Bjelosavljevići
Bjelosavljevići | |
|---|---|
naselje | |
 Nekropola stećaka u Bjelosavljevićima | |
  Bjelosavljevići | |
| Koordinate: 43°54′08″N 18°47′44″E / 43.902190°N 18.795620°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Sokolac |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 69 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
| Matični broj | 222348[1] |
| Matični broj općine | 20532 |
Bjelosavljevići su naseljeno mjesto u općini Sokolac, Bosna i Hercegovina. Od Sokoca, centralnog dijela grada, udaljeno je 5,20 km zračne linije u pravcu juga. Nalazi se na nadmorskoj visini od 859 m. Naselje pripada području pod nazivom Glasinac (Glasinačka visoravan, Glasinačko polje).
Glasinačka kultura
[uredi | uredi izvor]Na tom prostoru koncentriran je veći broj prahistorijskih gradina i nekropola sa zemljano-kamenim humkama (tumulima), čijim je istraživanjem potvrđen kontinuitet života od srednje bronzanog doba (oko 1500. godine p.n.e.) do sredine latena (oko 250. godine p.n.e.) U nauci je ova visoko razvijena metalodobna kultura poznata kao Glasinačka kultura. Njeni nosioci su bili Iliri, prvenstveno pleme Autarijati. Poručnik Johan Leksa[2], već prve godine nakon ulaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, prilikom izgradnje puta Han Podromanija-Rogatica, otvorio je prve tumule na visoravni kod Bjelosavljevići. Tom prilikom je u jednom tumulu kraj rijeke Rešetnice naišao među ostalim nalazima i na čuvena bronzana glasinačka kultna kolica koje "vuku" dvije ptice.[3] Glasinačka kolica, koja se čuvaju u muzeju u Beču, postala su dio udžbenika, knjiga i literature širom svijeta.
Srednji vijek
[uredi | uredi izvor]Na lokalitetu Crkvina u Bjelosavljevićima nalazi se nekropola stećaka i ostaci temelja srednjovjekovne crkve koji su proglašeni za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[4]
U stručnoj literaturi lokalitet je poznat te je nekoliko puta opisivan, ali nikad dosljedno obrađen i publikovan. U toku sistematskih zaštitnih arheoloških istraživanja (2013–2014. i 2017. godine) na prostoru crkve i nekropole istraženo je ukupno 48 grobova. U blizini ovoga lokaliteta otkriveno je i gradinsko naselje i nekropola pod tumulima iz kasnog bronzanog doba.[5]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Bjelosavljevići | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[6] | 1991.[7] | 1981.[8] | 1971.[9] | ||||
| Osoba | 69 (100,0%) | 113 (100,0%) | 134 (100,0%) | 175 (100,0%) | |||
| Srbi | 69 (100,0%) | 113 (100,0%) | 134 (100,0%) | 174 (99,43%) | |||
| Crnogorci | – | – | – | 1 (0,571%) | |||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 12. 3. 2016.
- ^ "Glasinac-1" (PDF). BIHERIT. Arhivirano s originala (PDF), 15. 4. 2021.
- ^ "Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. Arhivirano s originala (PDF), 8. 3. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Nekropola stećaka u Bjelosavljevićima". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala, 24. 1. 2022. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Aleksandar Jašarević, Melisa Forić Plasto - Važnost malih arheoloških nalaza sa Glasinca" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 3. 2020. Pristupljeno 8. 3. 2021.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 94)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 12. 3. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 12. 3. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 12. 3. 2016.
