Stranka demokratske akcije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Stranka demokratske akcije
Logo
Predsjednik Bakir Izetbegović
Sekretar partije Amir Zukić
Godina osnivanja 26. maj 1990
Sjedište Sarajevo
Ideologija Konzervativizam
Boja/e zelena, bijela, plava, crvena
Predstavnički dom
7 / 42
Dom naroda
3 / 15
Zastupnički dom Federacije
28 / 98
Web stranica: sda.ba
Zastava Stranke demokratske akcije iz 1990-tih

Stranka demokratske akcije (SDA) je bošnjačka politička stranka u Bosni i Hercegovini. Osnovana je 26. maja 1990. godine u Sarajevu[1], a zalagala se za nezavisnu, suverenu i nedjeljivu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Prvi predsjednik je bio Alija Izetbegović. Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović je predsjednik ove stranke.

Počevši svoj politički razvoj kao nacionalna stranka Bošnjaka desnog centra, u posljednje vrijeme se otvorila za ljude druge nacionalnosti, koje bira u najviše organe stranke. Članica je grupacije Evropskih narodnih stranaka, a teži političkom centru.

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje stranke počinje 1989. Rusmir Mahmutćehajić je u razgovorima s Alijom Izetbegovićem raspravljao o organizovanju muslimanskog naroda. Maid Omeragić, koji je zajedno s Muhamedom Jukićem namjeravao osnivati Muslimansku narodnu stranku Jugoslavije bio je pozvan da se uključi u već postojeću. Iste godine u Zagrebu se osniva Islamski institut gdje se organizuje Matični odbor stranke. U Matični odbor se uključeni: Alija Izetbegović, Alija Isaković, Munib Maglajlić, Mustafa Cerić, Osman Muftić itd. Prvi sastanak održan je u zagrebačkoj džamiji gdje je učestvovalo oko 30 ljudi. Mahmutćehajić odbija dalju saradnju i ide u Francusku nakon što je saznao da Izetbegović održava kontakte se Adilom Zulfikarpašićem. Zulfikarpašić je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u Švicarsku. Izetbegovićev sin Bakir je prema tvrdnjama Zulfikarpašića više puta dolazio u Zürich na razgovore. Prvo sjedište stranke nalazilo se u Tešanjskoj 4, u prostorijama preduzeća "Lesnina" gdje je radio Muhamed Čengić jedan od aktivista SDA. Čengić tvrdi da je oko 40 ljudi potpisalo dokument o osnivanju stranke, te da je naziv stranke SDA predložio Safet Isović. Kasnije dolazi u stranku i Fuad Muhić koji je također smatrao da se Muslimani trebaju politički organizovati. Lobiranje za stranku se odvijalo na nekoliko načina: uspostavljeni su kontakti sa Islamskom vjerskom zajednicom, uključuje se Fikret Abdić direktor PO SOUR Agrokomerca koji je među Krajišnicima uživao veliki ugled kao i Sulejman Ugljanin iz Sandžaka. Funkciju predsjednika stranke obavlja Izetbegović a za podpredsjedike su izabrani: Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić i Mirsad Ćeman. Da bi se zadovoljila regionalna pripadnost stranci u predsjedništvo ulaze Mirsad Veladžić (prostor Krajine) i Sulejman Ugljanin (prostor Sandžaka) pored njih tu su bili: Džemaludin Latić, Omer Behmen i Kenan Mazlami.[2]

Prvi osnivački kongres[uredi | uredi izvor]

Prvi osnivački kongres održan je 26. maja 1990 u svečanoj sali hotela "Holiday Inn". Tu će Dalibor Brozović, koji je došao kao gost ispred HDZ-a, pomenuti teze velikohrvatskih zagovornika da će se "granica Hrvatske braniti na Drini" i "da je Bosna meki trbuh Hrvatske". Ovo je ostalo nezapaženo jer je vladala velika euforija među prisutnima, no nakon ovoga je bilo izvjesno da Brozović ne može računati na Izetbegovića. Alija Izetbegović je održao govor gdje je naveo da:

Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom.

27. marta 1990 u istom hotelu Izetbegović objelodanjuje osnivanje stranke. Iako je SDA od početka bila otvorena svim građanima Jugoslavije profilirala se kao politički savez građana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-historijskom krugu.[3] Tu su saopšteni principi stranke: izbori, demokratska vlast, ravnopravan status naroda gdje je istaknuta nacionalna posebnost Muslimana na Balkanu koja je iz raznih krugova bila ignorisana.[4]

Kasnije će u razgovoru, koji je obavljen u Zagrebu, Tuđman pokušati Izetbegovića odvratiti od stvaranja "muslimanske stranke" uz prognozu da će 70% Muslimana glasati za SDA. No Izetbegović je odgovorio da će HDZ dobiti 17% glasova što se i desilo.[5]

Skup u Velikoj Kladuši[uredi | uredi izvor]

Adil Zulfikarpašić

Da bi se pridobili glasovi u Krajini Zulfikarpašić putem advokata Faruka Balijagića, koji je bio branilačkom timu tokom afere Agrokomerc, uspostavlja kontakt s Fikretom Abdićem. Stranka Ante Markovića Savez reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ) je računala da će Abdić, kao privrednik pristupiti njegovoj stranci. Abdić će kasnije tvrditi da je sumnjao u uspjeh SRSJ. Na skupu 15. septembra 1990 u Velikoj Kladuši bilo je, prema nekim procjenama, oko 200.000-400.000 ljudi što je do tada bilo najveće okupljanje Bošnjaka na jednom mjestu. Tu je Abdić, na upit Zulfikarpašića šta zauzvrat traži, rekao da "narod Krajine to od njega očekuje i da neće ništa". Kasnije će Abdić tvrditi da je SDA kao jedina stranke nudila revitalizaciju Agrokomerca[6] kao i da je obećano ukidanje SDB-a RBiH koji je aferom Agrokomerc nanio toliko nepravde narodu Krajine.[7] U opštoj euforiji, zbog prisustva velikog broja ljudi, Abdić naziva Hakiju Pozderca telefonom. Hakija, stariji brat Hamdije, koji je živio u Beogradu se nije slagao s Abdićevom odlukom. Smatrao je da je Abdić trebao osnovati građansku stranku. Na skupu dolazi do raskola između Zulfikarpašića i Izetbegovića. Zulfikarpašiću se, smatra se, nije svidjela ikonografija.[8] Kasnije će Abdić, u hotelu "Lovac" kod Srebrenika, pokušati pomiriti Izetbegovića i Zulfikarpašića. Zulfikarpašić je, međutim ponudio Abdiću 200.000.000 švicarskih franaka za revitalizaciju Agrokomerca, ukoliko napusti SDA i zajedno s njim osnuje novu stranku. Abdić je odbio ponudu. Zulfikarpašić će tri dana nakon skupa u Velikoj Kladuši pokušati uz pomoć Muhameda Filipovića izvršiti kadrovski prevrat u SDA. Nakon što prevrat nije uspio osnivaju stranku MBO (Muslimanska bošnjačka organizacija).[9]

Prvi izbori[uredi | uredi izvor]

Prvi izbori održani su 18. novembra 1990. Navodi se da je značajnu finansijsku podršku SDA dobila od Alije Delimustafića, vlasnika preduzeća "Cenex".[10] Od ukupno 240 poslaničkih mjesta, u Skupštini BiH, SDA dobija 86 mandata. U sedmočlanom kolektivnom predsjedništvu BiH, gdje SDS i HDZ dobijaju po 2, SDA dobija 3 mjesta (treće mjesto je imao Ejup Ganić koji se izjašnjavao kao Jugosloven).[11] Fikret Abdić dobija 1.200.000 a Alija Izetbegović 870.000 glasova. Smatra se da je Abdić, zahvaljujući imidžu uspješnog privrednika, dobio glasove među sva tri naroda u BiH. Međutim još tada je tinjao sukob između Abdića i Izetbegovića. Abdić tada prepušta mjesto predsjednika stranke Izetbegoviću [12] Postoje razna tumačenja, jer je Abdić de facto pobijedio na izborima, zbog čega je to uradio. Neki tvrde da je Abdić bio nevješt političar i da je izigran od strane Izetbegovića[13] Sam Abdić je u intervjuu za Face TV 2012. tvrdio da je Glavni odbor stranke izabrao predsjednika a da je on izbačen 29. marta 1993 iz stranke. U tom intervjuu rekao kao i ranije za RTRS da je namjeravao ostati na čelu Agrokomerca. Ovo je prema Abdićevom mišljenju bilo inkompatibilno s funkcijom predsjednika stranke.[14] [15] Nenad Kecmanović je u intervjuu za Srnu koji su prenijele Nezavisne novine izjavio da su Izetbegovića podržali predstavnici SDS-a.[16] Kasnije će nakon Karadžićevog govora u Skupštini BiH "da bi muslimanski narod mogao nestati", te svakodnevnog dizanja tenzija, SDA biti uključena u formiranje Narodnog vijeća odbrane BiH.[17] Prvi kongres održan je 1. decembra 1990 koji je trajao tri dana uz učešće 600 delegata.[18] Skupština RBiH donijela je 14. januara 1992 Rezoluciju o suverenosti uz blokadu članova SDS-a.

Predsjednici stranke[uredi | uredi izvor]

# Portret Predsjednik
(rođen-preminuo)
Period
1. Izetbegovic.jpg Alija Izetbegović
(1925–2003)
26. maj 1990. 13 oktobar 2001.
2. Sulejman Tihić.jpg Sulejman Tihić
(1951–2014)
13. oktobar 2001. 25. Septembar 2014.
3. Izetbegović, Bakir.jpg Bakir Izetbegović
(rođ. 1956)
26. maj 2015. trenutno

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Historija SDA
  2. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (6. 11. 2009). "Muslimanski intelektualci u stranci (1)". Feljton knjige "Balkan bluz" (samizdat). e-novine.com. Pristupljeno 2. 5. 2017. 
  3. ^ (Isaković str. 36)
  4. ^ (Isaković str. 37)
  5. ^ (Isaković str. 42)
  6. ^ Hadžifejzović, Senad (2012). "Intervju". Face TV. 
  7. ^ "Intervju: Fikret Abdić". Nekad bilo. RTRS. 2014. 
  8. ^ (Isaković str. 41)
  9. ^ (Isaković str. 41)
  10. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (8. 12. 2009). "Stvaranje Armije BiH (10)". Feljton knjige "Balkan bluz" (samizdat). e-novine.com. Pristupljeno 8. 5. 2017. 
  11. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (20. 11. 2009). "Prvi prijeratni demokratski izbori (5)". Feljton knjige "Balkan bluz" (samizdat). e-novine.com. Pristupljeno 2. 5. 2017. 
  12. ^ (Isaković str. 45)
  13. ^ (Borogovac str. 21)
  14. ^ Hadžifejzović, Senad (2012). "Intervju". Face TV. 
  15. ^ "Intervju: Fikret Abdić". Nekad bilo. RTRS. 2014. 
  16. ^ "Kecmanović: Sarajevo žrtvovano da bi opstala RS". Nezavisne novine. 5. 4. 2012. Pristupljeno 2. 5. 2017. Nažalost, srpski predstavnici su podržali inicijativu da Alija uskoči umjesto Fikreta, koji je na izborima dobio najveći broj glasova. Pretpostavljam da je ovaj to prihvatio zato što su mu u SDA obećali sve što je tražio za 'Agrokomerc', koji je za njega bio i ostao važniji nego čitav svijet" 
  17. ^ (Isaković str. 51)
  18. ^ (Isaković str. 52)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]