Srbi u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Bosanski Srbi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Srbi u Bosni i Hercegovini
Срби у Босни и Херцеговини
Ensemble "Kolo", Đurđevdan customs from Podgrmeč.jpg
Ukupna populacija

1.366.104 – 31,21% (1991)[1]

1.086.733 – 30,78% (2013)[2]
Značajno stanovništvo u
Republika Srpska 81,51% ukupne populacije[2]
Federacija Bosne i Hercegovine 2,55% ukupne popilacije[2]
Jezik
bosanski, srpski
Vjera
pravoslavlje
Vezane etničke grupe
Bošnjaci, bosanskohercegovački Hrvati
Karta iz 1991. sa prikazom etničke populacije u Bosni i Hercegovini

Srbi su jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini i čine 30,78% njenog stanovništva po podacima iz 2013.[2]

Uglavnom su nastanjeni u istočnom i južnom dijelu Bosanske krajine, istočnom dijelu sarajevske regije, Semberiji, Posavini, Podrinju i Istočnoj Hercegovini, te manjim dijelom i u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Od kraja rata u Bosni i Hercegovini uglavnom su nastanjeni u Republici Srpskoj, u kojoj čine oko 81,51%[2] stanovništva, nakon što je etnički očišćena[3][4][5] za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 2013. godine, Srbi čine 2,55% od ukupnog stanovništva na području Federacije BiH, poslije egzodusa Srba iz Sarajeva,[6] Tuzle i drugih gradova. Prema popisu iz 1991. godine Srbi su činili oko 31,21%[1] stanovništva Bosne i Hercegovine.

Historija

Doseljavanje Slavena na područje današnje Bosne i Hercegovine počelo je u 6. vijeku. Franački historičar s kraja 8. i početka 9. vijeka Einhard u djelu Annales regni Francorum, u Damaciji, koja je tada obuhvaćala veći dio današnje Bosne i Hercegovine, za 822. godinu, tu spominje Srbe, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije (Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem optinere dicitur).[7] Razvitkom bosanske države u 11. vijeku veći dio stanovništva postaju pristalice autohtone Crkve bosanske. Širenjem bosanske države na područje Zahumlja i gornjeg Podrinja pod bosansku vlast dolazi i jedan dio pravoslavnog slavenskog stanovništva.[potreban citat]

Padom Bosanskog kraljevstva 1463. dolazi do velikih vjerskih promjena unutar Bosne. Pripadnici Crkve bosanske masovno prihvataju islam. Jedan dio katoličkog stanovništva odseljava na područja pod kršćanskom (ugarskom) kontrolom, dok ostatak katoličkog stanovništva biva izložen pritiscima osmanlijskih vlasti, koji su bili posljedica nesklonosti osmanlijskih vlasti da se glavni vjerski vođa njihovih podanika nalazi van Osmanlijskog carstva.[potreban citat]

Uz dolazak islama najveća vjerska promjena bila je uvođenje pravoslavlja i na ostatak bivšeg Bosanskog kraljevstva. Predosmanlijski dokumenti ne spominju pravoslavno stanovništvo van Zahumlja, dok dokumenti pisani poslije 1480. sadrže informacije o pravoslavnim vjernicima u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mitropolit (pravoslavni biskup) dobija sjedište u Sarajevu 1532,[8][9][potreban bolji izvor] dok se prve pravoslavne crkve u Vrhbosni spominju 1616.[10][potreban bolji izvor]

Uprkos brojnim prelascima stanovništva s katoličanstva na pravoslavlje,[11] ulazak pravoslavlja u Bosnu ne može se objasniti samo promjenom religije.[12][potreban bolji izvor] Rani osmanlijski dokumenti prikazuju naseljavanje pravoslavnih polunomadskih stočara, Vlaha, u ratom uništena područja istočne Hercegovine. Dokumenti iz 1470-ih i 1480-ih opisuju njihovo naseljavanje u srednjoj i sjevernoj Bosni.[13][potreban bolji izvor]

Austrougarski zvaničnik Benedikt Kuripešić, koji je prošao kroz Bosnu 1530, navodi da je u Bosni našao tri naroda, "Turčine koji upravljaju nasilnički", "stare bošnjake rimo-katoličke vjeroispovjesti" i "Srbe koji sebe zovu Vlasima... i koji dolaze iz Smedereva i Beograda". Prolazeći kroz Rašku, isti pisac Srbe naziva Srbima bez spominjanja Vlaha.[14][potreban bolji izvor]

Osmanlijske vlasti aktivno su učestvovale u naseljavanju Vlaha u ratom ili kugom depopulirane dijelove Bosne. Vlasi su, za razliku od drugih kršćanskih grupa u Bosni, bili oslobođeni plaćanja harača (vrsta poreza). U pograničnim dijelovima porezi na ovce bili su umanjeni i vlaški kneževi dobili su timare (vrsta posjeda). Također, Vlasima je bilo dozvoljeno nošenje oružja i osmanlijske vlasti očekivale su da oni aktivno učestvuju u odbrani granica.[potreban citat]

Za razliku od ostalih etničko-vjerskih grupa na području Bosne i Hercegovine, Vlasi su plaćali specijalni porez (turski: russum-i efflak). Ovaj porez plaćao se u stoci jednom godišnje na Đurđevdan. Zbog različitog oporezivanja, osmanlijski porezni dokumenti pružaju indikaciju o broju Vlaha. Dokumenti iz 16. vijeka daju procjenu od 35.000 Vlaha na području Hercegovine.

Osmanlijski dekreti krajem 16. vijeka ukazuju na to da većina Vlaha u sjevernoj Bosni napušta nomadski život i počinje se baviti drugim zanimanjima. Neki srpski historičari[potreban citat] predstavili su tezu da ime "Vlah" ne označava posebnu etničku grupu već jednostavno Srbe koji su živjeli nomadskim životom i bavili se stočarstvom. Moderni eksperti za Vlahe odbacili su ovu teoriju.[12]

Nacionalizam kao ideologija ima korijene u Vestfalskom miru iz 1648. i Francuskoj revoluciji. Ova ideologija brzo se proširila na ostatak Evrope i zahvatila je Balkansko poluostrvo u početkom 19. vijeka. Nacionalizam među Južnim Slavenima manifestira se prvenstveno u dvjema teorijama: Ilirskom pokretu u Hrvatskoj i velikosrpstvu u Srbiji.[potreban citat]

Poznati bosanski Srbi

Aleksa Šantić

Među bosanskim Srbima ističe se veći broj poznatih ličnosti. Neki od njih jesu Branko Ćopić, Filip Višnjić, Petar Kočić, Jovan Dučić, Zoran Đinđić, Zdravko Čolić i Aleksa Šantić.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima" (PDF). 1991. Pristupljeno 15. 7. 2016.
  2. ^ a b c d e "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa" (PDF). www.popis2013.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 30. 6. 2016.
  3. ^ A. D. Horne (22 August 1992). "Long Ordeal for Displaced Bosnian Muslims". Washington Post. Pristupljeno 7 May 2020.
  4. ^ "War Crimes in Bosnia-Hercegovina: U.N. Cease-Fire Won't Help Banja Luka". Human Rights Watch. June 1994. Pristupljeno 25 July 2019.
  5. ^ Bell-Fialkoff, Andrew (1993). "A Brief History of Ethnic Cleansing". Foreign Affairs. 72 (3): 110–121. doi:10.2307/20045626. JSTOR 20045626.
  6. ^ Srna (2016-03-20). "Egzodus sarajevskih Srba - jedna od najvećih tragedija Srba u 20. vijeku". Glas Srpske (jezik: srpski). Pristupljeno 2020-06-06.
  7. ^ ANNALES REGNI FRANCORUM [822] DCCCXXII.
  8. ^ Džaja; Konfessionalität und Nationalität
  9. ^ Skarić; Sarajevo i njegova okolina
  10. ^ Skarić; 1616, Srpski pravoslavci u Sarajevu
  11. ^ Mandić,D.; Etnička historija Bosne
  12. ^ a b Malcom, N.; Bosnia, A Short History
  13. ^ Džaja; Die Bosnische Kirche
  14. ^ Kuripešić; Itinerarium der Botschaftreise

Vanjski linkovi