Alija Isaković

Alija Isaković
Rođenje	15. januar 1932.(1932-01-15) Stolac, Kraljevina Jugoslavija
Smrt	14. mart 1997 (65 godina) Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Nacionalnost	Bošnjak
Zanimanje	pisac, historičar
Značajan rad	Pravopis bosanskoga jezika

Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932, - Sarajevo, 14. mart 1997), bošnjački kulturni pregalac - romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, leksikograf i historičar jezika i književnosti.

Biografija

Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Bio geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“.

Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973, zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974“, anegdote Nasrudina-hodže 1984, te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911 Nagrađivan za prozno i dramsko stvaralaštvo.

Pogleda li se sveukupno Isakovićevo djelo, možda i nehotice se nameće usporedba s jednim ključnim prethodnikom, Safvet begom Bašagićem. Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda- to je Isaković ponovio na koncu vijeka.

Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora ponešto zanemareno. No, već je sigurno da je Isaković ostvario kapitalna djela na dva područja:

• kao antologičar i publicist, Alija Isaković je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih bošnjačkih pisaca, nego još više marginaliziranoj i potiskivanoj bošnjačkoj tradiciji pisane riječi. Budući da je pisao i publicirao u zagušljivim vremenima komunističkih pritisaka, pokazavši i osobnu građansku hrabrost, to su vrijednije njegove antologije i studije poput „BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti. “ Stvarnost, Zagreb, 1972 i „O “nacionaliziranju„ Muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana. “ Globus, Zagreb, 1990, u čemu je utro putove buđenju i osvješćivanju nacionalnoga bića Bošnjaka muslimana.

• kao leksikograf, Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rječnici, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“, Sarajevo 1993, te „Rječnik bosanskoga jezika“, Sarajevo 1995, prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Zanimljivo je da je Isaković, koji nije bio profesionalni lingvist, ostvario fundamentalna djela na polju rječnikopisanja. Možda je tomu jedan od uzroka i to što školovani stručnjaci, dijelom iz karijerističkih razloga, a i nedostatne nacionalne kristaliziranosti, nisu bili sposobni za takvo ostvarenje. Uz ovo valja napomenuti i da je najopsežniji i najkvalitetniji hrvatski jednojezični rječnik druge polovine 20. vijeka isto stvorio ne školovani lingvist, nego književnik Julije Benešić. Uzme li se sve u obzir, neprijeporno je da je Alija Isaković jedan od utemeljitelja, a zasigurno najvažniji oblikovatelj i poticatelj moderne jezičke kulture u Bošnjaka, što je osnova nacionalne kulture na svim poljima.

Djela

• Sunce o desno rame, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1963.
• Semafor, pripovijetke, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.
• Prednost imaju koji ulaze, Svjetlost, Sarajevo,1971.
• Građa za bibliografiju muslimanske književnosti 1883-1971, Život, XXI/1972,4,437-467; 5-6, 571-605; - BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972, str. 453-518.
• Građa za bibliografiju bosansko-hercegovačkog (1842-1970), Hodoljublje, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 516-538.
• Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974., Hasanaginica 1774-1974., Svjetlost, Sarajevo, 1975.
• Taj čovjek, pripovjetke, Prva književna komuna, Mostar, 1975.
• Krajnosti, drame, (To, Generalijum, Kraljevski sudbesi stol), Drame, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
• Hasanaginica, drama, Sarajevo, 1982.
• Jednom, putopisi, Prva književna komuna, Mostar, 1987.
• Sunce o desno rame, roman, pripovjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985 (Savremena književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35.)
• Pobuna materije, roman, Svjetlost. Sarajevo, 1985.
• Neminovnosti. Baština. Kritika. Univerzal, Tuzla, 1987.
• Lijeve priče, Svjetlost, Sarajevo, 1990, - Priređena djela
• Avdo Karabegović Hasanbegov: Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1967.
• Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972.
• Hodoljublje, Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa ( 1842-1970), Svjetlost, Sarajevo, 1973.
• Edhem Mulabdić: Izabrana djela. Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
• Hasanaginica, 1774-1974, prepjevi, varijante, studije, bibliografija, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
• Hasanaginica (Hasanagaino) 1774-1974., Esperanto ligo Bosnio Hercegovino, Sarajevo, 1975.
• Osman - Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević): Izabrana djela, Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
• Nasrudin Hodža, Anegdote, Svjetlost, Sarajevo, 1984; 2. izd. 1986.
• Ahmed Muradbegović: Izabrana djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1987.
• O „nacionaliziranju“ muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Globus, Zagreb, 1990.
• Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Drugo, prošireno izdanje. Otokar Keršovani. Opatija, 1990.

Nagrade

• 1976. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;