Glina (rijeka)
| Glina | |
|---|---|
![]() Tok Gline | |
| Države | |
| Lokacija | Kordun, Banija, Velika Kladuša, Karlovačka županija, Sisačko-moslavačka županija, Unsko-sanski kanton |
| Gradovi kroz koje protiče | Topusko, Glina |
| Plovnost | Nije plovna |
| Dužina | 111,5 km km |
| Izvor | područje Slunja, u blizini sela Glinsko Vrelo |
| Ušće | Kupa kod naselja Slana 45°26′06″N 16°07′18″E / 45.43500°N 16.12167°E |
| Ulijeva se u | Kupu |
| Progresija | Kupa → Sava → Dunav → Crno more |
| Sliv | Crnomorski sliv |
| Površina sliva | 1.427 km² km2 |
| Riječni sistem | Kupa |
| Pritoke | Perna, Čemernica, Glinica, Kladušnica, Buzeta, Maja |
| Lijeve pritoke | Perna, Čemernica |
| Desne pritoke | Glinica, Kladušnica, Buzeta, Maja |
Glina je rijeka u centralnoj Hrvatskoj i sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, desna pritoka Kupe. Pripada slivu Save, odnosno crnomorskom slivu, preko Kupe, Save i Dunava. Ukupna dužina toka iznosi 111,5 km, a manjim dijelom toka, u dužini oko 12,5 km, čini graničnu rijeku između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[1]
Tok
[uredi | uredi izvor]Glina izvire na prostoru grada Slunja, u blizini sela Glinsko Vrelo, oko 5 km istočno od Slunja.[2] U gornjem toku teče kroz kordunski prostor prema sjeveroistoku, a kod Maljevca dolazi do hrvatsko-bosanskohercegovačke granice. Na tom dijelu prima vodu Kladušnice s desne strane, a zatim nastavlja prema području podno Petrove gore. Nizvodno prolazi kroz Topusko i grad Glinu, nakon čega se kod sela Slana, sjeverno od Gline, ulijeva u Kupu.[3]
Sliv i pritoke
[uredi | uredi izvor]Sliv Gline obuhvata dijelove Korduna, Banije i krajnjeg sjeverozapada Bosne i Hercegovine. S bosanskohercegovačke teritorije u Glinu se ulijevaju dvije značajnije pritoke: Glinica i Kladušnica. Obje dreniraju površinske vode cazinsko-kladuške zaravni, a svi vodotoci na području općine Velika Kladuša pripadaju slivu Gline.[1] Slivno područje Glinice obuhvata oko 540 km², a Kladušnice oko 220 km²; Glinica je duga približno 30 km, a Kladušnica oko 22 km. U hrvatskom dijelu sliva među pritokama se navode i Perna, Čemernica, Buzeta i Maja.
Prirodne osobine i korištenje
[uredi | uredi izvor]U donjem toku Glina teče sporije i meandrira kroz riječnu ravnicu sve do ušća u Kupu.[1] Nakon grada Gline vodotok ima izraženiji vodeni potencijal, naročito nakon primanja pritoke Maje. Rijeka se koristi za ribolov i rekreaciju, a u ljetnim mjesecima u pojedinim dionicama opisuje se kao plitka, topla i bez većih brzaka, zbog čega je pogodna za kupanje i boravak uz vodu.[2] U ribolovnim opisima gornjeg toka navodi se da od izvora u Glinskom Vrelu do Kestenovca rijeka nije šira od 3–4 m, dok je nizvodno od Kestenovca, prema Maljevcu, šira, dublja i obrasla johom i vrbom.[3] U Glini obitavaju štuka, klen, som, plotica, uklija i crvenookica.[3]
Planirani hidroenergetski zahvati
[uredi | uredi izvor]Na hrvatskom dijelu toka planirana je izgradnja male hidroelektrane. Zahvat je smješten u pograničnom području, pri čemu se Bosna i Hercegovina nalazi na desnoj obali rijeke. Prema opisu zahvata, zbog strme i visoke morfologije desne obale ne očekuje se značajniji uticaj povišenja kote vode na bosanskohercegovačku stranu, a izvođenje radova predviđeno je s lijeve obale, na teritoriji Hrvatske.[1]
