Gavrilo Princip

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Gavrilo Princip
Sa suđenja pripadnicima Mlade Bosne. Princip sjedi u sredini u prvom redu.
Gavrilo Princip izobličenog izgleda u austrougarskoj tamnici Terezin.

Gavrilo Princip je bio srpski nacionalista i pripadnik organizacije Mlada Bosna, koji je 28. juna 1914. godine izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu. [1] [2]

Princip je rođen 25. jula 1894. godine u Bosanskom Grahovu,[3] kao četvrto od devetero djece. Gimnaziju je pohađao u Tuzli i Sarajevu[1], a 1912. godine, prilikom boravka u Beogradu, povezuje se sa pripadnicima tajne srbijanske terorističke organizacije Crne ruke[1] i postaje član Mlade Bosne.

Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine austrougarski prijestolonasljednik Franc Ferdinand posjetio je Sarajevo. Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež i drugi Mladobosanci rasporijedili su se duž puta kuda se kretala svječana povorka. Poslje neusjpelog pokušaja Nedeljka Čabrinovića da ubaci bombu u automobil prijestolonasljednika, Gavrilo Princip je hicima iz pištolja usmrtio Franca Ferdinanda, a mecima namijenjenim general Oskaru fon Poćoreku usmrtio je njegovu suprugu nadvojvotkinju Sofiju Hotek.

Po izvršenju atentata, Gavrilo Princip pokušava samoubistvo sa bezdjelotvornim cijankalijem, ali biva uhapšen pri pokušaju da pored cijankalija sebi puca u glavu. [2] Oružje koje je Princip koristio, bilo je – Browning M 1910 poluautomatski pištolj, kalibra 7.65x17mm (.32 ACP). Na suđenju izgovara rečenicu koja ulazi u historiju "Mi smo voljeli svoj narod".

U Sarajevu je 12. oktobra 1914. godine započeo proces protiv učesnika Sarajevskog atentata. Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović i Trifko Grabež, kao maloljetni, osuđeni su na po 20 godina teške tamnice. Danilo Ilić, Veljko Čubrilović, Miško Jovanović obješeni su 3. februara 1915. godine. Ostali osuđeni poslati su u razne tamnice, u kojima su poumirali jedan za drugim: Marko Perin, Nedeljko Čabrinović, Neđo Kerović, Trifko Grabež, Lazar Đukić i Gavrilo Princip. Gavrilo Princip je preminuo 28. aprila 1918. godine, u zatvorskoj bolnici u Teresienstadtu, od posljedica izuzetno teških zatvorskih uslova koji su prouzrokovali tuberkuloze.[1] [2]

Posmrtni ostataci Gavrila Principa i ostalih učesnika atentata su nakon Prvog svjetskog rata 7. jula 1920. godine preneseni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu da bi tek 1939. godine nakon što je završena namjenska kapela Svetog Arhanđela, "Kapela Vidovdanskih heroja", bili sahranjeni u Starom srpskom pravoslavnom groblju Sv. Mihajlo na Koševu. Kapela Vidovdanskih heroja je podignuta po projektu A. Deroka. Na ploči ugrađenoj u kapelu na kojoj se nalazi natpis "Vidovdanski heroji" sa imenima Vidovdanskih heroja stoje i Njegoševi stihovi: "Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi".

Kapela "Vidovdanskih heroja" koja se i danas nalazi u Sarajevu je oštećena u vandalskom napadu 1996. godine.

Historijske ocjene Gavrila Principa su raznolike, tako da je u srpskoj historiografiji zabilježen kao nacionalni heroj, dok ga austrijska historiografija smatra teroristom. Neutralne historiografije ga obilježavaju kao srpskog nacionalistu i izvršioca atentata, bez jasnijeg određenja o prirodi atentata.

Reference

  1. ^ a b c d Biografija na stranicifirstworldwar.com pristupljeno: 25. 7.2014 (en)
  2. ^ a b c Hamdo Ćamo, Biografija objavljena na stranici camo.ch pristupljeno: 25. 7.2014 (bs)
  3. ^ Kratka biografijaimdb.com pristupljeno: 25. 7.2014 (en)