Alija Izetbegović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Alija Izetbegović
Izetbegovic.jpg
1. predsjednik Republike Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti
3. mart 1992. – 14. mart 1996.
1. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti
oktobar 1996. – 13. oktobar 1998.
Nasljednik Živko Radišić
4. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Vrijeme na vlasti
14. februar 2000. – 14. oktobar 2000.
Prethodnik Ante Jelavić
Nasljednik Živko Radišić
Rođenje 8. august 1925
Bosanski Šamac
Smrt 19. oktobar 2003. (78 god.)
Sarajevo
Puno ime Alija Izetbegović
Nacionalnost Bošnjak
Politička stranka SDA
Supruga Halida Izetbegović
Vjera Islam
Mezar Alije Izetbegovića na sarajevskom šehidskom mezarju Kovači

Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. augusta 1925. - Sarajevo, 19. oktobra 2003.), bosanskohercegovački i bošnjački političar i prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon prvih višepartijskih skupštinskih izbora u Bosni i Hercegovini 1990. godine, izabran je za predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao predstavnik Stranke demokratske akcije iz redova bošnjačkog (tada Muslimanskog) naroda, do 1992. godine. Najviše glasova na izborima osvojio je Fikret Abdić, ali je konsenzusom za predsjednika odabran Alija Izetbegović Od 1992. do 2000. godine kao i predsjednik sedmočlanog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije.

Biografija

Mladost

Rođen u porodici zemljoposjednika, koji su se doselili iz Beograda u Bosanski Šamac 1868. godine. Godine 1928. porodica Izetbegović se seli iz Bosanskog Šamca u Sarajevo, gdje Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju. Za vrijeme školovanja 1940. godine priključuje se antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani u Sarajevu. Tokom Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomažući izbjeglim i prognanim civilima, štiteći i skrivajući progonjene Bošnjake, te pri popravci džamijskih ruševina. 1946. godine godine biva uhapšen pod sumnjom da je imao značajnog udjela u utemeljenju islamskog časopisa Mudžahid u kojem su objavljene opće teme o islamu, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani. Osuđen je na kaznu zatvora od tri godine. Nakon izlaska iz zatvora studira poljoprivredu i od 1954. godine pravo, kojeg završava u roku od dvije godine.

Politička karijera

Nakon odslužene kazne, Izetbegović završava studije na Pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više jugoslavenskih firmi. 1970. godine, piše Islamsku deklaraciju - opću raspravu o politici i islamu. Upravo ta studija, napisana 1960-ih, bit će često uzimana kao dokaz o Izetbegovićevoj političkoj naklonjenosti islamskom fundamentalizmu. Njegova knjiga Islamska deklaracija biva zabranjena u Jugoslaviji i mogla se nabaviti samo ilegalnim putem. Do 1980. godine. godina kada izlazi njegova druga knjiga Islam između Istoka i Zapada, Islamska deklaracija je u Jugoslaviji bila skoro nepoznata. U drugoj knjizi pokušava odrediti položaj bosanskih Muslimana, islama, te razlike između evropske i islamske kulture. Zbog Islamske deklaracije, na političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i biva osuđen na 14 godina zatvora. Mada se u knjizi ne spominje niti Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, Deklaracija je bila jedan od značajnih dokaza na sudu. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, 1988. godine izlazi na slobodu nakon pet godina odsluženog zatvora. Tokom ovoga vremena, njegovi spisi Bilješke iz zatvora: 1983-88, bivaju uspješno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene pisane od Izetbegovića dok je bio zatvoren, Bilješke iz zatvora: 1983-88. su analiza najmoćnijih evropskih ideologija 20. vijeka, uključujući komunizam, fašizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema islamu.

Rat u Bosni i Hercegovini

Alija Izetbegović sa Billom Clintonom u Tuzli 1997. godine

1990. godine Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Zbog tadašnjeg prijedloga zakona o zabrani političkih partija sa nacionalnim predznakom, SDA nema nacionalno definisani naziv, za razliku od druge dvije novoosnovane partije u Bosni i Hercegovini Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Srpske demokratske stranke (SDS). Na izborima 1990. godine za skupštinu SR BiH izborima za člana sedmočlanog predsjedništva SR BiH, Stranka demokratske akcije osvaja 35,85 % i time najveći broj glasova. Prvo mjesto na predsjedničkim izborima osvaja Fikret Abdić, ali nakon internih diskusija u partiji, Abdić ustupa mjesto predsjednika predsjedništva SR BiH Izetbegoviću. Nakon otcjepljenja i proglašavanja samostalnosti Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije 1991. godine, Izetbegović vidi mjesto Bosne i Hercegovine u ostatku Jugoslavije, u jednoj tzv. zdravoj federaciji, koja bi političkom reorganizacijom, naslijedila bivšu državu. Sve do odluka nekoliko vlada evropskih država Evropske Unije 15. januara 1992. godine, o političkom priznanju Slovenije i Hrvatske, Izetbegović pokušava izbjeći kritiku velikosrpske politike prema Bosni i Hercegovini. Politički nespretno ignorisanje sukoba i razaranja sela Ravna kod Trebinja, izjavom "...da to nije naš rat...", Predsjedništvo BiH pokušava izbjeći otvorene sukobe sa JNA i srpskim političarima iz tadašnjeg Predsjedništva Jugoslavije. Ratom u Sloveniji i Hrvatskoj, te jačanjem vojnih aktivnosti Jugoslavenske narodne armije (JNA) i na teritoriju Bosne i Hercegovine, dolazi do odluke o referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Na referendumu održanom 29. februara i 1.marta 1992. godine oko 90% Hrvata i Bošnjaka u općinama gdje je na izborima pobijedila stranka SDA ili HDZ, glasa za samostalnost, dok se u općinama gdje je nakon izbora 1990. godine pobijedila Srpska demokratska stranka ili Srpski pokret obnove (SPO), referendum bojkotuju.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine, Izetbegović je izabran za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, u oktobru 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjedništva Bosne i Hercegovine.[1]

Govorio je njemački, francuski i engleski jezik. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga među kojima su najpoznatije "Islam između istoka i zapada", "Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ove knjige prevedene su na nekoliko svjetskih jezika i objavljene u više zemalja.

Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000. godine knjigu "Sjećanja" (autobiografski zapis).

Dobitnik je niza priznanja i nagrada među kojima su i medalje Centra za Demokratiju iz Washingtona (SAD); titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira Istanbulskog Marmara univerziteta (Turska); prestižnu nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani i brojne druge.


Nagrade i priznanja

  • 1993. Nagrada „Kralj Fejsal” za služenje islamu,
  • 1995. Odlikovanje Republike Hrvatske „Velered kraljice Jelene”,
  • 1995. Ličnost godine u anketi španskog lista „El Mundo”,
  • 1996. Plaketa Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti,
  • 1996. Diploma počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli,
  • 1996. Nagrada „Mislilac godine” Fondacije „Ali Osman Hafiz” iz Medine,
  • 1997. Državni orden Republike Turske,
  • 1997. Međunarodno priznanje za demokratiju Centra za demokratiju SAD,
  • 1997. Titula počasnog doktora pravnih nauka Marmara univerziteta u Istambulu,
  • 1997. Počasni doktorat Univerziteta u Rijadu,
  • 1998. „Orden nezavisnosti”, odlikovanje države Katar,
  • 1998. Priznanje Foruma Crans Montana za razvoj demokratije,
  • 2000. Ličnost stoljeća u Bosni i Hercegovini, izbor lista „Dnevni avaz”,
  • 2001. Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata.[2]

Bibliografija

Reference

  1. ^ "Hronologija Predsjedništva Bosne i Hercegovine". predsjednistvobih.ba. Pristupljeno 30. 1. 2016. 
  2. ^ "Alija (Mustafe) Izetbegović – Biografija". sdatravnik.ba. Pristupljeno 30. 1. 2016. 

Vanjski linkovi