Bosanski Šamac

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 45°03′38″N 18°28′11″E / 45.060537°N 18.469592°E / 45.060537; 18.469592
Bosanski Šamac
Općina i naselje
Bosanski Šamac zimi
Bosanski Šamac zimi
Grb samac.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Bosanski Šamac
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Bosanski Šamac
Koordinate 45°03′38″N 18°28′11″E / 45.060537°N 18.469592°E / 45.060537; 18.469592
Površina
 - Općina 177.54 km2
Stanovništvo
 - Naselje 5.390 (2013)
 - Općina 19.041 (2013)
Gustoća
 - Općina 107.25 /km2 
Gradonačelnik Savo Minić[1] (SNSD-SP)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 76 230
Pozivni broj (+387) 54
Matični broj 229083[2]
Matični broj općine 20656
Bosanski Šamac u Bosni i Hercegovini
Web stranica: opstinasamac.org
Geografski položaj općine Bosanski Šamac.

Bosanski Šamac je naselje i središte istoimene općine u Posavini, na sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine, lociran na desnoj strani rijeke Save. Osim Save, kroz grad prolazi i rijeka Bosna, gdje joj je i ušće.

Teritorija općine Bosanski Šamac je prije rata bila veća. Dio teritorije danas pripada općini Odžak i postdejtonskoj općini Domaljevac-Šamac. Predratno stanovništvo Bosanskog Šamca je brojalo 32.835 stanovnika. Sam grad Bosanski Šamac je bio uglavnom nastanjen Bošnjacima (polovina stanovništva) ali i Hrvatima, Srbima i ostalima, dok su okolna sela bila nastanjena bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima. Poslijeratno stanovništvo broji oko 20.000 stanovnika. Općina Bosanski Šamac danas ugošćava i oko 7.000 raseljenih bosanskih Srba iz Kantona 2 i Kantona 10.[potreban citat]

U Bosanskom Šamcu su rođeni Alija Izetbegović (prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine), Sulejman Tihić (bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine) i Zoran Đinđić (bivši predsjednik Vlade Republike Srbije).

Historija

Fotografija Bosanskog Šamca sa početka 20. vijeka.

I u drevnim vremenima ljudi su bili nastanjeni na području današnje općine Bosanski Šamac, što govori da na ovom prostoru postoji dug civilizacijski kontinuitet i o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Arheološki istražen lokalitet Kulište, na sjeveroistočnom obodu sela Kruškovo Polje, najstarije je neolitsko naselje u okolini Bosanskog Šamca. Također, utvrđeno je da su tragove svoje kulture na ovim prostorima ostavili i ljudi koji pripadaju bakarnom i bronzanom dobu, te da su na ovom području pronađeni ostaci koji pripadaju rimskom dobu i srednjovjekovnoj civilizaciji.

Smatra se, da je upravo tu, dok je 1460. godine vodio borbe protiv posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, turski sultan Mehmed II podigao utvrđenje Šamac, te da je to utvrđenje kralj Tomašević osvojio i srušio u junu 1463. godine. Međutim, današnje općinsko središte, grad Bosanski Šamac, nastao je tek 1863. godine na samom ušću rijeke Bosne u rijeku Savu.

Na prostoru današnjeg Bosanskog Šamca nije bilo naselja, sve do promjene ušća rijeke Bosne koja se sve do 1720. godine nalazila zapadno od današnjeg Pruda. Istočno od današnjeg Bosanskog Šamca nalazilo se naselje Mihalevacz, kasnije preimenovan u Jurin Brod Od 1718. do 1739. godine pripadao je Austrijskoj carevini, a kasnije se tu nalazila samo karaula (stražarnica). Kao gradsko naselje razvija se od 1863. godine, kada su se u njemu naselili Bošnjaci, koji su prognani iz Srbije, i to iz gradova Užice, Šapca, Beograda i Sokola. Nacrt za izgradnju Bosanskog Šamca dao je Salih Efendija Muvekit, a prvi urbanistički plan djelo je francuskih arhitekata. U to doba, ovo novo naselje, dobija me Gornja Azizija (Aziziei Bela), po sultanu Azizu, i taj službeni naziv Bosanski Šamac nosi sve do 1878. godine. Od tada Bosanski Šamac pripada turskoj vlasti.

Pedantni hroničar[potreban citat] zabilježio je da je godine 1879. današnji grad imao 242 kuće i 955 stanovnika.

Februara 1883. godine grad dobija poštu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu školu.

Za razliku od drugih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini, Bosanski Šamac je dosta mlada gradska aglomeracija, jer kao grad formiran je tek u drugoj polovini 19. vijeka.

Današnji naziv Bosanski Šamac dobija, najvjerovatnije od riječi ‘šanac’, što znači kanal, jer prostor na kome je izgrađen današnji grad nasut je pijeskom i šljunkom prosječno od 4 do 6 metara visine, što znači da je Bosanski Šamac izgrađen na nekadašnjem močvarnom zemljištu, koje je bilo ugroženo stalnim poplavama rijeka Save i Bosne.

Zahvaljujući svom izuzetnom položaju i plodnoj Posavini, Bosanski Šamac je gotovo od svog postanka predstavljao trgovački centar za sva okolna mjesta. Intenzivan razvoj počinje naročito 1947. godine izgradnjom pruge Bosanski Šamac-Sarajevo, velikim djelom mlade generacije Titove Jugoslavije, koja je za nepunu godinu dana izgradila 239 kilometara normalnog željezničkog kolosijeka.

Područje općine Bosanski Šamac obuhvata 18 naseljenih mjesta: Bosanski Šamac, Batkuša, Brvnik - dio naseljenog mjesta, Gajevi, Grebnice – dio naseljenog mjesta, Gornja Slatina, Donja Slatina, Zasavica, Kornica, Kruškovo Polje, Novo Selo, Tišina, Obudovac, Pisari, Srednja Slatina, Crkvina, Hasić i Škarić.

Najstarija sela na području današnje općine, prema historijskim izvorima, su: Obudovac i Slatina (1548. godine), Crkvina (1655. godine), Kruškovo Polje i Brvnik (1711. godine) i Škarić (1718. godine).

1992. godine Bosanski Šamac je postao dio međunarodno priznate suverene države Republike Bosne i Hercegovine. Nažalost, na nju je započeta agresija od strane Srbije i Crne Gore i dobila podršku od strane lokalnih Srba, te je okupiran i Bosanski Šamac poslije čega se njegovo ime mjenja u Šamac, a njegovo nesrpsko bošnjačko stanovništvo je terorom protjerano kroz ubijanja i zlostavljanja iz svog grada te on i na kraju rata 1995. godine ulazi u sastav Republike Srpske, koja je stvorena kao rezultat okupiranih područja Bosne i Hercegovine.

Geografija

Aleja u Bosanskom Šamcu

Ravno područje, sa umjerenom kontinentalnom klimom, koja iz godine u godinu sve više dobija karakteristike kontinentalne klime, uz zadovoljavajuće rezerve vode, predodredili su općinu Bosanski Šamac za razvoj raznih vidova poljoprivredne proizvodnje, te je poljoprivreda, uz preradu poljoprivrednih proizvoda i neke druge oblike industrijske proizvodnje, među najznačajnijim privrednim granama ove opštine. Od ukupnih zemljišnih površina, neplodnog zemljišta je samo 9,9%, pod šumama 10,4%, dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14,642 hektara) od ukupnih zemljišnih površina.

Danas, prema procjenama, na području Opštine Bosanski Šamac (u sadašnjim granicama) živi oko 19,000 stanovnika u oko 6,095 domaćinstava veličine oko 3,1 člana jednog domaćinstva u prosjeku.

U bosanskošamačka prigradska naselja spadaju Prud (na lijevoj strani rijeke Bosne), Tišina, Zasavica i Crkvina. Gradačac, Odžak, Orašje i Modriča su susjedni gradovi.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bosanski Šamac imala je 32.960 stanovnika, raspoređenih u 22 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Bosanski Šamac ušao je u sastav Republike Srpske. Ime gradu i općini promijenjeno je u Šamac. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Bazik i Domaljevac, te dijelovi naseljenih mjesta: Brvnik, Grebnice i Tišina. Od ovog područja formirana je općina Domaljevac-Šamac. Federaciji BiH pripalo je i naseljeno mjesto Prud, koje je ušlo u sastav općine Odžak.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Bosanski Šamac

Sastav stanovništva - općina Bosanski Šamac
2013.[6] 1991.[5] 1981.[4] 1971.[3]
Osoba 1 19041 (100,0%) 32960 (100,0%) 32320 (100,0%) 31374 (100,0%)
Bošnjaci - 2 2233 (6,775%) 3 1725 (5,337%) 4 2192 (6,987%)
Srbi - 13628 (41,35%) 13328 (41,24%) 14230 (45,36%)
Mađari - - 7 (0,022%) 4 (0,013%)
Makedonci - - 4 (0,012%) 4 (0,013%)
Crnogorci - - 33 (0,102%) 25 (0,080%)
Slovenci - - 6 (0,019%) 6 (0,019%)
Jugoslaveni - 1755 (5,325%) 2601 (8,048%) 481 (1,533%)
Albanci - - 27 (0,084%) 8 (0,025%)
Hrvati - 14731 (44,69%) 14327 (44,33%) 14336 (45,69%)
Ostali - 613 (1,860%) 262 (0,811%) 88 (0,280%)
  1. 1 Preliminarni rezultati.
  2. 2 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.
  3. 3 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.
  4. 4 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Bosanski Šamac

Sastav stanovništva - naselje Bosanski Šamac
2013.[7] 1991.[5] 1981.[4] 1971.[3]
Osoba 1 5390 (100,0%) 6239 (100,0%) 5605 (100,0%) 4877 (100,0%)
Bošnjaci - 2 2178 (34,91%) 3 1697 (30,28%) 4 2163 (44,35%)
Srbi - 1755 (28,13%) 1342 (23,94%) 1500 (30,76%)
Mađari - - 4 (0,071%) 4 (0,082%)
Makedonci - - - 3 (0,062%)
Crnogorci - - 13 (0,232%) 8 (0,164%)
Slovenci - - 5 (0,089%) 3 (0,062%)
Jugoslaveni - 1195 (19,15%) 1774 (31,65%) 429 (8,796%)
Albanci - - 22 (0,393%) 3 (0,062%)
Hrvati - 827 (13,26%) 687 (12,26%) 726 (14,89%)
Ostali - 284 (4,552%) 61 (1,088%) 38 (0,779%)
  1. 1 Preliminarni rezultati.
  2. 2 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.
  3. 3 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.
  4. 4 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Višedecenijskim radom mnogih generacija i korištenjem privrednih resursa, u predratnom periodu bio je ostvaren dosta uspješan privredni rast i razvoj. Ekonomska osnova stalno je jačana podizanjem novih privrednih i infrastrukturnih objekata. Povećan je fizički obim proizvodnje i izvoz proizvoda u inostranstvo.

Male zanatske radionice poslije Drugog svjetskog rata postepeno su izrastale u savremene fabrike, a na plodnom poljoprivrednom zemljištu, u skladu sa prethodnom proizvodnom tradicijom, izgrađeni su značajni proizvodi i prerađivački kapaciteti u poljoprivrednoj, prehrambenoj, drvnoj, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji.

Razvoj industrijskih preduzeća značajno je bio praćen razvojem zanatske kooperacije (korparstvo) i razvojem komunalnih i uslužnih djelatnosti. U proteklih pedesetak godina izgrađeni su zadovoljvajući privredni potencijali, stambeni fond i razni infrastrukturni objekti. Uspješno se razvijala i trgovina.

Industrija

U predratnom periodu izgrađeni su značajni industrijski kapaciteti za:

  • proizvodnju koncentrovane stočne hrane (u sadašnjem AD "PIK" Bos. Šamac), čija je izgradnja nastavljena i u poslijeratnom periodu u mnogim privatnim preduzećima (d.o.o.),
  • preradu poljoprivrednih proizvoda, sa kapacitetima hladnjača (sadašnja AD "Hranaprodukt"),
  • preradu drveta (sadašnji DOO "Nova forma" i AD "Budućnost", bivše ODP "Montaža"),
  • metaloprerađivačku industriju (bivše ODP "Čelične konstrukcije" dio sadašnjeg AD "Meboš", dio bivšeg ODP "Montaža"),
  • industriju trikotaže i industriju konfekcije (bivše AD "ŠIT" i bivše ODP "Tekstilac),
  • proizvodnju automobilskih stakala (sadašnje AD "Uniglas" u stečaju),
  • proizvodnju, preradu i doradu pletenog namještaja, korpi i drugih predmeta od vrbovog pruća (neoguljenog, oguljenog, nekuhanog i kuhanog, obojenog), a ti kapaciteti dorade, prerade i ručne proizvodnje (pletenje) služe, dakle, za zanatsku i industrijsku proizvodnju (bivša Tvornica pletenog namještaja "Bos. Šamac" Bos. Šamac) itd.

Pored navedenih, značajni su i kapaciteti u oblastima:

  • proizvodnog i uslužnog zanatstva,
  • trgovine na veliko i malo,
  • ugostiteljstva i turizma,
  • drumskog prevoza,
  • raznih drugih uslužnih djelatnosti.

Posebno su značajni kapaciteti:

  • sadašnjeg ODP "Luka" Bos. Šamac, za lučko - pristanišne i pretovarne djelatnosti, kao i industrijski kolosijeci od nekoliko preduzeća,
  • OJVP "Vodovod i kanalizacija" Bos. Šamac,
  • ODP "Toplana" (proizvodnja i distribucija tehnološke i pare za grijanje).

Poljoprivreda

Ukupne zemljišne površine opštine Bosanski Šamac (18.367 hektara) imaju relativno povoljnu strukturu zemljišta s aspekta njihove moguće primjene.

Od ukupnih zemljišnih površina neplodnog zemljišta je samo 9,9% (1.817 hektara), a pod šumama 10,4% (1.908 hektara), dok ukupno poljoprivredno zemljište pokriva 79,7 % (ili 14.642 ha) od ukupnih zemljišnih površina.

Neplodno zemljište je većim dijelom u državnom vlasništvu, jer su na njemu uglavnom izgrađeni infrastrukturni i drugi privredni objekti.

I vlasnička struktura zemljišta je povoljna jer je 76,3% zemljišnih površina u privatnom vlasništvu, a 23,7 % u državnom.

Na 12.935 hektara oranica i bašta, kao pretežnom dijelu obradivih i ukupnih poljoprivrednih površina, redovno se odvija ratarska proizvodnja u kojoj su zastupljene sljedeće kulture:

  • razne vrste žitarica (prvenstveno kukuruz i pšenica),
  • krmno bilje (krmiva) za svježu i prerađenu stočnu hranu,
  • industrijsko bilje: šećerna repa, uljana repica, soja, duhan i dr.
  • razne vrste povrća i jagodičastog voća.

Stočarska proizvodnja odvija se:

  • ekstenzivno, u svim seoskim domaćinstvima,
  • intenzivno, na farmama i mini - farmama, čiji su objekti izgrađeni prije rata.

Kultura

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Obudovcu.

Nacionalni spomenici

Obrazovanje

Općina Bosanski Šamac spada u općine sa razvijenom obrazovnom i kulturnom tradicijom. Prva škola otvorena je u Obudovcu još 1832, a škola u Bos. Šamcu počela je s radom 1885. godine.

Osnovne škole

  • Osnovna škola "Šamac", Bosanski Šamac
  • Osnovna škola "Crkvina", Gornja Crkvina
  • Osnovna škola "Gornja Slatina", Gornja Slatina
  • Osnovna škola "Obudovac", Obudovac

Srednje škole

Srednja škola "Nikola Tesla", Bosanski Šamac

U školi se obrazuju učenici po smjerovima, obrazovnim zanimanjima:

  1. Gimnazija (opći smjer)
  2. Ekonomija, pravo i trgovina (ekonomski tehničar, trgovac)
  3. Mašinstvo i obrada metala (automehanika, instalaterstvo, bravarstvo i obrađivanje metala rezanjem)

Sport

FK Borac u Bosanskom Šamcu osnovan je davne 1919. godine pod imenom Bosanac. U to vrijeme osnovan je i klub Hajduk iz Splita. Ime prvog kluba je bilo Bosanac, a utakmice su se igrale na Dugi. U tom timu je igrao pokojni Stanko Ristić, a u njemu je igrao i neki "Pepika" koji je donio prvu loptu u Bosanski Šamac. Poslije drugog svjetskog rata klub je dobio ime Borac. Od igrača se mogu spomenuti Selim Zurapović, Slobodan Danguba, Mustafa Pištoljević (po nekim je imao najjači udarac), Martin Okonja, Sulejman Harčinović, "Major", "Trale" (NK Čelik i NK Osijek), Srebrenko Repčić (igrao za FK Sarajevo, Crvenu Zvezdu i reprezentaciju SFRJ), Ilija Katić (igrao za Partizan i reprezentaciju SFRJ), Šaban Jasenica (NK Osijek), Mustafa Hodžić (golman OFK Beograda), Lega Alatović (golman reprezentacije RBiH u sklopu SFRJ), Esad Hadžijusufović "Tunti" (FK Sarajevo), Mustafa Salkić - Mujdža, Mujo Begić- Nanijaga ( igrao u NK Metalac Osijek i NK Osijek, član II. Lige Sjever bivše SFRJ), Mehmed Džuherić "Zujo" (golman Dinama Vinkovci), Sabahudin Hadžialijagić dugogodišnji kapiten Borca (igrao za BSK Slavonski Brod, član Druge lige u bivšoj Jugoslaviji). Po završetku karijere postaje trenerom Borca sa kojim dolazi do osmine finala Kupa Jugoslavije i igra protiv OFK Beograda. Poslije preuzima rad sa pionirima i juniorima sa kojim također ima uspjeha (apsolutni prvaci regije Brčko, Bijeljina, Bosanski Šamac).
Generacija juniora 1990.: Mandić Tihomir, Delić Damir, Ivković Branislav, Pavlović Dado, Gibić Almis, Hadžialijagić Elvis, Hadžialijagić Ajdin, Hadžialijagić Eldin, Brandić Mario, Džekić Alija, Vajzović Miki, Repčić Zeko, Lukač Damir, Petrić Roberto, Božić Ognjen i današnji drugi golman reprezentacije Bosne i Hercegovine i golman Žepča Goran Brašnić.

Turizam

S obzirom da je gradsko područje Bosanskog Šamca vrlo mladog porijekla, u gradu nema objekata od veće historijske važnosti. Može se spomenuti Begova kuća u blizini središta grada, koja je tokom Drugog svjetskog rata služila kao bolnica, ali i kao biblioteka tokom druge Jugoslavije.

Godine 1866. je podignuta Azizija džamija koja je bila pod zaštitom jugoslavenske države, kao vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog perioda i bio je najstariji objekat kulturno-historijskog nasljeđa u gradu. Džamija je srušena od strane srpskih snaga tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992., a građevinski materijal odvežen.

Bosanski Šamac se nalazi u Posavini i u močvarnom području, koje posebno dolazi do izražaja u proljeće, kada se snijeg topi sa bosanskih brda i donosi masovne poplave, koje nanose velike štete. Grad je okružen i zaštićen velikim nasipom (Šamčani ga nazivaju "naspa"), koji često spašava grad od nabujalih rijeka Bosne i Save.

Također se može spomenuti i željeznička stanica koja je učinila grad poznatijim izgradnjom pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine.

U neposrednoj blizini grada, u naselju Obudovac se nalazi najveća pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini.[potreban citat]

Poznate ličnosti

Zanimljivosti

  • Zanimljivo je da je Bosanski Šamac sa svojom skromnom veličinom dao čak tri državnika dviju država (BiH i Srbija) (Radi se o Aliji Izetbegoviću, Sulejmanu Tihiću i Zoranu Đinđiću).
  • Prema podacima Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine u 1896. godini, preko Bosanskog Šamca, izvezeno je 164 vagona suhe šljive. Suha šljiva, iz ovih krajeva, je stekla veliku reputaciju u inostranstvu. Izvozila se u mnoge zemlje Evrope, najviše u Njemačku, Englesku, Švicarsku, Norvešku i Švedsku.
  • U prijeratnoj šamačkoj općini (ali ni u sadašnjoj) nije bilo sela sa bošnjačkim stanovništvom. Gotovo svi Bošnjaci ove općine su živjeli u samom gradu Bosanskom Šamcu.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Rezultati izbora 2008
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  3. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  4. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  5. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 25/6)". fzs.ba. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  6. ^ "Općina Bosanski Šamac". nasbih.com. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  7. ^ "Naselje Bosanski Šamac". nasbih.com. Pristupljeno 24. 1. 2016. 

Vanjski linkovi