Idi na sadržaj

Romi u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Romi u Bosni i Hercegovini
Romi iz Gračanice
Ukupno stanovništva
12.583[1] (2013)
Regije sa značajnim stanovništvom
Zeničko-dobojski kanton3.158[1]
Tuzlanski kanton2.821[1]
Republika Srpska2.057[1]
Kanton Sarajevo1.775[1]
Srednjobosanski kanton1.347[1]
Jezici
balkanski romski
bosanski
hrvatski
srpski
Religija
Sunitski islam
Ateizam
Pravoslavlje
Rimokatoličanstvo
Vezane etničke grupe
"Ostali" u Bosni i Hercegovini

Romi u Bosni i Hercegovini su službeno priznata nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini. Na popisu stanovništva iz 2013. 12.583 osobe izjasnili su se kao Romi, te su zbog toga najveća, od 17 priznatih, nacionalna manjina u državi.[1] Od tog broja, 10.036 je popisano na području Federacije Bosne i Hercegovine, 2.057 na području Republike Srpske, te 490 na području Brčko distrikta.[1][2] Međutim, zbog stigme koja se stavlja na njih, često se ne odražavaju u statistikama i popisima stanovništva.[3]

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Tačan broj Roma u Bosni i Hercegovini je nepoznat. Zbog društvene stigme koja se stavlja na njih, mnogi članovi zajednice odbijaju da se kao takvi identifikuju u zvaničnim anketama i popisima., stoga se njihov broj stalno potcjenjuje.

  • Popisom stanovništva iz 2013. zabilježeno je 12.583 bosanskohercegovačkih stanovnika samoproglašene romske nacionalnosti (ovi podaci se smatraju izrazito nedovoljno zastupljenim romskom zajednicom u Bosni i Hercegovini).
  • Procjene Vijeća Evrope iz jula 2012. brojale su minimalno 40.000, a najviše 76.000 Roma u BiH, sa prosjekom od 58.000, odnosno 1,54% ukupnog stanovništva.[4] Time bi Bosna i Hercegovina i dalje bila zemlja na zapadnom Balkanu sa najnižim procentom romske populacije.
  • Djelomično istraživanje Ombudsmena BiH kroz romska udruženja evidentiralo je oko 50.000 Roma koji žive u Bosni i Hercegovini, od čega 35.000 u Federaciji BiH, 3.000 u Republici Srpskoj i 2.000-2.500 u Brčko distriktu, bez računanja romske populacije u Kantonu Sarajevo.[5]
  • Proces procjene potreba koji je 2010. provelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH direktno je identifikovalo 16.771 Roma u BiH. Ministarstvo procjenjuje da u BiH ima najmanje 25.000 do 30.000 Roma, iako priznaju da čak 39% Roma nije učestvovalo u registraciji u nekim regijama.[6] Prema podacima kojima raspolažu, oko 42% romske populacije u BiH je mlađe od 19 godina, odnosno 0,44%.
  • Prema popisu stanovništva iz 1991, u Bosni i Hercegovini je bilo 8.864 Roma ili 0,2% stanovništva. Ipak, vjerovatno je taj broj bio mnogo veći, jer je 10.422 Bosanaca izjavilo da im je romski maternji jezik.
  • Kali Sara i druge lokalne romske nevladine organizacije procjenjuju broj Roma u BiH između 80.000 i 100.000.[7]

Geografska distribucija

[uredi | uredi izvor]
Gradovi i općine s najvećom romskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Crvenom je prijavljeno iznad 1.000 osoba, a narandžastom ispod 1.000.[8]

Značajne romske zajednice u BiH žive u Brčkom, Bijeljini, Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Kaknju, Prijedoru, Zenici i Tesliću.

Najveći broj Roma u Bosni i Hercegovini živi u Tuzlanskom kantonu (15.000-17.000), od čega značajan udio u Tuzli (6.000-6.500), kao i u Živinicama (3.500) i Lukavcu (2.540). Kanton Sarajevo je domaćin oko 7.000 romskih porodica, uglavnom u općini Novi Grad (1.200-1.500 porodica). Zeničko-dobojski kanton je domaćin između 7.700 i 8.200 Roma, od čega 2.000-2.500 u Zenici, 2.160 u Kaknju, 2.800 u Visokom. U Srednjobosanskom kantonu živi 2.000-2.500 Roma, najviše u Donjem Vakufu (500-550), Vitezu (550) i Travniku (450). U Unsko-sanskom kantonu živi između 2.000 i 2.200 Roma, od čega 700 u Bihaću. Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona živi između 2.200 i 2.700 Roma, od čega 450 u Konjicu i 250 u Mostaru . U Brčko distriktu živi 2.000-2.500 Roma, a u Republici Srpskoj živi oko 3.000-11.000 Roma, od čega najviše u Gradišci (1.000), Bijeljini (541), Banja Luci (300), Prnjavoru (200), Derventi (120).[9]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Romi muslimani u Austro-Ugarskoj Bosni i Hercegovini 1900.

Roma u Bosni i Hercegovini ima od sredine 14. vijeka.[10] Smatra se da su Romi stigli na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine u periodu od 14. do 15. vijeka, te da su primili islam kao većinsku konfesiju u vrijeme osmanske vladavine nad Bosnom i Hercegovinom, a nisu plaćali porez po naredbi Selima II.[11] Romi su već tada bili stigmatizovani i morali su da žive u naseljima van gradskih jezgri.[12]

Rousseau, francuski konzul u Bosni i Hercegovini, procijenio je 1866. broj Roma na oko 9.965 ili 1,1% stanovništva. Godinu kasnije Johann Roskiewicz procijenio je broj "Cigana" (pogrdno ime za Rome) u Bosni na 9.000 (1,2%) i u Hercegovini na 2.500 (1,1%), što u zbiru daje broj 11.500 Roma. Godine 1911. Encyclopædia Britannica spominje 18.000 Roma u Bosni i Hercegovini (1,6%).

Najgori period za Rome u BiH nastupio je s Drugim svjetskim ratom, kada je Bosna i Hercegovina uključena u Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) orijentiranu na nacizam. Procjenjuje se da je 28.000 Roma stradalo u sukobima, koncentracionim logorima i logorima za istrebljenje poput Jasenovca.[13] Muslimanska zajednica iz Zenice objavila je deklaraciju u kojoj se naglašava poseban položaj Roma muslimana, a uz pomoć vjerskih vlasti u Sarajevu, deklaracija je uticala na ustaške vlasti da u maju 1942. donesu posebnu odredbu kojom će dio Roma muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini poštedjeti od deportacije u koncentracione logore.[14]

U SFR Jugoslaviji situacija Roma se značajno poboljšala, jer su postali zvanično priznati kao "nacionalna manjina" i uživali veliki stepen sigurnosti i blagostanja.[15][16]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995, Romi su bili zlostavljani od strane svih strana u sukobu, često su smatrani agentima neprijatelja ili su bili prisilno regrutovani. Više od 30.000 Roma je protjerano u etničkom čišćenju. Romi su bili izloženi nehumanim uslovima u koncentracionim logorima, a čitave jedne zajednice su bile uništene.[17]

Nekoliko Roma sa Kosova doselilo se u Bosnu i Hercegovinu tokom socijalističkih vremena, kao i ponovo tokom rata na Kosovu. Kosovski Romi se i dalje suočavaju sa problemima sa civilnom dokumentacijom zbog nepriznavanja Kosova od strane Bosne i Hercegovine.

Društveno-ekonomski uslovi

[uredi | uredi izvor]

Civilna registracija

[uredi | uredi izvor]
Naselje Roma "Rupin Dol" u Zavidovićima, samostalna kuća Jasmina O. i njegove porodice.

Bosna i Hercegovina se značajno izborila sa situacijom nedostatka dokumenata o matičnoj evidenciji i rizicima apatridije, zahvaljujući saradnji državnih organa i nevladinih organizacija, smanjivši broj Roma bez dokumenata sa nekih 3.000 na 57 u 2017. Ovaj rezultat treba učiniti održivim, zbog rizika od administrativnih komplikacija povezanih sa slučajevima privremene migracije i nedostatka priznavanja dokumenata za djecu rođenu u inozemstvu.

Stanovanje

[uredi | uredi izvor]
Novi stambeni objekti za Rome izgrađeni sredstvima EU u mjestu Dolovi, grad Zavidovići.

Mnogi Romi idalje žive u neformalnim naseljima, bez pristupa vodi i struji, kao i u kolektivnim centrima za interno raseljene osobe (IRO). Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u saradnji sa općinama i fondovima Evropske unije (4 miliona eura u 2012), gradi stambena rješenja za 150 romskih porodica u 14 općina. Legalizacija i poboljšanje uslova života u neformalnim naseljima je u toku i još uvijek je neujednačeno u cijeloj zemlji. Lokalne akcione planove pripremaju općine.[18]

Zapošljavanje

[uredi | uredi izvor]

Većina Roma u BiH ili radi u neformalnoj ekonomiji ili nemaju sredstava za izdržavanje. Procenat zaposlenih Roma je veoma nizak, manje od 1% u FBiH i Brčko distriktu, a u RS je manji od 3%. Oni koji se zaposle teže da se više ne registruju niti da se identifikuju kao Romi, kako bi izbegli društvenu stigmu.

Nedostatak obrazovanja i niske vještine doprinose problemima diskriminacije u pristupu tržištu rada. Vrlo malo Roma je također prijavljeno kao nezaposleno na entitetskim zavodima za zapošljavanje. Javni programi subvencionisanja zapošljavanja i samozapošljavanja romske populacije dali su male rezultate, zbog izostanka zadržavanja zaposlenih na kraju projekata. Zabilježeni su i neki dobri primjeri saradnje sa velikim preduzećima (npr. "Bingo" supermarketi).[19]

Zdravstvo

[uredi | uredi izvor]

Pristup zdravstvenim uslugama i dalje je težak za veliki udio romske populacije u BiH zbog administrativnih i birokratskih komplikacija. Nedostatak pohađanja škole i registracije kao nezaposleni rizikuje da mnogi Romi u BiH ostanu bez zdravstvenog osiguranja. Stariji Romi suočavaju se sa problemima da im se prizna pravo na zdravstveno osiguranje. Romska udruženja procjenjuju da između 60-70% romske populacije u BiH ima pristup zdravstvenoj zaštiti.[20]

Politički učešće

[uredi | uredi izvor]
Dervo Sejdić 2018.

Predstavnici Roma učestvuju u vijećima nacionalnih manjina, zakonodavnim savjetodavnim tijelima na državnom, entitetskim i nižim nivoima u Bosni i Hercegovini.

Udruženja i predstavnici

[uredi | uredi izvor]

U BiH su registrovana 84 udruženja Roma, od kojih su 64 u Federaciji (sa 25 aktivnih), 18 u Republici Srpskoj i dva u Brčko distriktu (jedno aktivno). U RS 11 udruženja starijih od 18 godina su članovi Saveza Roma Republike Srpske. Romska udruženja uglavnom djeluju na nivou općina.[21]

Diskriminacija

[uredi | uredi izvor]

Nakon proglašenja nezavisnosti jugoslavenskih republika, samo Republika Bosna i Hercegovina je imala više od jednog konstitutivnog naroda. Ustav Republike naglašavao je da je "Republika Bosna i Hercegovina suverena i nezavisna država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive",[22] te iako su postojali konstitutivni narodi, predstavnike su imali i ostali narodi Bosne i Hercegovine, što danas nije slučaj. Na primjer, Predsjedništvo Republike BiH se sastojalo iz sedam članova, po dva člana iz muslimanskog (bošnjačkog), srpskog i hrvatskog naroda, te jednog člana iz reda ostalih, dok danas Predsjedništvo BiH se sastoji od tri člana, po jednog iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog, bez predstavnika ostalih naroda. Također pripadnici nacionalnih manjina u BiH ne mogu se kandidovati niti biti birani na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, jer kandidati moraju biti iz jednog od tri konstitutivna naroda.

Zbog kršenja osnovnih ljudskih prava mnoge tužbe su stigle na adresu Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu. Poznate presude uključuju:[23]

Evropski sud presudio je da Ustav Bosne i Hercegovine diskriminira nacionalne manjine ("Ostale") time što im onemogućava kandidiranje za određene državne funkcije, te je obavezao Bosnu i Hercegovinu da izmijeni ustav kako bi ukinula tu diskriminaciju, što do danas to nije urađeno.

Zloupotreba izbornog zakona

[uredi | uredi izvor]

Nacionalne manjine diskriminisani su čak i onda kada im se, naočigled, pogoduje. Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine garantuje se minimalno jedno mjesto predstavnicima nacionalnih manjina u lokalnim zajednicama (općinska/gradska vijeća ili skupštine) u kojima oni čine 3% ili više od ukupnog broja stanovništva. U Bosni i Hercegovini tih lokalnih zajednica ima 20, a grad Lukavac i Skupština Brčko distrikta imaju čak po dva predstavnika.[24]

Međutim, često se dešava da pripadnici konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) lažno prijavljuju sebe kao pripadnike "Ostalih" kako bi dobili dodatna mjesta u lokalnim zajednicama. Ova praksa narušava prava stvarnih nacionalnih manjina, koje su ionako sistemski diskriminisane. Zloupotreba garantovanih mjesta za manjine često rezultira time da izabrani predstavnici ne rade ništa za manjinsku zajednicu, već služe vlastitim ili stranačkim interesima.[24]

Odbor za Rome

[uredi | uredi izvor]
Mujo Fafulić, predsjednik Odbora za Rome.

Odbor za Rome osnovan je 2002. s ciljem unapređenja zaštite romske manjine u BiH. Osnovano je kao nezavisno tijelo, savjetodavnog karaktera pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.[25][26]Trenutni predsjednik je Mujo Fafulić iz Centra za podršku Romima "Romalen", Kakanj.

Odbor za Rome je zadužen za praćenje provođenja Strategije Bosne i Hercegovine za rješavanje pitanja Roma (Službeni glasnik BiH, br. 67/05) i njegovih akcionih planova: revidirani Akcioni plan Roma u oblastima zapošljavanja, stanovanja i zdravstva (2017) i Revidirani plan o obrazovnim potrebama Roma u Bosni i Hercegovini (2010). Odbor za Rome vodi i javni poziv za dodjelu grantova romskim nevladinim organizacijama u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice.[27]

Sačinjen je od 22 člana koje imenuje Vijeće ministara BiH na mandat od 4 godine:[25]

Poznatiji bosanskohercegovački Romi

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Manager, Impuls (24. 7. 2024). "Manjinske liste u BiH meta zloupotreba Izbornog zakona - kad konstutivni postanu nacionalna manjina". Impuls Portal (jezik: srpski). Pristupljeno 27. 7. 2024.
  3. ^ "Romi u BiH upozoravaju: Naš je jezik gotovo zaboravljen, prijeti mu nestanak". klix.ba. Pristupljeno 10. 4. 2023.
  4. ^ CoE estimates (XLS)
  5. ^ OSCE Special Report, p.22
  6. ^ UNICEF, p. 19
  7. ^ UNICEF, p. 19
  8. ^ [2012 BiH Ombudsman report – Data collected from Roma associations. https://www.osce.org/bih/110495?download=true p. 23-24]
  9. ^ OSCE Special Report, p.22
  10. ^ Crowe, David M. (2000). "Muslim Roma in the Balkans". Nationalities Papers (jezik: engleski). 28 (1): 93–128. doi:10.1080/00905990050002470. ISSN 0090-5992.
  11. ^ Marushiakova, Elena. "Roma / Gypsies in Ottoman Empire".
  12. ^ "Humanity in Action". Pristupljeno 8 April 2023.
  13. ^ "Humanity in Action". Pristupljeno 8 April 2023.
  14. ^ "Bosnia and Herzegovina". RomArchive.
  15. ^ "Humanity in Action". Pristupljeno 8 April 2023.
  16. ^ "Romani writers and the legacies of Yugoslavia". Baltic Worlds. 6 September 2018. Pristupljeno 9 August 2022.
  17. ^ "Humanity in Action". Pristupljeno 8 April 2023.
  18. ^ OSCE Special Report, p.22
  19. ^ OSCE Special Report, p.22
  20. ^ OSCE Special Report, p.22
  21. ^ OSCE Special Report, p.22
  22. ^ "Ustav Republike Bosne i Hercegovine" (PDF). orbus.be. Ustav Republike Bosne i Hercegovine. 14. 3. 1993. Arhivirano s originala 20. 1. 2018. Pristupljeno 27. 7. 2024.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  23. ^ "Odluke i presude u odnosu na BiH". www.mhrr.gov.ba. Pristupljeno 7. 9. 2023.
  24. ^ a b Manager, Impuls (24. 7. 2024). "Manjinske liste u BiH meta zloupotreba Izbornog zakona - kad konstutivni postanu nacionalna manjina". Impuls Portal (jezik: srpski). Pristupljeno 27. 7. 2024.
  25. ^ a b "Odbor Roma pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine". mhrr.gov.ba. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 5. 4. 2025.
  26. ^ ACFC/SR/IV(2016)007, p. 52-53
  27. ^ ACFC/SR/IV(2016)007, p. 52-53

Literatura

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Romi_u_Bosni_i_Hercegovini&oldid=3693154"