilo se da četnici ne otpočnu napad na Lisinu prije nego kuriri pronađu i vrate 1. bataljon odreda. Pošto nije bilo komandanta 2. bataljona, ni njegovog zamjenika, jer su oba bili bolesni, komandant odreda je preuzeo njihovu ulogu i, kako se preživjeli borci toga bataljona sjećaju, obišao je cijeli front dva puta, porazgovarao sa komandirima četa, iznio im plan odbrane i naglasio da se na četnike ne puca dok ne priđu na 10—15 metara. Dragoljub Jeftić, Stevo Cereković i Momčilo Vojvodić sjećaju se da je od njih uzimao municiju da bi je dao puškomitraljescima. Svima je objašnjeno da će juriš otpočeti sa Lisine i da će to biti znak i za ostale čete.

U međuvremenu digla se magla. Dan je bio bez padavina. Prvi dijelovičetnika izbili su pred rijeku Ilomsku između deset i jedanaest časova prije podne. Vod sa kojim je išao Zdravko Preradović Braco postupio je po naređenju. Otvorio je vatru po četničkoj koloni čim se pojavila između Biljevine i r. Ilomske, a zatim je počeo da se povlači obasipan četničkim mecima iz pušaka i puškomitraljeza. Ono što se htjelo postiglo se, jer su se na rijeci Ilomskoj četnici razvili u streljački stroj više od 3 km ispred Lisine. Nastupali su oprezno. Mitraljeskim rafalima pročešljavali su svaki grm, a jednovremeno, po vrhu Lisine, ispaljivali su po koju minu iz minobacača. Ovakav postupak četnika uslovio je da su se oni pod vrhom Lisine našli oko 14,00 časova. Ulijevo, prema Runjevici, već se čula borba između četnika i bataljona 1. krajiške brigade. Na odsjeku koji je branio odred, neki četnički dijelovi upali su u kuće gdje su prije toga ležali bolesnici, pa su ih četnici počeli paliti, a na Lisini komandant odreda i Jajčanin, ležeći na istočnoj padini brda, čekali su da četnici priđu vrhu Lisine na 15 metara pa da izvrše protunapad. Neke borce iz 2. čete odreda izdala je hrabrost kad su četnici podišli vrhu Lisine, pa je poneki ustajao i sklanjao se sa vrha. To je primijetio Ljubomir Jajčanin i skrenuo pažnju komandantu odreda riječima: »Eno, tvoji bježe...« Komandant je potrčao prema vrhu, a četnici samo što nisu izbili na Lisinu. Bio je to kritičan trenutak. Moralo se ići u juriš. Sandžaklija, zaostali borac 1. proleterske divizije, čijeg se imena i prezimena više niko ne sjeća, iz teške italijanske »brede«, postavljene na vrhu Lisine, po ranije ugovorenom planu, odmah je po četnicima otvorio vatru. Svi borci sa Lisine po vikali su: juriš, ura . . . U juriš su, između ostalih, prvi krenuli Simo Gostović, Dragan Ilibašić, Zdravko Preradović Braco, Ljubo Jovičić, Vukan Trivić, Miloš Tadić, Momčilo Vojvodić, Dragoljub Jevtić i ostali borci 2. čete. Vlado Kecman iz 1. bataljona sjeća se da je i on bio među njima.

Četnički front na Lisini bio je probijen. U juriš je odmah krenuo i vod iz čete Jajčanina, koji se nalazio na zapadnim padinama Lisine, a zatim 1. i 3. četa odreda i preostali dio čete komandira Jajčanina, čiji su borci na četnike, koji su podišli njihovom položaju, prethodno bacili nekoliko ručnih bombi. Treba posebno podvuči da su partizanskim borcima na frontu u pomoć pritekli i neki mještani iz zaseoka Jove iz s. Korićani, koji su uzeli puške od onih koji su ležali bolesni a zatim i neki bolesnici, među kojima i Ljuboja Panić, prekaljeni partizanski borac. Iako pod temperaturom i glavoboljom, on je zavezane glave došao u borbeni stroj 1. čete 2. bataljona da bi puškomitraljezom koga se dokopao, i još više, svojom pojavom doprinio ovoj pobjedi. Bježeći sa Lisine četnici uz to napadnuti bočno oko Tovarnice od strane jednog voda iz 1. bataljona na čelu sa Ljubojem Arsenićem bacali su sve što im je bilo teško, rance i rezervnu hranu. Grupa koja je sa Lisine započela juriš gonila je četnike, preko Tovarnice, do iza rijeke Ilomske — 4 km od vrha Lisine, četnički štab sa Radom Radićem izmakao im je prema Šipragama na nekoliko stotina metara. Komandant odreda je poznao među bjeguncima Radu Radića po šubari, koja je, svojevremeno bila njegova. »I štab je mogao da padne u ruke partizana,« žalio se kasnije SlavoIjub Vranješević, komandant četničkih operacija110 srednjobosanskih četnika. U vrijeme kada se odvijala borba oko Lisine, bataljoni 1. krajiške i 1. bataljon odreda žurili su prema poprištu. Oni su napali četnike Drenovića (sa Manjače) i odred »Obilić« Laze Tešanovića sa boka oko Potkresa i pri tom oteli Tešanoviću bacač.

Četnici su tako na cijelom frontu svog napada morali da se spasavaju bjekstvom. Neke četničke čete »su pobjegle bez obzira pravo svojim kućama.« U s. Šipragama su ostavili privučenu hranu i oko 10.000 jaja koja su namjeravali za Uskrs da podijele svojim vojnicima. Ovo je bila jedna od najznačajnijih pobjeda nad četnicima u srednjoj Bosni do tada, koja je ostavila duboki trag na moralno--političke posljedice jedne i druge strane. Velika pobjeda na Lisini inspirisala je štab odreda da u zaseoku Jove, ispod Lisine, održi 1. maja 1943. jednu nezaboravnu proslavu. Domaćini su bili mještani sela Donji Korićani. Neki od njih bili su učesnici u ovoj borbi pa su, sretni što četnici nisu uspjeli da prodru u njihovo selo i partizansku bolnicu, iznijeli pred borce odreda ono što su najbolje imali i mogli. Na ovaj zbor, iz s. Korićana i okoline, okupilo se staro i mlado u svečanoj odjeći. O izvojevanoj pobjedi, perspektivi NOB-a i izdajničkoj politici četnika govorili su između ostalih komandant, i komesar odreda, i komandant 1. bataljona Ilija Slavnić. Poslije ručka kojim su Korićanci od srca počastili borce i rukovodioce odreda, razigralo se kolo, kao uvijek u ovakvim prilikama. Narodu Korićana i borcima 1. i 2. bataljona 4. KNOP odreda ova proslava ostala je kao jedna od najzapaženijih i najdragocjenijih trajnih uspomena iz toga kraja i toga vremena. Pobjeda na Lisini i ljubav Korićanaca blagotvorno su djelovale na dalje stanje u odredu. Štab odreda je ocijenio da će četnicima ovaj poraz donijeti velike štete i da se sličan četnički napad nikad u takvim uslovima i sa takvim odnosom snaga neće ponoviti, odnosno smatrao je da su četnička kola krenula nizbrdo. Četnički napad na odred i brigadu u situaciji kada su imali veliki broj bolesnika, izazvao je kod boraca ovih jedinica još veću mržnju prema njima. Borci odreda došli su kroz ovu borbu do spoznaje da četnike mogu tući uvijek, u svako doba. To saznanje i takvo shvatanje zadržali sui kasnije, u 14. srednjobosanskoj brigadi.[10]

Njemačke okupatorske snage, u suradnji sa četnicima Draže Mihailovića, Korićane su napale i brzo prošle samo jednom: za vrijema Šeste neprijateljske ofanzive, januara 1944.

Rat u Bosni (1992-1995)[uredi | uredi izvor]

Međutim, u proteklom ratu u Bosni, ime Korićana i Korićanskih stijena je vezano za svirep masakr na gotovo okomitoj provaliji iznad Ilomske. Ispod dijela Korićanskih stijena, oko km od donjeg naselja, u kanjonu Ilomske, 21. augusta 1992., pripadnici Vojska i policija Republike Srpske su, rafalima u leđa, strijeljali preko 200 prijedorskih civila (Bošnjaka i Hrvata, što je dokazano i na ICTY Tribunalu u Haagu. Tamo su svjedočili i rijetki preživjeli Prijedorčani iz Logora Trnopolje.[11][12][13][13][14][15][16][17][18][19][20][21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  2. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. ^ kartabih
  4. ^ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  5. ^ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 5. 10. 2013. na Wayback Machine
  6. ^ Džaja M. (1995): Pougarje i njegova okolica. Monografija.
  7. ^ Kraj u kome medvedi i gromovi seju smrt. "Vreme", 25. jul 1939 (ćirilica)
  8. ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet „Đuro Pucar Stari“, Kotor Varoš.
  9. ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  10. ^ a b Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  11. ^ Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  12. ^ Waterfield B.: (16 May 2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London). Retrieved 2014-08-12.
  13. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 28. 5. 2010. Pristupljeno 15. 11. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  14. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 4. 2016. Pristupljeno 15. 11. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  15. ^ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/babic_zoran_803.html[mrtav link]
  16. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 4. 2016. Pristupljeno 15. 11. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  17. ^ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/milorad_radakovic_800.html[mrtav link]
  18. ^ http://www.trial-ch.org/en/trial[mrtav link] watch/profile/db/facts/milorad_skrbic_801.html
  19. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 4. 2016. Pristupljeno 15. 11. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  20. ^ http://www.trial-ch.org/en/trial[mrtav link] watch/profile/db/facts/jankovic_dusan_797.html
  21. ^ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/zeljko_stojnic_802.html[mrtav link]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Korićani&oldid=3206888"